Putin predstavlja duboku prijetnju miru u Evropi dok se na granici Rusije i Ukrajine čuje 'zvuci rata'

Evropa ima dugu i krvavu istoriju ratova, brutalno osporenih granica, nacija i imperija koje urezuju destruktivne brazde daleko od kuće. Ali žetvu tuge i gubitaka nakon Drugog svjetskog rata pratile su decenije relativnog mira i prosperiteta, čak i tokom hladnog rata koji nije postao vreo.

Danas je taj mir na ozbiljnoj kušnji od strane ruskog predsjednika Vladimira Putina dok gomila trupe na ukrajinskoj granici, a diplomate oštro podižu uzbunu. Američki ambasador Organizaciji za evropsku sigurnost I saradnju, Michael Carpenter, upozorio je u da se evropska sigurnost suočava as "krizom" i da se "ratni bubanj čuje glasno".

Putin, čija je nacija pokopala desetine miliona svojih sunarocnika u evropskim ratovima, otkriva nove pritužbe zbog mira nakon svjetskog rata, posebno uloge NATO-a, transatlantskog odbrambenog saveza i kontrapunkta ruskom prethodniku, Sovjetskom Savezu.

Prošlog ljeta u dokumentu na 20 stranica u kojem se citira vjekovna krvava historija, Putin je položio pravo na Ukrajinu, koja je 1991. povratila svoju nezavisnost nakon raspada Sovjetskog Saveza, navodeći da su „Rusi, Ukrajinci i Belorusi svi potomci Drevne Rusije, koja je bila najveća država u Evropi."

On je zaključio da "naše duhovne, ljudske i civilizacijske veze formirane vjekovima imaju svoje porieklo iz istih izvora... pravi suverenitet Ukrajine moguć je samo u partnerstvu sa Rusijom".

Kao komandant pete po veličini armije na svijetu i jedva na pola puta očekivane vladavine od skoro četiri decenije, Putin postavlja teren da postavi svoje pravo, baš kao što su to činili i njegovi preci, postavljajući snage na granici Ukrajine koje čekaju njegovu komandu.

Nakon što su već izvršili invaziju na Krim 2014. godine, bojazan da će ruske trupe ponovo preći granicu Ukrajine nikada nije bila veća.

Protekle sedmice razgovora -- bilateralno sa SAD u Ženevi, sa NATO-om u Briselu i kulminacijom OSCE-om u Beču -- koji su imali za cilj smanjiti tenzije, čini se da je postigla suprotno i učvrstila Putinove emisare u neprijateljskoj retorici.

Zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov nametnuo je takav ton u zahtijevajući "gvozdene, vodootporne, neprobojne, pravno obavezujuće garancije, a ne uvjeravanja, ne zaštitne mjere, garancije" da će NATO uskratiti članstvo Ukrajini i drugiim zemljama i vratiti sw na linije iz 1997. godine.

Nešto kasnije, nakon pregovora sa NATO-om u Briselu, drugi zamjenik ministra vanjskih poslova, Alexander Gruško, zaprijetio je silom ako ne dobiju ono što žele.

"Imamo set zakonskih vojno-tehničkih mjera koje ćemo primijeniti, ako osjetimo stvarnu prijetnju [našoj] sigurnosti, a mi to već osjećamo", rekao je Gruško.

Kada su razgovori stigli do OSCE-a, čija teritorija obilazi sjevernu hemisferu od najistočnije ruske smrznute tundre do ledenog zapadnog vrha Aljaske i gdje su i Rusija i Ukrajina članice, formirao se diplomatski duboko zaleđeni stav. Ruski ambasador OSCE-a Aleksandar Lukaševič upozorio je na "trenutak istine" sa "katastrofalnim posljedicama" ako se prekrše ruski "principi".

U Moskvi, Putinov dugogodišnji ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov upozorio je da se „Zapad zanio“ i, koristeći ruski narodni zakon, nagovijestio da je Putinova diplomatija možda krenula svojim tokom, rekavši: „Polagano smo to koristili, ali sada je vreme za da ubrzamo."

Istog dana, Ukrajinci su se probudili zbog masivnog cyber napada koji je obarao vladine web stranice. Rusija nije preuzela odgovornost, ali najviši evropski diplomata Josep Borrell nije ostavio nikakvu sumnju ko misli da stoji iza napada, rekavši: "Teško je reći [ko stoji iza toga]. Ne mogu nikoga kriviti, jer nemam dokaza, ali možemo zamisliti."

Po ruskom dizajnu ili zastojima odugovlačenja diplomatije, razgovori proizvode spiralne posljedice. Borrell je obećao protumjere sajbernapadu: "Mobilizirat ćemo sve naše resurse da pomognemo Ukrajini da se izbori sa ovim cyber napadom. Nažalost, znali smo da bi se to moglo dogoditi."

U Sjedinjenim Državama, savjetnik predsjednika Joea Bidena za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan je sugerirao da je Putin možda odustao od razgovora u narednim danima, a SAD su dodatno podigle ulog, optužujući Moskva da je "predvidjela grupu operativaca " kako bi se izvršila "operacija osmišljena da izgleda kao napad na njih ili ljude koji govore ruski u Ukrajini" kako bi se stvorio razlog za "potencijalnu invaziju", rekao je glasnogovornik Pentagona John Kirby.

Kremlj je odlučno negirao optužbe.

Šta se dalje događa?

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskiy pozvao je u petak Bidena i Putina na razgovore tri strane kako bi razgovarali o sigurnosnoj situaciji, piše ukrajinski državni medij Ukrinform.

Lavrov je izjavio da vjeruje da NATO treba napraviti sljedeći korak: "Čekamo odgovore naših kolega, pismene odgovore, stavljene na papir."

Ali Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO-a, rekao je za CNN da je na Rusiji da odgovori na diplomatski pristup NATO-a o pregovorima o kontroli naoružanja i drugim recipročnim vojnim sporazumima.

"Čekamo odgovor na naš prijedlog da sazovemo sastanak na kojem će se baviti širokim spektrom važnih pitanja za evropsku sigurnost", rekao je Stoltenberg.

Američki državni sekretar Antony Blinken je ukazao da SAD čekaju na ruskog predsjednika.

"Hoće li izabrati put diplomatije i dijaloga kako bi riješio neke od ovih problema? Ili će nastaviti konfrontaciju i agresiju?"

Čekanje Evropljanima ponovo budi neugodna sjećanja. Danski ministar vanjskih poslova Jeppe Kofod označio je Putinove postupke "potpuno neprihvatljivim", rekavši da on "pokušava da nas vrati u najhladnije, najmračnije dane Hladnog rata".

Ali s obzirom da je Putin naizgled nepokolebljiv da neće odustati, sjenka historije pritiska ramena lidera širom kontinenta koji postaju sve svjesniji da sudbonosne odluke mogu biti pred nama