Putin je govorio o "prijetnji širenja NATO-a". Desilo se. Zašto Finska nije Ukrajina za Kremlj?

Kao što se moglo očekivati, stvarna, a ne virtuelna ekspanzija NATO-a nije dovela do bilo kakve opipljive reakcije Kremlja.
Ruski ministar odbrane Sergej Šojgu dao je prijeteće izjave i podsjetio na odluku o postavljanju taktičkog nuklearnog oružja na teritoriju Bjelorusije,  ali ta odluka nema praktične veze sa ulaskom Finske u NATO. A sekretar za štampu predsjednika Rusije Dmitro Peskov, iako je isticao "negativne posljedice" ulaska Finske u alijansu, odmah je naglasio da se ova situacija ne može porediti sa ulaskom Ukrajine u NATO, jer niko iz Finske nije bio "antiruski nastrojen". 
Već ova izjava zvaničnika Kremlja razotkriva ruske tvrdnje koje povezuju napad na Ukrajinu sa njenim mogućim ulaskom u NATO. Kada je ruski predsjednik Vladimir Putin odlučio napasti Ukrajinu 24. februara 2022., ovaj ulazak nije bio toliko realan kao pristupanje Finske. Međutim, ruske trupe pokušale su se probity u Kijev, a ne Helsinki. 
Mogući prijem Ukrajine u NATO u Moskvi je već duže vreme izgovor za agresivne namjere prema susjednoj zemlji. Pa ipak, podsjetimo, kada je Krim pripojen 2014. godine, Ukrajina je zvanično bila nesvrstana država, većina njenih građana bila je protiv ulaska u NATO, a na samom Krimu nije bila američka, već ruska vojna baza - i njen status je određen ne samo bilateralnim sporazumima, već i prelaznim odredbama ukrajinskog Ustava.
Međutim, kada je izvršena aneksija, Vladimir Putin i drugi ruski lideri govorili su upravo o opasnosti od približavanja NATO-a ruskim granicama. A kad se NATO stvarno približio - prstom nisu mrdnuli!
Dakle, po čemu se Finska zaista razlikuje od Ukrajine sa stanovišta Kremlja? Prije svega, činjenica da je Finska država čiji suverenitet nije sporan. Nije uvijek bilo tako. Godine 1939. Staljin je zapravo odlučio anektirati Finsku. Na teritoriji zemlje okupirane tokom prvih bitaka "Zimskog rata" formirana je marionetska vlada "Demokratske Republike Finske". Ali Sovjetski Savez nikada nije uspio pobijediti, a tokom Drugog svjetskog rata suverenitet Finske je zajamčen zajedničkim odlukama saveznika u vezi sa antihitlerovskom koalicijom. Stoga se, sa Putinove tačke gledišta, čini da je Finska „odsječeni komad“, a njen ulazak u NATO samo potvrđuje ovu činjenicu. 
Ali s Ukrajinom, kao i sa bilo kojom drugom bivšom sovjetskom republikom, je drugačije. Kremlj se nikada nije pomirio sa činjenicom njihovog suvereniteta, Moskva je više puta javno izjavljivala da "istorijska Rusija" uključuje ukrajinske zemlje.
Dakle, uopće nije problem u tome što Ukrajina treba da uđe u NATO. Činjenica je da bi teritoriju Ukrajine, a moguće i drugih bivših republika SSSR-a, Putin vjerovatno želio priključiti Ruskoj Federaciji. A ulazak u NATO će to, naravno, spriječiti, jer će osvajanje susjednih zemalja pretvoriti u pravi globalni sukob.
Zato se u prijedlozima o sigurnosnim garancijama za Rusiju, koji su objavljeni uoči ruskog napada na Ukrajinu, nije radilo samo o garancijama za neširenje NATO-a, već, prije svega, o garancijama da Ukrajina, Gruzija i drugi bivše sovjetske republike neće biti primljene u NATO.
Nakon što je Rusija predvidljivo dobila negativan odgovor na ove zahtjeve, čime bi jasno narušen suverenitet i NATO zemalja i bivših sovjetskih republika, započela je rat.