"Pucanj u nogu" i još osam mitova o politici sankcija Kremlju

Pobijanje najpopularnijih mitova vezanih za sankcije Rusiji

Putinov agresorski rat Rusije protiv Ukrajine traje više od pet mjeseci. Za to vrijeme međunarodna koalicija partnerskih država na različite načine podržava Ukrajinu.
Finansijska i humanitarna pomoć, ažurirani obavještajni podaci, moderno oružje — sve  to pomaže da se Ukrajina efikasno suprotstavi Ruskoj Federaciji. Jedna od najvažnijih oblasti rada za suprotstavljanje agresoru je sveobuhvatna politika sankcija koja vezuje značajne snage Moskve.

Od energetike do tehnologije, svakim danom Rusija se postepeno pretvara u državu u egzilu sa kojom ni vlade ni međunarodne kompanije ne žele poslovati. Međutim, politika sankcija Rusiji je često podcijenjena, zbog čega oko nje rastu razne manipulacije i mitovi.

Mit #1. Sankcije ne funkcioniraju 

Najjednostavniji i najpopularniji mit o Kremlju, koji ne može izdržati nikakvu kritiku. Prema prognozama svjetskih rejting agencija, zahvaljujući sankcijama, BDP Rusije će se do kraja 2022. smanjiti za 10 posto, a stopa nezaposlenosti porasti na 9,3 posto.
U stvari, još 3,8 miliona Rusa će ostati bez posla u bliskoj budućnosti. Istovremeno će se realni prihodi građana smanjiti za 6,8 posto.
Čini se da sankcije Rusiji ne zadaju jak udarac, ali to nije tako. Sankcije su, također, značajno pogodile finansijski sistem Rusije. Tako će stopa inflacije u 2022. godini u Ruskoj Federaciji premašiti 20 posto, što je rekord za rusku ekonomiju od finansijske krize 2008. godine. Stručnjaci očekuju i smanjenje obima vanjskoekonomskih transakcija sa Ruskom Federacijom za 20-30 posto. Očigledno je da se Rusija suočava sa ozbiljnim problemima u vezi sa nabavkom najvažnijih komponenti, dijelova i tehnologija.
U tom kontekstu, globalna rejting agencija Standard & Poor's (S&P) predviđa značajan pad poslovnih aktivnosti u Ruskoj Federaciji. Prema preliminarnim procjenama S&P-a, ruskoj ekonomiji će biti potrebno 10 godina da se oporavi na nivo sa početka 2022. godine.

Mit #2. Sankcije su više štetile Zapadu nego Rusiji

Ovaj mit je izuzetno popularan među pristalicama Kremlja na Zapadu – valja spomenuti barem retoriku mađarskog premijera Viktora Orbana koji nove sankcije naziva „pucnjem u nogu“ ili čak „pucnjem u pluća“ evropske privrede. Ali pokušaji Moskve da smanji posljedice sankcija na Rusiju su isključivo propagandne prirode.

Očekuje se da nijedna od zemalja koje su uvele sankcije Rusiji neće imati tako loše makroekonomske pokazatelje 2022. godine kao Rusija. Prema prognozama regulatora, privreda eurozone ove godine će porasti za 2,6 posto, Ujedinjenog Kraljevstva za 3,75 posto, a SAD za 2,3 posto.
Politika oštrih sankcija protiv Ruske Federacije već vodi do nepovratnih posljedica po rusku ekonomiju. Ali najvažnija stvar ostaje činjenica da su dodatne sankcije Rusiji pouzdano ulaganje Zapada u vlastitu sigurnost.

Mit #3. Sankcije su naštetile zapadnoj industriji i poljoprivrednicima

Još jedan popularan mit među Putinovcima na Zapadu. On kažu da su ruske kompanije važna komponenta mnogih lanaca dodane vrijednosti, koji se tek oporavljaju tek nakon globalne korona krize pa je uvođenje dodatnih sankcija Kremlju problematično.
Takva retorika podriva sposobnost svijeta da zaustavi rusku oružanu agresiju na Ukrajinu. Očigledno je da je uvođenje velikih antiruskih sankcija nakon 24. februara 2022. godine bilo apsolutno neophodan korak da se smanji sposobnost Kremlja da napadne Ukrajinu.
Vrijedi dodati da će zahvaljujući politici sankcija zapadne zemlje konačno moći smanjiti svoju dugogodišnju ovisnost o ruskim resursima.
Osim toga, ekonomski gubici zbog uvođenja sankcija nisu ništa u poređenju sa posljedicama moguće ruske agresije na Zapad u budućnosti.

Mit #4. Zbog novih sankcija Rusija je gotovo prestala isporučivati plin

Vrijedi podsjetiti na činjenicu da sadašnje sankcije EU nisu uticale na isporuku prirodnog plina iz Rusije. Ali glavna mana ove teze je što ne uzima u obzir kontekst ruske plinske politike u odnosu na svoje susjede.
Čak šest mjeseci prije invazije na Ukrajinu, Rusija je počela polako pooštravati plinsku blokadu Evrope. U drugoj polovini 2021. Gazprom je odbio isporučiti dodatne količine prirodnog plina u EU, što je izazvalo nestašicu na tržištu i višestruko povećanje cijene ovog energenta.
Ruska vlada sistematski koristi plin kao sredstvo ucjene. Od jula 2022. godine Rusija je smanjila isporuke plina EU na rekordno niskih milijardu kubnih metara sedmično, ali je EU već akumulirala rekordne količine plina u proteklih 10 godina.

Mit #5. Sankcije su dovele do naglog rasta cijena

Često se među protivnicima sankcija Ruskoj Federaciji može čuti prigovor da su nova ograničenja dovela do poskupljenja goriva, struje i hrane. U stvari, globalna inflacija je rezultat blokade COVID-19, tokom kojeg su centralne banke oslobodile trilione dolara za finansiranje dodatnih programa zdravstvene zaštite i nezaposlenosti. Ovako velika emisija mnogih vlada nije mogla, a da ne utiče na inflaciju.
Što se tiče cijena energije, ovaj mit je usko povezan sa prethodnim. Troškovi goriva i električne energije počeli su naglo rasti u drugoj polovini 2021. godine — prije uvođenja sankcija velikih razmjera protiv Ruske Federacije.
Istovremeno, Kremlj je odgovoran za tako nagli rast cijena, jer je namjerno smanjio obim isporuke energenata evropskim zemljama.

Mit #6. Lične sankcije nisu uticale na Putinovo okruženje, oligarhe i državne službenike

Takav mit šire samo oni koji se uopće ne pridržavaju sankcija protiv Ruske Federacije. Zahvaljujući novim ograničenjima zemalja koalicije za sankcije, Putinov najuži krug lišen je nekretnina, bankovnih računa i druge imovine u inozemstvu. Od sada su ruski oligarsi lišeni tržišta i finansijskih instrumenata u zapadnim zemljama.
Politika Kremlja nanosi im gubitke od više milijardi dolara. Dakle, prema rejtingu Bloomberg Billionaires Indexa, 25 najbogatijih RUSA izgubilo je više od 60 milijardi dolara od početka ruske invazije.
Štaviše, jedan broj uticajnih ruskih oligarha (Abramovič, Deripaska, Tinkov, itd.) protivio se ratu u Ukrajini. Uprkos tome, Zapad bi trebao pojačati pritisak na ruske biznismene i moćne ljude, posebno na 50 oligarha, koji, prema procjeni američkog finansijera Bila Braudera, drže i do 200 milijardi dolara Putinovog ličnog bogatstva. 

Mit #7. Nemojte uvoditi nove sankcije, to će samo naljutiti Kremlj

Politika ustupaka, kompromisa i smirivanja agresora nije uspjela ni protiv nacističke Njemačke 1939. ni protiv Putinove Rusije 2022. Sveobuhvatne sankcije Rusiji su ulaganje u sigurnost zapadnog svijeta.
Tehnološka i finansijska izolacija Ruske Federacije značajno će smanjiti sposobnost Kremlja da prijeti zapadnim zemljama, destabilizira Evropu i korumpira elite trećih zemalja. To, također, smanjuje sposobnost Kremlja da vodi dugotrajnu vojnu kampanju u Ukrajini.
Ali ne bi se trebalo stati na tome. Zapad ima mnogo dodatnih opcija za dalje jačanje sankcija prema Moskvi, uključujući finansijska, energetska i pojedinačna ograničenja, predviđena odgovarajućim mapama puta Međunarodne grupe Yermak-McFaul.

Mit #8. Svijet ne može odustati od trgovine sa Rusijom

“Prevelika da bi propala” - često je termin koji se koristi o ulozi Rusije u svjetskoj trgovini i sigurnosti. U stvari, važnost ekonomije Ruske Federacije za svijet tiče se uglavnom sirovina — energenata i žitarica. Zapadni svijet ima sve mogućnosti da diverzificira ponudu ove robe. Zahvaljujući sankcijama, Rusija će do kraja 2022. izgubiti mogućnost isporuke 90 posto svoje nafte u EU.
Uprkos minimalnim isporukama gasa EU iz Rusije 2022. godine i stalnom pritisku Kremlja, EU ulazi u predstojeću grijnu sezonu sa najvećim rezervama gasa u poslednjih 10 godina.
U stvari, Rusija je postala izuzetno toksična za rad velikog međunarodnog biznisa. Stotine stranih kompanija napustile su rusko tržište, a svake sedmice im se pridružuju nove.
Obim trgovine sa Rusijom pokazuje nagli pad, a ovaj trend će se nastaviti sa svakim novim danom rata protiv Ukrajine.

Mit #9. Umjesto sankcija i transfera oružja, moramo zamrznuti sukob u Ukrajini

Eksperti međunarodne grupe Yermak-McFaul uvjereni su da će, ako se sukob zamrzne, novi rat protiv Ukrajine početi čim Rusija povrati svoju snagu. U to smo se uvjerili sopstvenim gorkim iskustvom: pokušaji zamrzavanja sukoba u Donbasu 2014.-2015. nisu bili uspješni i samo su doveli do porasta apetita Moskve.
Mišljenje koje je trenutno popularno među ruskim simpatizerima, kao što je lider britanske Laburističke partije Jeremy Corbyn, oslanja se na lažnu percepciju "dobre volje" Kremlja.
Ublažavanje sankcija ostavilo bi Rusiji značajne finansijske mogućnosti, kao i mogućnost proizvodnje modernog oružja za buduće ratove. Osim toga, mnoge evropske države — Moldavija, baltičke države, Poljska i druge — mogu biti na udaru Ruske Federacije.
Zato je nabavka zapadnog naoružanja — dodatne artiljerije i raketnih sistema, granata za njih, oklopnih vozila i sistema protivvazdušne odbrane — kritično neophodna za ubrzanje oslobađanja ukrajinske teritorije i završetak rata.

Umjesto zaključka

Svojevremeno je legendarni premijer Ujedinjenog Kraljevstva, Winston Churchill, rekao: "Onaj koji umiruje agresora je onaj koji hrani krokodila, nadajući se da će ga pojesti posljednjeg."
Svijet, a posebno zemlje Zapada, moraju shvatiti: poraz Ukrajine u ratu sa Rusijom direktan je put u novi rat još većih razmjera na teritoriji Evrope. Umjesto toga, pobjeda Ukrajine će neutralizirati agresivne akcije Moskve i postati garancija sigurnosti evropskog kontinenta za dugi niz godina. Politika sankcija protiv Ruske Federacije nanosi opipljiv udarac sposobnostima agresora. Zajedno sa našim saveznicima, moramo stati na kraj agresivnim planovima Kremlja u Evropi.
Da bismo postigli ovaj cilj, moramo biti ujedinjeni i dosljedni, ići korak po korak ka pravednom miru.