"Podijelite plijen" Kako je Ukrajina postala poprište svjetskog rata koji niko ne želi zaustaviti  

Rat je indirektno uključio zemlje širom svijeta – neke pomažu Ukrajini, druge se pretvaraju da nude mirovne planove, neke profitiraju od toga, dok druge šalju oružje, novac i vojnike u Rusiju, pripremajući se za vlastite buduće sukobe.

Američki analitičari iz Foreign Affairs tvrde da je Evropa, koja je vjekovima projektovala moć, postala predmet projekcije moći, a ukrajinsko bojno polje sada određuje budući svjetski poredak. Evo rezimea LIGA.net.

 

Rrazni mirovni prijedlozi

 

Ruska invazija na Ukrajinu postala je globalni događaj. Milioni ukrajinskih izbjeglica pobjegli su u Evropsku uniju. Cijene goriva i đubriva su porasle, što je dovelo do globalne inflacije. Rat je poremetio proizvodnju i trgovinu žitom. Kako se bliži treća godina sukoba, njegove posljedice i dalje rastu.

Dok Zapad tobože insistira na pravednosti vojnih napora Ukrajine, neprihvatljivosti popuštanja ruskim zahtjevima i važnosti teritorijalnog integriteta i suvereniteta Ukrajine, stvarna podrška ostaje nedovoljna i sve je manja.

Strah od eskalacije ograničava vrste oružja koje zapadne zemlje pružaju Kijevu, uprkos tome što se rat smatra egzistencijalnim za evropsku sigurnost.

Ovo samoograničavanje otvorilo je vrata akterima izvan Evrope.

"Nijedna zemlja, grupa zemalja ili međunarodna institucija nije dovoljno moćna da uvede prekid vatre u Ukrajini, a još manje primirje ili dogovoreno rješenje. Ipak, niko ne želi da se smatra da ne pokušava posredovati", navodi se u publikaciji.

Mnoge zemlje se bore za ovu ulogu. Turska je posredovala u humanitarnim koridorima tokom opsade Mariupolja, posredovala je u Inicijativi za crnomorsko žito i bila domaćin ranih mirovnih pregovora između Rusije i Ukrajine.

Saudijska Arabija i UAE su omogućili razmjenu zatvorenika. UAE tvrde da su svojim naporima oslobodili 2.200 zarobljenika, dok je Saudijska Arabija bila domaćin razgovora u Džedi sa 40 zemalja (bez Rusije) o okončanju rata u augustu 2023. godine.

Katar je navodno posredovao u razgovorima između Moskve i Kijeva o zaustavljanju udara na energetsku infrastrukturu, navodi Foreign Affairs.

Druge neevropske nacije, od Kine do Brazila, predstavile su "mirovne planove". Ova diplomatija nije značajna po svom napretku, već po obimu.

 

Rat u Ukrajini doveo je do ekonomskih troškova izvan Evrope. Biti za pregovaračkim stolom znači potencijalno odrediti poslijeratni ekonomski i geopolitički krajolik.  

 

"To je bila lekcija konferencija u Versaju, Jalti i Potsdamu nakon dva svjetska rata: plijen ide pregovaraču", navodi se u tekstu.

Stoga je poslijeratna budućnost Ukrajine svima bitna.

 

Oružje i trupe za Rusiju

 

Dok međunarodna diplomatija ostaje efemerna, podrška ruskom vojno-industrijskom kompleksu je opipljiva. Zapadne sankcije nisu osmišljene da promijene režim Kremlja ili čak podignu cijenu rata za Rusiju. Njihov cilj je bio ugušiti vojne napore Moskve, lišiti je kapitala i tehnologije i dati Kijevu dugoročnu prednost.

"Iz ekonomskog interesa, neevropske zemlje su potkopale ovaj pristup održavajući veze sa Rusijom, kupovinom ruske nafte, gasa i đubriva i olakšavanjem njene 'zaobilazne' trgovine. Bacanje „pojasa za spasavanje“ ruskoj ekonomiji poboljšava njenu vojnu mašinu".

Čak i ako jačanje ruskog vojno-industrijskog kompleksa nije cilj Brazila, Indije ili Saudijske Arabije. Ali da je prioritet ovih zemalja poraz Rusije, postupile bi drugačije.

Najznačajniji doprinosi, međutim, su zemlje koje pružaju direktnu vojnu pomoć Rusiji. Kina isporučuje robu dvostruke namjene,  od mašina do poluprovodnika, što je ključno za ruske proizvođače oružja, dajući Pekingu mogućnost uticanja na rat.

Iran isporučuje borbene bespilotne letjelice, municiju i balističke rakete kratkog dometa, nastavljajući svoje snabdijevanje, čak i kada napetosti s Izraelom privremeno usporavaju obim.

Iako se iranske rakete još nisu pojavile na ukrajinskim ratištima, Rusija koristi sjevernokorejske projektile od početka 2024. godine. Pjongjang je, također, isporučio skoro polovinu artiljerijskih granata koje Rusija trenutno koristi. Nekada odbačeni kao "kolege parije", Iran i Sjeverna Koreja sada aktivno oblikuju putanju sukoba.

"S obzirom na važnost ljudstva u ratu iscrpljivanja, prvo angažiranje na bojnom polju hiljada sjevernokorejskih vojnika nedavno raspoređenih u Rusiju označava još jednu eskalaciju vanevropskog angažmana".

Iako Moskva već ima prednost u ljudstvu, izgubila je ogroman broj vojnika u ovom ratu. Putin se opire pozivanju na još jednu mobilizaciju. Izvještaji u protekle dvije godine ukazuju na to da je Rusija regrutovala kubanske, indijske i nepalske plaćenike.

Međutim, raspoređivanje sjevernokorejskih snaga predstavlja drugačiji razmjer. Zapad ima malo alata da zaustavi Pjongjang, koji je dugo bio izolovan i strogo sankcioniran.

Rat se polako pretvara u svjetski rat. Za Kinu, Iran i Sjevernu Koreju, dublje uključenje pomaže im da se pripreme za vlastite ratove koje planiraju započeti. Ovdje se ne radi samo o opipljivom doprinosu odbrambenim sposobnostima ovih zemalja Rusije, od koje u zamjenu očekuju pomoć, već i o učenju na pravom bojnom polju – u Ukrajini.

Kineski stratezi proučavaju efikasnost dronova i HIMARS sistema, sa kojima bi se hipotetički mogli suočiti u ratu oko Tajvana. Iran je nabavio zapadne tehnologije zarobljene u Ukrajini, uključujući protivtenkovske i protivavionske rakete, koje može proučavati kako bi dizajnirao njihove analoge ili razvio protumjere. Sjeverna Koreja jednostavno obučava svoje vojnike – Pjongjang se nije borio od Korejskog rata 1950-1953. godine.

"Ukrajina je postala laboratorija za neevropske sile koje razmišljaju o budućim ratovima".

 

Svijet dolazi u Evropu

 

Od 16. vijeka Evropa je prvenstveno vodila ratove van svojih granica. Posljednjih decenija Evropljani su se borili u Afganistanu i Iraku, a Francuska je donedavno držala trupe u afričkoj regiji Sahel.

Za NATO je projektovanje evropske moći izvan kontinenta bila neophodnost hladnog rata. Evropske snage pridružile su se Sjedinjenim Američkim Državama u Koreji i Vijetnamu i učestvovale u intervenciji u Libiji 2011. godine. Washington je pozdravio njihovu uključenost u borbu protiv terorizma i diktatura.

Duga historija projekcije moći u Evropi oblikovala je pogled na svijet zapadnih prijestolnica, čineći gotovo nemogućim zamisliti Iran ili Sjevernu Koreju da utiču na evropsku sigurnost. Ipak, ono što je nekada bilo nezamislivo sada je stvarnost.

Uloga neevropskih zemalja u ukrajinskom ratu raste.

Iran i Sjeverna Koreja dijele rusko antizapadno raspoloženje. Mnoge nacije imaju koristi od produžavanja sukoba u Ukrajini i posjeduju alate da ga održe.

Ako Rusija počne posustajati i zatraži izlazak iz rata, neevropske nacije mogle bi igrati ključnu ulogu u diplomatiji. Za Ukrajinu, EU ili SAD bi bilo malo važno koja je zemlja domaćin pregovora ili čiji plan prevladava.

Zapad još uvijek ima mogućnosti da obuzda rusku pomoć Kine, Irana i Sjeverne Koreje ili da poveća cijenu takve podrške. Ali najbolja odbrana od narušavanja evropske sigurnosti je pametna, strpljiva podrška Ukrajini – pogotovo, jer bi američka vojna posvećenost Ukrajini mogla oslabiti tokom drugog Trumpovog mandata.