Putinova slijedeća pogrešna procjena: spremnost Rusije na dugotrajni rat
Kako se ruska agresija na Ukrajinu približila polugodišnjoj granici i izgleda da su borbene operacije u zastoju, u Kremlju je razvijena nova računica: dugotrajni rat odgovara interesima Moskve i na kraju se može dobiti. Ovaj sebični prijedlog slijedi neuspjeh dva prethodna ratna plana: brzu i potpunu pobjedu nakon nekoliko ofanziva oklopnih kolona i osvajanje Donbasa i južne Ukrajine snažnim guranjem popunjenih bataljona nakon žestoke artiljerijske paljbe. Za fijasko sa dugotrajnom vizijom moglo bi biti potrebno više vremena da postane očigledan, ali će ga oblikovati iste osnovne pogrešne procjene kapaciteta Ukrajine da izdrži brutalne napade, posvećenost Zapada da podrži ovu skupu borbu, snaga ruske ekonomije da se odupre sankcijama i spremnost javnosti da slijedi kurs koji je postavio ruski predsjednik Vladimir Putin.
Ukrajina je na prvom mjestu u Putinovom zborniku zabluda i svakako je ne zanima dugotrajni rat koji produžava patnje njenog naroda. Kao takav, ratni plan ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog ima za cilj oslobađanje okupiranih teritorija u najkraćem mogućem roku (Nezavisimaya gazeta, 11. avgust). Ipak, on ne žuri sa svojim generalima, a obećana kontraofanziva je pažljivo pripremana ciljanim udarima na ruska skladišta municije i komandne centre, kao i artiljerijskim raketnim sistemom M142 HIMARS koji je isporučen iz SAD-a, koji je korišten daleko efikasnije nego što je većina zapadnih stručnjaka i ruska komanda očekivala (Russiancouncil.ru, 5. august). Ruski generalštab je iskoristio relativno zatišje u borbama za premještanje pojačanja na jug, slijedeći Putinovo naređenje da osigura kontrolu nad Hersonom. Međutim, ovo preraspoređivanje ostavlja više bataljona zarobljenih na zapadnoj strani rijeke Dnjepar, sa tri mosta pod stalnim raketnim udarima (Novayagazeta.eu, 11. august). Nekoliko eksplozija u vazdušnoj bazi Saki na Krimu 9. augusta Rusija je zvanično proglasila slučajnom detonacijom, a ruski mediji prenose samo ovu nevjerovatnu verziju. Ipak, jasno je da je šteta po duh i javni moral ruskih trupa možda bila veća od navodno desetak uništenih borbenih aviona (Meduza, 11. august).
Nade Kremlja o eroziji zapadne solidarnosti s Ukrajinom ponovo su podstaknute snažnijim američko-kineskim sukobom usredsređenog na Tajvan, ali, u stvarnosti, ta su osjećanja prvenstveno vezana za nevoljnost evropskih saveznika da plate troškove dugog rata (Svoboda.org, 10. august). Rezovi u isporuci ruskog gasa Evropi imaju za cilj da podstaknu ovo nezadovoljstvo, ali Moskva je bila u neznanju o ubrzanju tranzicije „zelene” energije u Evropskoj Uniji izazvanoj hitnom potrebom da se upravlja ekonomskom krizom koja se razvija (The Insider, august 12). Njemačka je i dalje glavna meta ruskog gasnog pritiska i političkog manevriranja, ali Putinovo razumijevanje ove velike evropske sile je jako zastarjelo, jer je odluka Berlina da stane uz Ukrajinu protiv okrutne agresije ozbiljno potcijenjena u Moskvi (Komersant FM, 11. augusta) . Ruska diplomacija ima za cilj oslabiti ovu odlučnost glumeći spremnost za mirovne pregovore i očekivala je da će dogovor o žitu o kojem je Turska pregovarala vratiti povjerenje Kremlja, ali provokacije u nuklearnoj elektrani Zaporožje daju daleko uvjerljivije dokaze o suprotnom (Svoboda.org, august 12).
Stručnjaci ruske vlade paze da ne uvrijede pogrešnu percepciju o snazi ruske ekonomije koja prevladava u Kremlju, pa njihove multivarijantne prognoze ocrtavaju samo umjerene recesije u 2022. i 2023., obećavajući snažan oporavak kasnije (Komersant, 12. augusta; Rosbalt, 11. augusta) . Objavljivanje zvanične statistike je ozbiljno ograničeno, ali jedan dio podataka koji je uočen prošle sedmice pokriva veliku ekspanziju deficita državnog budžeta uzrokovanu naglim padom prihoda, čak i od sektora nafte i plina, i masivnim povećanjem u državnim rashodima, očigledno uzrokovanim ratom, koji su propisno skriveni (Rbc.ru, 12. avgust; Bfm.ru, 12. august). Ruski izvoz nafte održavaju samo veliki popusti na rezerve Urala, a sve veći pad proizvodnje čini prilično nemogućim isporuku dogovorene kvote sa članicama Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) (Komersant, 10. august). Putinove instrukcije o preorijentaciji izvoza energije na istok nisu sporne, ali je praktičarima potpuno jasno da Kina neće finansirati izgradnju novih gasovoda (Bell, 8. august).
Ideja da dugotrajni rat može pomoći u afirmaciji kontrole nad patriotski ujedinjenim društvom izgleda zdravo, jer su se protesti protiv rata uglavnom raspršili, ali testiranje ove teorije protiv pritiska pada prihoda i sve većeg broja žrtava naglašava veće rizike za stabilnost režima nego što Kremlj smatra vjerovatnim (Forbes.ru, 13. august). Putinovi poslušnici su željni da dokažu svoju lojalnost putovanjem u Donbas, ali javno mnijenje radije se pretvara da se život nastavlja „normalno“ i blokira užase rata umjesto da prihvati sukob (Re-russia.org, 5. august). Ovo zgodno poricanje postaje sve teže, jer se traži više žrtava od urbane srednje klase Moskve i Sankt Peterburga (ne samo iz najsiromašnijih regiona), dok vojnici koji se vraćaju sa ukrajinskih ratišta pričaju priče o nasilnom haosu i očiglednoj nesposobnosti (Meduza, August 11). Generali su zbunjeni i iznervirani nepoznatim problemom nedostatka ljudstva, ali nervozni glavnokomandujući ostavlja bez odgovora na njihove zahtjeve za mobilizacijom, a guverneri umjesto toga dobijaju instrukcije da prošire zapošljavanje u svakom segmentu, od centara za nezaposlene do zatvora (Novayagazeta .eu, 12. august).
Rusija se postepeno transformirala i sve više traumatizirala onim što još uvijek službeno opisuje kao "specijalna vojna operacija", koju nikakva propaganda ne može označiti da se odvija prema Putinovim planovima. Ipak, on nikako ne može priznati nedostatke u velikoj viziji uspona Rusije pod njegovim vodstvom, ali mora priznati da je čak i on shvatio da će biti potrebno više vremena da Ukrajina propadne i da se Zapad raspadne. Vrijeme, međutim, nije na strani ruskog predsjednika, a Ukrajina je spremna to dokazati, uprkos strašnoj cijeni koju plaća za otpor ruskoj agresiji. Konačan dokaz ludosti autokratske samoobmane ipak može doći samo iz unutrašnjosti Rusije, koja treba da se ponovo zamisli i rekonstituiše kao odgovorna država. Toliko je očigledno nespremna za dugi rat da se neizbježni poraz uveliko nazire. Zaista, poraz bi mogao stvoriti prostor za prijeko potrebne reforme, ali bi također mogao iscrpiti energiju neophodnu za njih. Poražena Rusija će imati priliku da izađe kao pobjednik u samopreporodu, ali put će biti težak, a rizici veliki.