16.09.2022.

"Pustiš li žice - gotovi ste." Stanovnici Balaklije o mučenju pod okupacijom

Borbe se nastavljaju na sjeveroistoku Ukrajine, gdje su Oružane snage Ukrajine primorale ruske trupe na povlačenje. Međutim, ukrajinska vojska je već povratila kontrolu nad velikim područjima regije Harkov, čiji su stanovnici proveli nekoliko mjeseci pod okupacijom.
Ali osjećaj olakšanja u novooslobođenim područjima pomiješan je sa tugom.
Mještani pričaju kako su svjedočili mučenjima i ubistvima koja su se dogodila za vrijeme ruske okupacije.
Artem, stanovnik grada Balaklije u oblasti Harkov, rekao je za BBC da su ga Rusi držali u zatočeništvu više od 40 dana i da su ga mučili električnom strujom.
Balaklija je oslobođena 8. septembra, nakon više od pola godine okupacije od strane ruske vojske.
Najstrašnije stvari odigrale su se u zgradi lokalne policije, gde su bile stacionirane ruske trupe. Artem kaže da je čuo druge zatvorenike kako vrište od bola i užasa iz obližnjih ćelija.
Istovremeno, prema njegovim riječima, Rusi su se pobrinuli da vriske jasno čuju i drugi, pošto su isključili glasni ventilacioni sistem u zgradi.
"Isključili su ga da svi čuju kako ljudi vrište kada ih muče električnom strujom", kaže Artem. "To su nekim zatvorenicima radili svaki drugi dan. Čak su i žene bile mučene."
Artem je, također, doživio torturu električnim udarom - ali samo jednom.
"Bio sam primoran da uzmem dvije žice u ruke", rekao je. "Tamo je bio električni generator. Što se brže okretao, to je bio veći napon. Rekli su: 'Pustiš li žice - gotovi ste." Onda su počeli postavljati pitanja. Rekli su da lažem – a generator se okretao brže, tako da je napon rastao”.
Kako je rekao Artem, on je priveden nakon što su Rusi pronašli fotografiju njegovog brata - zaposlenog u Oružanim snagama - u vojnoj uniformi. Drugi stanovnik Balaklije, prema Artemu, bio je u pritvoru 25 dana samo zato što je u njegovoj kući pronađena ukrajinska zastava.
Direktorica lokalne škole po imenu Tatiana, koja je provela tri dana u policijskoj stanici, kaže da je čula vriske iz drugih ćelija.  
Na zidu jedne od ovih ćelija našli smo tekst molitve "Oče naš" i oznake koliko je dana prošlo u zatvoru. Prema ukrajinskoj policiji, okupacione vlasti su držale do osam osoba u ćelijama predviđenim za dvoje.
 
Prema navodima policije, tokom šestomjesečne okupacije ljudi su pokušavali da više ne priđu zgradi, kako ih ruska vojska ne bi zarobila.
 
"Zašto je ubio mog sina?"
 
U blizini centra grada, na kraju ulice, nalaze se grobovi onih koje su komšije na brzinu sahranile. Na mjestu jednog od njih, gdje je sahranjen taksista Peter Šepel, stoji jednostavan drveni krst. Pored Petra je njegov putnik, čiji identitet još nije utvrđen.
Policija je počela ekshumirati njihova tijela, a kako su tijela mrtvih stavljena u vreće, u zraku se osjećao miris smrti. Prema navodima lokalnih vlasti, obojica mrtvih muškaraca ubijena su u blizini ruskog kontrolnog punkta bukvalno dan prije oslobođenja grada.
Valentina, majka poginulog taksiste, posmatrala je ekshumaciju.
"Hoću da pitam Putina zašto je pucao na mog sina?", viče. "Zašto? Ko ga je zamolio da dođe ovamo sa tako strašnim oružjem? On nije samo ubio našu djecu - ubio je i nas, njihove majke. Majke svijeta : ustanite protiv ovog ubice!"
Na putu za Balakliju vidjeli smo vojnu opremu označenu slovom Z. Navodno su je Rusi napustili prilikom povlačenja.
U najbližem selu pokazana nam je zgrada lokalne škole koja je teško oštećena tokom neprijateljstava. Prema navodima predstavika lokalnih vlasti, uništena je neposredno prije protjerivanja Rusa.
Stojeći na ruševinama, šef harkovske oblasti Oleg Sinegubov nazvao je obnavljanje vodosnabdevanja naseljenih centara regiona glavnim zadatkom - iako postoji bojazan da bi cjevovodi i dalekovodi mogli biti minirani.
Na pitanje da li misli da se ruske trupe mogu vratiti, Sinegubov je odgovorio: "Mi smo u ratu pa uvijek postoji takva opasnost!"
U centru Balaklije, gdje se ponovo vijori ukrajinska zastava, nekoliko desetina lokalnih stanovnika postrojilo se pored kamiona sa hranom.
Ovdje ima mnogo starih ljudi koji izgledaju iscrpljeno. Ali sretni su što se ponovo vide - i grle se prvi put od početka okupacije.