Putinov novi koncept: šta treba znati O "civilizaciji" koja se "nigdje ne uklapa"

Posljednjeg dana marta Putin je odobrio novu verziju Koncepta vanjske politike Ruske Federacije (prethodni Koncept je donesen 2016. godine). Proučavanje ovog dokumenta dovodi do zaključka o radikalnoj promjeni prioriteta i vizije svijeta koju predlaže Moskva. U smislu cinizma, rječnika, mitologije i unutrašnjih kontradiktornosti, ovo je običan dokument made in Russia, a pod drugim uslovima, na Prvi april, mogao bi se podsmijevati. Ali budući da ovaj Koncept ocrtava zvaničan stav okrutnog, podlog i agresivnog neprijatelja, bolje ga je shvatiti ozbiljno.
Dakle, već u jednoj od prvih tačaka dokumenta stoji da je „više od hiljadu godina iskustva nezavisne državnosti, kulturno naslijeđe prethodnog doba, duboke istorijske veze sa tradicionalnom evropskom kulturom i drugim kulturama Evroazije, vještina razvijana kroz vijekove da se osigura skladan suživot različitih naroda, etničkih, vjerskih i jezičkih grupa na zajedničkoj teritoriji određuje poseban položaj Rusije kao izvorne države-civilizacije, velike euroazijske i europacifičke države, koja je ujedinila ruski narod i druge narode koji čine kulturnu civilizacijsku zajednicu "ruskog mira". Istovremeno, Moskva "obavlja istorijski formiranu jedinstvenu misiju", koja se sastoji u održavanju globalne ravnoteže snaga i izgradnji multipolarnog međunarodnog sistema.
Prema Konceptu se ispostavlja da „ruska vanjska politika ima miran, otvoren, predvidljiv, dosljedan, pragmatičan karakter, izgrađen na poštovanju općepriznatih principa i normi međunarodnog prava i želji za ravnopravnom međunarodnom saradnjom u cilju rješavanja zajedničkih zadataka i promoviranja zajedničkih interesa." Istovremeno, ističe se da će Rusija graditi odnose sa drugim državama i međudržavnim udruženjima, na osnovu toga kako se te strukture prema njoj odnose - konstruktivno, neutralno ili neprijateljski.  
U komentaru za ruske medije, glavni urednik časopisa "Rusija u globalnoj politici" Fjodor Lukjanov je istaknuo da je "osnovna novina koncepta to što se Rusija definira kao država-civilizacija". Istovremeno, prema njegovim rečima, „nemoguće je formulirati šta je država-civilizacija. Ali postoji jedan očigledan pokazatelj - civilizacija se nigdje ne uklapa, ona stoji sama za sebe. U prethodnim decenijama Rusija je, sa različitim žarom i različitim stepenom uspjeha, pretpostavljala da se treba integrirati u različite zajednice – evropske i globalne. Sada je gotovo, zato se civilizacija nigdje ne uklapa – dovoljna je sama sebi." Opis svijeta dat u Konceptu potvrđuje da se zaista nema gdje uklopiti.
Nema smisla rastavljati ove izjave na atome. Savršeno smo informirani o tome kako je osigurano „skladno postojanje“ naroda Rusije i kako izgleda „mirni karakter“ njene vanjske politike, ali „hiljadugodišnje iskustvo državnosti“ i „državna civilizacija“ vrijedi analizirati mnogo.

U prethodnom, sedam godina starom Konceptu, rečeno je da se u svijetu dešavaju duboke promjene koje dovode do stvaranja policentričnog međunarodnog sistema. U novom dokumentu ove promjene se nazivaju revolucionarnim (Zapad je već tada bio u dubokom padu). Novi koncept ne spominje Pridnjestrovlje, sukob u Nagorno-Karabahu i OSCE kao jednu od ključnih organizacija: Rusija smatra Ujedinjene narode centralnim, a međunarodne norme treba formulirati samo tamo, po mogućnosti u Vijeću sigurnosti UN, gdje ona ima pravo veta.
U dokumentu se dva puta pominju "Republika Abhazija" i "Republika Južna Osetija", sa kojima će saradnja biti ojačana, cijeli paragraf je posvećen Kini i Indiji, posebno se pominju prijateljski Iran i Sirija, razvoj odnosa sa Turskom, Saudijska Arabija, Egipat, Brazil, Venecuela, Nikaragva i Kuba. Istovremeno, evropske države, EU i Vijeće Evrope podvrgnuti su izuzetno oštrim kritikama. Od njih je zatraženo da se opamete, ispovijede, a onda će biti primljeni u takozvano Veliko evroazijsko partnerstvo.
Sjedinjene Američke Države su dobile posljednje mjesto, na kraju dokumenta, prije Antarktika. Oni su glavno zlo, koje, ako je potrebno, morate trpjeti, makar i ne dugo, jer svijet koji su izgradili prestaje postojati. Ostale "anglosaksonske države" nikoga ne zanimaju. Prestat će s aneprijateljskim kursom - možda će im Rusija oprostiti. Dokument uključuje Afriku, azijsko-pacifičku regiju, Arktik i blisko inozemstvo. A Ukrajine nema. Postoji "ukrajinski pravac" - u kom kontekstu.
„Smatrajući jačanje Rusije kao jednog od vodećih centara razvoja savremenog svijeta, smatrajući njenu nezavisnu vanjsku politiku prijetnjom zapadnoj hegemoniji, Sjedinjene Američke Države (SAD) i njihovi sateliti iskoristili su mjere koje je preduzela Ruska Federacija da zaštiti svoje vitalne interese u ukrajinskom pravcu kao izgovor za zaoštravanje dugogodišnje antiruske politike i pokrenula hibridni rat novog tipa. Usmjeren je na sveobuhvatno slabljenje Rusije, uključujući podrivanje njene kreativne civilizacijske uloge, moći, ekonomskih i tehnoloških sposobnosti, ograničavanje njenog suvereniteta u vanjskoj i unutrašnjoj politici, uništavanje teritorijalnog integriteta. Takav kurs Zapada dobio je sveobuhvatan karakter..." 
Upravo je to narativ koji Rusija promovira širom svijeta,  rat su pokrenule SAD i njeni sateliti, nisu shvatili legitimne "mjere" na " ukrajinskom pravcu“ na taj način. Stoga je Rusija prinuđena da se brani.
Rusija nastavlja uporno ponavljati i ubjeđivati druge zemlje, prije svega Kinu, da je Ukrajina zamjenski rat koji vode Sjedinjene Države sa ciljem sprečavanja uspostavljanja "pravednijeg" svjetskog poretka. Aktuelnim događajima prethodio je građanski rat "kijevskog režima" protiv istočnih regiona, pa su postupci Rusije opravdani. Nažalost, u mnogim zemljama Afrike i Azije takva zabluda ima odjeka. Rusija pokušava uvjeriti ostatak svijeta da jednostavno mora ustati protiv pogubne prakse nametanja svojevrsnog "poretka zasnovanog na vladavini" od strane pojedinih država - "kolonijalista" i "hegemona". Pravila treba uspostaviti pošteno, odnosno, pod kontrolom Rusije. Ukratko, suština dokumenta može se formulirati ovako: Rusija ne želi živjeti po pravilima koja sama ne postavlja, a Rusija će sama odlučiti kako i na koji način će postaviti svoja pravila. Pitanje je samo  šta će Peking i Delhi reći na to?