Putinovo viđenje novog svjetskog poretka kojeg je izložio u govoru na Valdai Forumu

Govor je trajao više od tri sata, gdje je osudio ono što je nazvao "neokolonijalnom politikom" Zapada i erozijom "tradicionalnih vrijednosti".

Godišnji događaj tokom kojeg se Putin obraća odabranoj grupi novinara, akademika i, u boljim danima, vodećih međunarodnih novinara koji pokrivaju Rusiju. To je pseudointelektualni samit, dijelom politika, a dijelom predstavljanje platforme Kremlja.

Putin je opisao Rusiju kao oslonac "multipolarnog svijeta", tvrdeći da "postojanje Rusije" osigurava "raznolikost, raznovrsnost i složenost" na globalnom nivou, za koje je tvrdi da su od suštinskog značaja za "uspješan razvoj".

 

Putinova „doktrina novog svjetskog poretka“ može se podijeliti na šest tačaka:

 

Tokom godina Putin je održao niz ključnih obraćanja u kojima je iznio promjene u osnovnoj politici Kremlja.

Nakon foruma, Kremlj je izdao smjernice državnim medijima i analitičarima koje je odobrila vlada, do kojih je došla Meduza, ruska novinska web stranica. Naime, izostavljaju bilo kakvo spominjanje Putinovih primjedbi u kojima je priznao da je čestitao novoizabranom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu na pobjedi 5. novembra ili potencijalu za mirovne pregovore s Ukrajinom. Umjesto toga, smjernice postavljaju Putinov govor kao „događaj godine u domenu ideja i značenja“, postavljajući ga kao „glavnog globalnog lidera“ iza „doktrine novog svjetskog poretka“.

 

Izdvajamo iz govora

 

Tema: Rasprava o „trajnom miru“ sa fokusom na zajedničku sigurnost i jednake razvojne mogućnosti za 21. vijek.

Historijski kontekst: Putin se osvrnuo na velike globalne revolucije i ustvrdio da je svijet u novoj eri fundamentalnih promjena.

Novi svjetski poredak: Uočava pojavu nove, nepredvidive globalne strukture kako stari sistemi blijede, sa rastućim regionalnim silama i nacijama koje potvrđuju nezavisnost.

Globalni izazovi: Navodi pitanja kao što su tehnološke promjene, ekonomske krize, društvene podjele i regionalni sukobi.

Kritika Zapada: Putin je kritizirao zapadni liberalizam kao netolerantan i samopravedan, tvrdeći da podriva demokratiju, promovira podjele i ometa multipolarni svijet.

Multipolarni svijet: Zalaže se za svjetski sistem sa više centara moći, podstičući međusobno poštovanje kultura i odbacivanje praksi prisile.

Ruski stav: Tvrdi da Rusija ne gleda na Zapad kao na neprijatelja, već će braniti svoje vrijednosti i interese.

Ekonomski i sigurnosni sistemi: Poziva na nove ekonomske okvire i kooperativne sigurnosne sisteme širom Evroazije, s naglaskom na nezapadne saveze poput BRICS-a i regionalna partnerstva.

Jednakost i pravda: Naglašava potrebu za pravednim globalnim razvojem, kritizirajući ekonomske i društvene podjele između “globalnog sjevera” i “globalnog juga”.

Klima i okoliš: Raspravlja o važnosti kolektivnog pristupa klimatskim izazovima i kritizira korištenje zelenih politika kao neokolonijalnog oruđa.

Rusko-kinesko partnerstvo: Putin hvali strateški odnos Rusije sa Kinom kao primjer uzajamnog poštovanja i korisne saradnje.

Protivljenje dominaciji Zapada: Tvrdi da SAD i saveznici pokušavaju nametnuti unipolarni svjetski poredak, čemu se Rusija i istomišljenici opiru.

BRICS i ekonomska reforma: Naglašava ulogu BRICS-a u stvaranju alternativa finansijskom sistemu u kojem dominira američki dolar i zalaže se za korištenje nacionalnih valuta u trgovini.  

 

Koncept vanjske politike

 

Putinov govor na Valdai Forumu se nastavlja na reviziju osnovnog koncepta ruske vanjske politike, objavljenu u martu 2023. godine. Taj dokument predstavlja radikalno odstupanje od prethodne verzije, napuštajući razgovor o “partnerstvu” sa Zapadom i daje puno agresivniji ton.

Također je naglašena želja Rusije za okončanjem takozvanog unipolarnog svijeta kojim dominira hegemonija SAD-a i prelaskom na multipolarni svijet, gdje sve zemlje imaju jednaku važnost i gdje se poštuju njihove suverene odluke. U slučaju sukoba ili sporova, Putin se dugo zalagao da međunarodne organizacije poput UN-a budu odgovarajuće mjesto za rješavanje ovih razlika putem arbitraže i konsultacija.

Govor na Valdai Forumu je nastavak fokusa na multipolarni svijet, što je Putin u velikoj mjeri uspio postići. Dok je svrha rata u Ukrajini bila nominalno spriječiti Ukrajinu da se ikada pridruži NATO-u, širi cilj je bio da se okonča američka dominacija u geopolitici. Reakcija globalnog juga na ekstremne sankcije nametnute Rusiji nakon invazije na Ukrajinu pripala je novim nesvrstanim organizacijama koje su osnovale i razvile Rusija, Kina i Indija, posebno kao što su BRICS+ i prošireni G20. Iako su ovi procesi u toku, oni su se proširili po veličini i važnosti u posljednje dvije godine.

 

Nova pravila igre

 

Prije rata još jedan ključni govor održao je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, ali svakako je autor Putin – njegov govor o “novim pravilima igre” održan je u februaru 2021. godine prilikom posjete Moskvi visokog predstavnika EU za vanjsku politiku i sigurnost Josepa Borrella.

Lavrov je istog mjeseca upozorio da će Rusija prekinuti diplomatske odnose sa EU ako se njegovi komentari ignoriraju i zaista je prekinuo diplomatske odnose sa NATO-om kasnije iste godine.

U tom govoru, Lavrov je držao predavanje Zapadu, rekavši da Rusija više neće tolerirati dvostruki stav Zapada prema Rusiji, poslovanje i kupovinu sirovina sa jedne strane i sankcioniranje Rusije zbog njenih digresija sa druge strane. Ovaj govor je bio preteča rata u Ukrajini i radikalno odstupanje od prethodnog stava Kremlja koji je prethodno zauzeo „ da proše u tišini“. Mnoge pritužbe koje je Lavrov iznio u tom govoru prisutne su i u Putinovom govoru na Valdai Forumu početkom novembra.

 

Historijski esej

 

Vjerovatno najkontroverznije, u julu 2021. godine, uoči rata u Ukrajini, Putin je napisao historijski esej pod naslovom „O historijskom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca“. Tekst je objavljen na službenoj web stranici Kremlja i kasnije preveden na više jezika, izazvavši značajne međunarodne komentare.

Esej je protumačen tako da Putin ne vjeruje da je Ukrajina posebna država, već dio Rusije, što je uzeto kao njegov razlog pokretanje invazije i njegovu želju da osvoji Ukrajinu. Jednostavnije tumačenje je da je Putin svoju argumentaciju osmišljavao oko ideje zajedničkog naslijeđa i sudbine u kontekstu svoje ideje o “tragediji raspada Sovjetskog Saveza” i kako je to zarobilo etničke Ruse u novim zemljama.

Putin je tvrdio da Rusi i Ukrajinci (zajedno sa Bjelorusima) dijele zajedničko historijsko i kulturno porijeklo, koje datira iz srednjovjekovne države Kijevske Rusije. On je sugerirao da te veze znače da su Rusi i Ukrajinci "jedan narod".

Putin je okrivio zapadne sile, posebno SAD i NATO, za eksploataciju Ukrajine i podsticanje antiruskog raspoloženja, posebno nakon aneksije Krima 2014. godine. On je posebno odbacio suverenitet Ukrajine nad njenim zapadnim regionima, uključujući Donbas. Putin je kritizirao ukrajinske vlasti zbog navodnog propusta da zaštite prava stanovništva koje govori ruski u tim regijama – što se ponavlja u njegovim govorima.

Iako u svom eseju nije eksplicitno pozvao na aneksiju Ukrajine, Putin je sugerirao da bi "prirodni" odnos između Rusije i Ukrajine trebalo biti blisko jedinstvo. Nakon invazije na Ukrajinu, ovaj esej je stalno citiran kako bi objasnio Putinove motive za invaziju na Ukrajinu i odbacio ideju da je sprečavanje proširenja NATO-a ključno pitanje za Kremlj.

 

MSC govor

 

Najznačajniji govor koji je Putin održao u prvoj polovini svoje 23 godine na vlasti bilo je obraćanje Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji u februaru 2007. godine, gdje se požalio na prekršena verbalna obećanja Mihailu Gorbačovu u februaru 1990. godine da neće širiti NATO, „linč“ na istok i upozorio da će Rusija „odgovoriti“ ako se nastavi širenje NATO-a. NATO se počeo širiti na istok 1999. godine, kada su se pridružile Poljska, Mađarska i Češka, dodajući na kraju osam novih članica. Nedavno su se pridružile i Finska i Švedska, a ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je insistirao da se ubrza prijem Ukrajine u NATO u okviru nedavno predstavljenog „plana pobjede“.

 

Putinov govor MSC-a se široko uzima kao polazna tačka nezadovoljstva Kremlja zapadnom sigurnosnom strategijom koja je direktno dovela do rata u Ukrajini. Zadnji kraj ovog pohoda bila je lista zahtjeva od osam tačaka koju je izdalo rusko Ministarstvo vanjskih poslova u decembru 2021. godine, tražeći „željezne pravne garancije“ da Ukrajina nikada neće ući u NATO.

Ponovo su mnoge stvari koje je Putin iznio u govoru na MSC prisutne u njegovom obraćanju na Valdai Forumu.

 

Tragedija Sovjetskog Saveza

 

U drugom široko citiranom i  široko pogrešno predstavljenom govoru, Putin je nazvao kolaps Sovjetskog Saveza „najvećom geopolitičkom katastrofom 20. vijeka“, u svom godišnjem obraćanju Ruskoj saveznoj skupštini 25. aprila 2005. godine u Moskvi.

U ovom obraćanju, Putin je istaknuo društveni, ekonomski i geopolitički uticaj raspada Sovjetskog Saveza i koji je korišten kao dokaz da želi ponovo uspostaviti Sovjetski Savez. Međutim, citat je lišen konteksta, jer je komentar dat izričito upućujući na sudbinu etničkih Rusa koji su se iznenada našli u novim zemljama, od kojih su mnogi patili od diskriminacije i poteškoća.

Cijeli citat, rijetko citiran, glasi: „Raspad Sovjetskog Saveza bio je najveća geopolitička katastrofa 20. stoljeća. Što se tiče ruske nacije, postala je prava tragedija. Desetine miliona naših sugrađana i sunarodnika su se našli izvan granica ruske teritorije. Epidemija raspada zarazila je i samu Rusiju.

Ovaj osjećaj je važan, jer je podstaknuo Putinove pozive Ukrajini da ukine svoje antiruske zakone o jeziku, a  podstaknuo je tenzije sa zemljama poput baltičkih država koje su uvele zahtjeve korištenja lokalnog jezika za svoje građane. Često etnički Rusi u ovim zemljama nikada nisu savladali jezike poput estonskog i nastavljaju živjeti u zajednicama koje govore samo ruski.

Ruski ustav zahtijeva od Kremlja da “zaštiti” etničke Ruse koji žive u drugim zemljama, posebno ako imaju ruski pasoš. Kremlj je koristio pasoše i kao opravdanje i kao sredstvo za aneksiju. Otprilike polovina stanovništva Krima imala je dvojno državljanstvo prije njegove aneksije 2014. godine i Krim je dom velike koncentracije etničkih Rusa unutar Ukrajine. Isto tako, Rusija je dijelila pasoše stanovništvu Abhazije i Osetije na području Gruzije prije nego što je priznala njihovu „nezavisnost“ 2008. godine de facto aneksijom. Nedavno je Kremlj uskratio državne poslove poput nastavnika i doktora stanovnicima Donbasa, osim ako nisu podnijeli zahtjev za ruski pasoš.

 

Gorbijeva greška

 

U govoru koji se malo pamti u njegovoj veoma ranoj predsjedničkoj karijeri, Putin je rekao da je Gorbačovljeva "najveća greška" bila to što je dok je bio na čelu SSSR-a pokrenuo svoju „perestrojku“, političku reformu prije nego što je osigurao ekonomsku stabilnost Sovjetskog Saveza, što je dovelo do raspada SSSR-a, urušavanja ekonomije i njegovog svrgavanja. To je otvorilo skoro deceniju haosa pod Borisom Jeljcinom 1990-ih – perioda koji se većina Rusa i dalje sa užasom sjeća. Temelj Putinove domaće popularnosti je to što je donio stabilnost i ekonomski preporod u prvoj deceniji na vlasti, nešto na čemu su mnogi srednjovječni Rusi i dalje izuzetno zahvalni.

 

Putin je ponovio ovaj komentar o Gorbačovljevoj grešci mnogo puta tokom godina, najviše ga je ponovio u intervjuu ruskim televizijskim kanalima u decembru 2011. godine, gdje je ponovo osudio Gorbačovljev pristup.

Sa svoje strane, Putin je započeo prvi mandat tako što je angažirao akademika Germana Grefa i zadužio ga da transformira ekonomiju svojim takozvanim “Gref planom”. Autsajder u Kremlju bez vlastite baze moći, Gref je počeo provoditi sveobuhvatne reforme, suočavajući se sa velikim protivljenjem establišmenta, ali je nastavio zahvaljujući Putinovoj ličnoj podršci.

Tokom godina ovaj napor se usavršavao i proširivao, kulminirajući prvim Majskim stepenom 2012. godine, neposredno nakon što je Putin po treći put preuzeo dužnost. Dekretima je istaknut niz ambicioznih društvenih, ekonomskih i političkih ciljeva za Rusiju, koji imaju za cilj poboljšanje kvaliteta života, jačanje nacionalne sigurnosti i stimuliranje ekonomskog rasta, uključujući:  

Nedavno su ove ideje ponovo revidirane i nakon krize 2008. godine ponovo su se pojavile kao nacionalni projekti, koji imaju iste ciljeve te su prošireni nekoliko puta na trenutne nacionalne projekte 2.1.