"Ono što nije uništeno je minirano, ljudi se kidnapuju i ne vraćaju": šta se zna o životu u okupiranoj Oleški  

Kako Ukrajinci u Oleški nastavljaju živjeti u uslovima rata, okupacije i humanitarne krize - ispričala je Tetjana Gasanenko, načelnica gradske vojne uprave grada Oleški, u intervjuu za projekat Radio Slobode "Novosti iz Azova".

Prema zvaničnici, neka naselja zajednice Oleški bukvalno su nestala sa karte Ukrajine. Najveća razaranja su pretrpjela sela Pidstepne, Piščanivka, Zaplava, kao i sam grad Oleški. Situacija je posebno kritična u kozačkim naseljima, Podlisnom i Soloncima. Krinik, gdje je prije rata živjelo oko hiljadu ljudi, sada je potpuno uništen - tamo nema nijedne sačuvane zgrade. Situacija u selima Kostogrizovo, Radinske i Čelburda, koja se nalaze dalje od linije fronta, može se nazvati manje-više stabilnom, rekla je Gasanenko.

 

"Bez granatiranja - nema nade"

 

Ona kaže da je dobijanje bilo kakvih informacija sa okupirane teritorije sve teže. Ljudi se boje komunicirati iz razloga vlastite sigurnosti, a problemi u komunikaciji i snabdijevanju električnom energijom samo komplikuju situaciju.

U selo Radenska se donosi humanitarna pomoć ili neka socijalna davanja. Ali to se dešava veoma rijetko.

„Odnosno, stanovnici moraju ići ili u grad Skadovsk, ili u sela zajednice Skadovsk - Zalizni port, da bi dobili neke uplate. Štaviše, to ne znači da će, ako je neko uspio proći opasnim putem, pod dronovima, stići na odredište i taj  dan dobiti neku vrstu pomoći, socijalne isplate ili penzije. Radnici okupatorske vlasti mogu jednostavno najaviti prijetnju raketnim napadom, ugasiti sistem i ne raditi cijeli dan“, kaže Gasanenko.

 

 

"Bez vode, plina i struje"

 

Više od godinu dana nema snabdijevanja strujom i gasom u mnogim naseljima zajednice, a nakon uništenja Kahovske HE ne radi ni vodovod.

„Problem je napuniti mobilni telefon ili imati vezu čak i sa rodbinom, a o nadležnima da i ne govorimo. Stoga informacije postaju sve ograničenije“, ističe Gasanenko.

 

Prema njenim riječima, najteži period u okupaciji je kada se snage ruskih okupatora rotiraju.

„Svaka nova jedinica koja dođe na teritoriju zajednice pokušava sebi nešto ukrasti, uništiti, useliti u one stanove ili kuće koje još nisu useljene. Rugaju se, oduzimaju, ubijaju. Za njih  život bilo kojeg čovjeka ili životinje nema vrijednost. Pa, prema riječima samih stanovnika, teško je kada nema granatiranja. Jer sva ova granatiranja daju nadu da će teritorija biti oslobođena“, ističe Gasanenko.

 

"Napadi dronovima na ljude"

 

Humanitarna pomoć je praktično nedostupna stanovnicima Oleški. Ponekad ima provokacija koje završavaju smrtnim ishodima.

„Najavljeno je da će okupatori prižiti humanitarnu pomoć u gradu Oleški. Ljudi su se 6. decembra u noći i ranim jutarnjim satima okupljali na teritoriji sela kako bi primili ovu humanitarnu pomoć. Ali u stvarnosti se dešavao napad dronom, ljudi su ubijeni i ranjeni“, naglašava Gasanenko.

 

Ističe primjer vodosnabdijevanja gdje je prije invazije na Oleški, kozačko mjesto, Krinka imala centralizirano vodosnabdijevanje. Trenutno je potpuno uništen. U drugim selima ljudi su koristili privatne bunare, a neka ih koriste i danas. Ali o kvalitetu ove vode izuzetno je teško govoriti, jer niko ne procjenjuje njeno sanitarno stanje.

U zoru 6. juna 2023. saznalo se za djelomično uništenje hidroelektrane Kahovskaja. Ukrajinske vlasti su za potkopavanje okrivile ruske okupacione snage, koje su zauzele, minirali i kontrolisali hidroelektranu od 24. februara 2022. godine. Ruska okupaciona uprava je, s druge strane, tvrdila da su oružane snage noću pucale na Kahovskaja most i oštetile ga. Mnogi stručnjaci kažu da je do kolapsa brane najvjerovatnije došlo zbog postavljanja velike količine eksploziva na HE, koju su kontrolirale ruske trupe.

Prema rečima Gasanenko, strujom se snabdijevaju samo dva naselja u Oleški - Radenska i Kostogrizovu. To su sela koja su najudaljenija od borbene linije.

„Ljudi pokušavaju ugraditi baterije da pune mobilne telefone, da imaju vezu, da podijele sa komšijama koje nemaju. Pokušavaju jedni druge podržavati u ovim strašnim uslovima okupacije. Znamo da je infrastruktura skoro potpuno uništena. Ona koja nije uništena ili je minirana ili će biti minirana ako okupatori napuste ovu teritoriju. Oni će to svakako učiniti, jer njihov zadatak je da unište sve“, tvrdi Gasanenko.  

Na teritoriji općine radi svega nekoliko prodavnica. Tržište koje je funkcioniralo prije invazije više ne funkcionira – potpuno je uništeno. Ima i nekoliko apoteka, ali kvalitet domaćih lijekova je nezadovoljavajući.  

„Proces nabavke lijekova i proizvoda utiče na nivo cijena. Sve što se prodaje u Oleški ima previsoku cijenu, čak i u poređenju sa privremeno okupiranim Kalančakom, Skadovskom i drugim zajednicama“, ističe ona.  

 

„Tamo ne živi više od 7.000 ljudi"

 

U zajednici su uglavnom ostali stariji i slabo pokretni ljudi koji nisu u mogućnosti otići i oni koji se brinu o njima.

„Broj stanovnika zajednice Oleški se značajno smanjio. Jer prije potpune invazije tamo je živjelo oko 40.000 ljudi. Nakon prve godine okupacije, izračunali smo da je na teritoriji zajednice ostalo oko 16.000 stanovnika. Ali nakon što je Kahovska HE dignuta u vazduh, mislim da na teritoriji zajednice nije ostalo više od 7.000 ljudi. Njih oko 3.000 do 4.000 su stanovnici samog grada. Ali naglašavam da su ove brojke prilično okvirne“, kaže Gasanenko.

Na teritoriji zajednice nema privredne aktivnosti, jer su sva preduzeća uništena ili opljačkana.

„Na mjestu nekadašnjih preduzeća je samo pustoš. Stoga je nemoguće govoriti o bilo kakvoj ekonomskoj djelatnosti. Neka komunalna preduzeća registrirana od strane okupatora rade. U gradu je sve zaraslo u travu, sve je uništeno, ima dosta smeća nakon poplava, tako da je situacija izuzetno teška“, opisuje Gasanenko.

U zajednici postoji jedna bolnica, međutim, tamo se mogu dobiti usluge samo uz ruski pasoš, a hitna pomoć i spasioci ne idu na hitne pozive. Da bi se obavile neke operativne intervencije, potrebno je kontaktirati Kalančak, Skadovsk, ili čak otići u Simferopolj. Neophodno je imati polisu zdravstvenog osiguranja Ruske Federacije. Uopće se ne pominje hitna medicinska pomoć - tamo je opasno kretati se, pa, naravno, niko ne izlazi na pozive. Ako je nekome, ne daj Bože, potrebna medicinska pomoć, neka ide direktno u bolnicu sam. Ljekara je vrlo malo, mnogi od njih su otišli na teritoriju koju kontrolira Ukrajina.

 

Obrazovanje i povratak zanimanju

 

Za vrijeme okupacije, ruske vlasti nisu uspjele otvoriti nijednu obrazovnu ustanovu na teritoriji zajednice. Tatjana Gasanenko je uvjerena da to pokazuje patriotski duh lokalnih nastavnika koji nisu pristali raditi po ruskom programu.

„Okupatori su pokušali pokrenuti neke škole, ali nisu uspjeli. Naravno, djeca koja žele učiti imaju priliku da uče u ukrajinskoj školi online. Imamo četiri takve škole, u kojima uči više od 1.700 učenika, iako je prije rata bilo skoro 4.500 učenika. Neka djeca i roditelji koji trenutno žive na teritoriji pod kontrolom Ukrajine odlučili su pohađati ustanove u kojima su evidentirani kao interno raseljena lica“, navodi Gasanenko.  

Istaknula je da zna za pokušaje Ukrajinaca da se vrate na okupirane teritorije nakon što su živjeli na slobodnoj ukrajinskoj teritoriji. Ona je govorila o razlozima ovakvih odluka i postupaka.

„Ne možemo govoriti o tome da se ljudi tamo vraćaju obavezno u stalno prebivalište. Neki idu na kraće vrijeme, neko treba pomoći u prebacivanju slabo pokretnih rođaka, neko treba riješiti probleme sa nekretninama. Pošto se periodično javljaju najave okupacionih vlasti da otimaju stanove i kuće. Ako se vlasnici ne pojave, okupaciona vlast ih evidentira kao "komunalnu" imovinu da bi ih kasnije prodali“, kaže Gasanenko.

Prema riječima zvaničnika, okupacione vlasti ne podržavaju pokušaje ljudi koji su dugo bili na teritoriji pod kontrolom Ukrajine ili su živeli u inozemstvu da se vrate na okupirane teritorije.

„Svima je poznato da je takva tačka filtracije napravljena u "Šeremetjevo" u Moskvi, gdje se vrši takozvana filtracija. Ponekad ovo filtriranje traje satima, može trajati i dan, naprimjer, kada se ljudima postavlja mnogo pitanja ili im se može odbiti ulazak bez ijednog pitanja i bez ijednog odgovora“, kaže ona.

 

"Već postoji akcioni plan nakon deokupacije"

 

GHasanenko tvrdi da okupatorska vlast ne sprečava ugnjetavanje lokalnog stanovništva, već ga samo podstiče: filtrira, vrši pretrese, provjerava mobilne telefone.

2Postoje činjenice o kidnapovanju naših stanovnika. I sklona sam misliti da mi ni ne znamo sve činjenice, jer ih na isti način evidentiramo, prenosimo nadležnim organima. Vrlo je teško vratiti ljude koji su nestali, čak i ako se uzme u obzir da se time bave međunarodne volonterske organizacije“, ističe Gasanenko.

Međutim, i pored pritiska okupacionih vlasti, u zajednici i dalje ima ljudi koji uvijek pokazuju svoju ukrajinsku poziciju, naglašava ona.  

„Neizmjerno sam ponosna što u Teritorijalnoj zajednici Oleškiv ima takvih stanovnika. Jasno razumijem da će ih vlasti nakon deokupacije propisno priznati. Zahvalna sam onima koji, uprkos tome što su već treću godinu pod okupacijom, i dalje podržavaju naše ukrajinske vrijednosti i ostaju nepokolebljivi, želim im hrabrost. Ali, s druge strane, želim da ti ljudi uvijek prije svega misle na svoj život, koji je najvredniji i najskuplji. I kad god je to bilo moguće, pokušavali su da napuste teritoriju koja je pod stalnim granatiranjem“, poruka je Gasanenko.

Vlasti već imaju akcioni plan nakon deokupacije zajednice. Prema njenim riječima, takav plan postoji u svakoj zajednici na Lijevoj obali, koja je trenutno pod kontrolom Ruske Federacije. Prema njenom mišljenju, to svjedoči o spremnosti lokalnih vlasti za procese deokupacije. Ovo je plan korak po korak od prvog dana oslobađanja teritorija - od postavljanja zaštitnih objekata do punktova za isporuku humanitarne pomoći.