Oficir ruske vojske priznao: 'Naše trupe su mučile Ukrajince'

Konstantin Jefremov, najviši oficir koji otvoreno govori, rekao je za BBC u ekskluzivnom intervjuu da ga Rusija sada vidi kao izdajnika i prebjega. Na jednoj lokaciji u južnoj Ukrajini, rekao je da su "ispitivanja, mučenje, trajali oko sedam dana".

"Svaki dan, noću, ponekad dva puta dnevno."

Jefremov je više puta pokušavao podnijeti ostavku i otići iz vojske - ali je na kraju otpušten, jer se odbio  vratiti u Ukrajinu. Sada je pobjegao iz Rusije.

Koristeći fotografije i vojne dokumente koje je dostavio Jefremov, BBC je potvrdio da je on bio u Ukrajini na početku rata - u regiji Zaporožja, uključujući grad Melitopolj.

Lice Konstantina Jefremova se pojavljuje na ekranu kompjutera i počinjemo razgovarati. On je čovjek sa pričom za ispričati. Donedavno je bio oficir ruske vojske.

Prošle godine raspoređen u Ukrajinu, bivši stariji poručnik je pristao ispričati o zločinima za koje kaže da im je bio svjedok - uključujući mučenje i maltretiranje ukrajinskih zarobljenika. Govorit će o svojim drugovima koji su pljačkali okupirana područja Ukrajine te opisati brutalne sesije ispitivanja, koje je vodio ruski pukovnik, u kojima su muškarci ubijani i prijećeno im je silovanjem.

Jefremov je 10. februara 2022. rekao da je stigao na Krim, ukrajinsko poluostrvo koje je Rusija anektirala prije devet godina. Bio je šef jedinice za razminiranje 42. motorizovane streljačke divizije - i obično je bio stacioniran u Čečeniji, na ruskom sjevernom Kavkazu. On i njegovi ljudi su poslani da učestvuju u "vojnim vježbama".

"U to vrijeme niko nije vjerovao da će biti rata. Svi su mislili da je ovo samo vježba. Siguran sam da čak ni viši oficiri nisu znali."

 

'Uplašio sam se odustajanja'

 

Jefremov se prisjeća da je vidio kako ruske trupe lijepe identifikacijske oznake na svoje uniforme i slikaju slovo "Z" na vojnoj opremi i vozilima. Za nekoliko dana, "Z" je postalo simbol onoga što je Kremlj nazivao svojom "specijalnom vojnom operacijom. Jefremov tvrdi da nije želio imati ništa s tim.

 

“Odlučio sam dati otkaz. Otišao sam kod svog komandanta i objasnio mu svoj položaj. Odveo me je kod višeg oficira koji me nazvao izdajnikom i kukavicom.

Ostavio sam pištolj, sjeo u taksi i odvezao se. Htio sam se vratiti u svoju bazu u Čečeniji i dati službenu ostavku. Tada su mi drugovi telefonirali sa upozorenjem.

Pukovnik mi je obećao da će me staviti u zatvor do 10 godina zbog dezerterstva i obavijestio je policiju”, priča Jefremov.  

Kaže da je pozvao vojnog advokata, koji mu je savjetovao da promijeni stav.

„Sada shvatam da sam to trebao ignorisati i nastaviti dalje“, kaže on. "Ali plašio sam se da ću biti stavljen u zatvor."

Vratio se i pridružio svojim saborcima.

Jefremov insistira da je "antimilitarista". Uvjerava da nije učestvovao u ruskoj aneksiji Krima, niti u borbama na istoku Ukrajine kada je prvi put izbio rat u Donbasu prije devet godina.

Rusija je 2014. godine bila optužena ne samo da je organizovala separatističku pobunu, već i da je poslala svoje trupe. Konstantin kaže da nije učestvovao u vojnoj operaciji Rusije u Siriji.

"Posljednje tri godine bio sam uključen u deminiranje u Čečeniji, mjestu koje je proživjelo dva rata. Mislim da je posao koji sam tamo radio koristio ljudima."

 

Krađa bicikla i kosilica

 

Jefremov je stavljen na privremenu dužnost u streljački vod. On kaže da je 27. februara, tri dana nakon ruske invazije, njemu i njegovim ljudima naređeno da se presele na sjever sa okupiranog Krima. Krenuli su prema gradu Melitopolju.

Sljedećih 10 dana proveli su na aerodromu koji su ruske trupe već zauzele. On opisuje pljačku kojoj je prisustvovao.

"Vojnici i oficiri su grabili sve što su mogli. Penjali su se po avionima i prolazili kroz sve zgrade. Jedan vojnik je odnio kosilicu. Ponosno je rekao: 'Ovo ću ponijeti kući i pokositi travu pored naše kasarne.'

"Sjekire, bicikle, sve su to trpali u kamione. Toliko stvari natovarili da su morali čučnuti da bi stali u vozila."

Jefremov nam je poslao fotografije za koje kaže da ih je napravio u vazdušnoj bazi Melitopolj. Prikazuju transportne avione i zgradu u plamenu.

One su među brojnim slikama i dokumentima koje je podijelio, a koji su provjereni, da bi potvrdili njegov identitet, čin i kretanje u Ukrajini u proljeće 2022.

Alati za onlajn mapiranje potvrdili su slike vazdušne baze Melitopolj.

On je sa osam vojnika pod njegovom komandom mjesec i po tamo čuvao rusku artiljerijsku jedinicu.

„Svo vrijeme smo spavali napolju“, prisjeća se on. "Bili smo toliko gladni da smo krenuli u lov na zečeve i fazane. Jednom smo naišli na vilu. Unutra je bio ruski vojnik. 'Mi smo iz 100. brigade i sada živimo ovdje'", rekao je vojnik. Bilo je toliko hrane. Frižideri su bili prepuni. Bilo je dovoljno hrane da preživi nuklearni rat. Ali vojnici koji su tamo živjeli hvatali su japanske šarane u ribnjaku napolju i jeli ih."

 

'Vidio sam ispitivanje i mučenje'

 

Grupa Konstantina Jefremova preselila se da čuva ono što on opisuje kao "logistički štab" u aprilu - u grad Bilmak, sjeveroistočno od Melitopolja. Tamo je, kaže, svjedočio ispitivanjima i maltretiranju ukrajinskih zarobljenika.

Prisjeća se dana kada su dovedena tri zatvorenika.

“Jedan od njih je priznao da je snajperist. Čuvši to, ruski pukovnik je poludio. Udario ga je, povukao Ukrajincu pantalone i pitao da li je oženjen.

„Da“, odgovorio je zatvorenik. „Onda, neka mi neko donese krpu“, rekao je pukovnik. „Pretvorit ćemo te u djevojku i poslati tvojoj ženi video.“

Drugi put je, kaže Jefremov, pukovnik tražio od zatvorenika da imenuje sve ukrajinske nacionaliste u njegovoj jedinici.

"Ukrajinac nije razumio pitanje. On je odgovorio da su vojnici bili pomorska pješadija ukrajinskih oružanih snaga. Za taj odgovor su mu izbili zube."

Kremlj želi da Rusi vjeruju da se Rusija u Ukrajini bori protiv fašista, neonacista i ultranacionalista. Ovaj lažni narativ služi za dehumanizaciju Ukrajinaca u očima ruske javnosti i vojske. Jefremov kaže da je ukrajinski zatvorenik imao povez na očima.

“Pukovnik je zarobljeniku prislonio pištolj na čelo i rekao 'Izbrojat ću do tri i onda ću ti pucati u glavu”. Prebrojao je i onda pucao postrance u glavu, sa obje strane. Pukovnik je počeo vikati na njega. Rekao sam: 'Pukovniče! Ne čuje vas, oglušili ste ga!"

Jefremov opisuje kako je pukovnik naredio da se Ukrajincima ne daje normalna hrana - samo voda i krekeri. Ali kaže: "Pokušali smo dati topli čaj i cigarete."

Da zatvorenici ne bi spavali na goloj zemlji, Jefremov se prisjeća i kako su im njegovi ljudi bacali sijeno - "noću, da nas niko ne vidi".

Tokom drugog ispitivanja,  Jefremov kaže da je pukovnik pucao zarobljeniku u ruku – I u desnu nogu ispod koljena, što je pogodilo kost. Konstantin kaže da su njegovi ljudi previli zatvorenika i otišli kod ruskih komandanata - "ne kod pukovnika, on je bio lud" - i rekli da zatvorenik mora u bolnicu, inače će umrijeti od gubitka krvi.

"Obukli smo ga u rusku uniformu i odveli u bolnicu. Rekli smo mu: 'Nemoj reći da si ukrajinski ratni zarobljenik, jer će ili doktori odbiti da te liječe ili će povrijeđeni ruski vojnici čuti i pucati u tebe i nećemo ih moći zaustaviti."

Ured UN-a za ljudska prava dokumentuje slučajeve maltretiranja zarobljenika u ratu u Ukrajini. Intervjuisala je više od 400 ratnih zarobljenika - i Ukrajinaca i Rusa.

"Nažalost, otkrili smo da se mučenje i zlostavljanje ratnih zarobljenika dešavaju na obje strane", kaže Matilda Bogner, šefica tima UN-a za praćenje sa sjedištem u Ukrajini.

„Ako uporedimo kršenja, mučenje ili zlostavljanje ukrajinskih ratnih zarobljenika ima tendenciju da se dešava u gotovo svakoj fazi zatočeništva. I, uglavnom, uslovi interniranja su gori u mnogim oblastima Rusije ili okupirane Ukrajine. "

Najgori oblici torture ili zlostavljanja ukrajinskih ratnih zarobljenika obično se dešavaju tokom ispitivanja, kaže Bogner. Mogu biti podvrgnuti strujnom udaru i čitavom nizu metoda mučenja - kaže ona - uključujući vješanje i premlaćivanje ljudi.

"Kada stignu na mjesta zarobljavanja, često se dešavaju takozvana dočekuša batinama. Često se suočavaju i sa neadekvatnom hranom i vodom", dodaje ona.

Ruski ratni zarobljenici su, također, prijavili premlaćivanje i strujni udar.

"Svaki oblik mučenja ili zlostavljanja zabranjen je međunarodnim pravom", kaže Bogner. "Neprihvatljivo je da bilo koja strana to uradi."

 

BBC nije bio u mogućnosti nezavisno potvrditi konkretne navode Konstantina Jefremova o mučenju, ali su u skladu sa drugim tvrdnjama o zlostavljanju ukrajinskih zatvorenika.

Rusko Ministarstvo odbrane nije odmah odgovorilo na zahtjev za komentar.

 

Proglašen za izdajnika i prebjega

 

Jefremov bi se na kraju vratio u svoju jedinicu za deminiranje, ali ne zadugo.

„Nas sedam je donijelo odluku da napusti vojsku“, kaže Jefremov.

Krajem maja, ponovo u Čečeniji, napisao je pismo ostavke. Neki viši oficiri nisu bili zadovoljni.

"Počeli su mi prijetiti. Policajci koji nisu proveli dan u Ukrajini govorili su mi da sam kukavica i izdajica. Nisu mi dozvolili da dam ostavku. Otpušten sam."

Jefremov nam pokazuje pisma iz vojske.

U prvom dokumentu optužen je da je "izbjegao svoje dužnosti" i zanemario naredbu da se vrati u Ukrajinu, što se opisuje kao "ozbiljno kršenje discipline".

Drugo pismo se odnosi na „prevremeno otpuštanje iz vojne službe… zbog kršenja ugovora“ od strane Jefremova.

"Nakon 10 godina službe proglašen sam izdajnikom, prebjegom, samo zato što nisam htio ubijati ljude", kaže on. "Ali bilo mi je drago što sam sada slobodna osoba, što neću morati da ubijam ili da budem ubijen."  

Jefremov je bio odstranjen iz vojske, ali mu je i dalje prijetila opasnost da bude vraćen u rat.

U septembru 2022., predsjednik Putin je proglasio ono što je nazvao "djelimičnom mobilizacijom". Stotine hiljada ruskih državljana bi regrutovano u vojsku i poslato u Ukrajinu.

Jefremov kaže da je znao - jer je već služio vojsku u Ukrajini - da neće ostati. Smislio je plan za bijeg.

„U kući u kojoj sam živio napravio sam otvor na tavanu... za slučaj da policajci i vojska provale da dostave pozive. Oni koji su bili zaduženi za regrutaciju dolazili su  do moje kuće i čekali me u kolima. Tako da sam iznajmio stan i tu se sakrio.

Krio sam se i od komšija, jer sam čuo za slučajeve kada su komšije govorile policiji o mladićima koji su trebali regrutovani i koji se kriju. Smatrao sam da je ova situacija ponižavajuća i neprihvatljiva.“

Jefremov je kontaktirao rusku grupu za ljudska prava Gulagu.net, koja mu je pomogla da napusti Rusiju.

Šta Jefremov misli o onim Rusima – a ima ih mnogo – koji izražavaju podršku odluci Vladimira Putina da napadne Ukrajinu?

„Ne znam šta se dešava u njihovim glavama“, kaže on. „Kako su mogli dopustiti da budu prevareni? Kada odu na pijacu, znaju da mogu da biti prevareni malo. Ne vjeruju svojim ženama, svojim muževima. Ali čovjek koji ih vara već 20 godina, on samo mora dati riječ i ti ljudi su spremni da odu i ubiju i umru. Ne mogu to razumjeti."

Dok završavamo razgovor, Jefremov se izvinjava narodu Ukrajine.

“Izvinjavam se cijelom ukrajinskom narodu što sam došao u njihov dom kao nepozvani gost sa oružjem u rukama. Hvala Bogu da nisam nikoga povrijedio. Nikoga nisam ubio. Hvala Bogu da nisam ubijen. Nemam čak ni moralno pravo da tražim oproštaj od Ukrajinaca. Ne mogu sebi oprostiti, pa ne mogu očekivati da mi oni oproste", kaže Jefremov.