Određivanje završnice za Rusiju u Ukrajini

Februar 2025. godine će označiti treću godišnjicu uplitanja Rusije u sukob u Ukrajini. Na početku invazije 24. februara 2022. godine mnogi posmatrači očekivali su brzo rješenje ovog sukoba. Ipak, situacija je evoluirala u dugotrajan angažman koji ne pokazuje znakove jenjavanja. Ono što se u početku smatralo taktičkim manevrom za poboljšanje položaja Rusije u Istočnoj Evropi, sve je više postajalo značajan izazov, negativno utičući na ekonomiju nacije i stvarajući neizvjesnosti koje prevazilaze puka vojna razmatranja. Ispod površine sukoba na prvim linijama krije se mreža zamršenih političkih i ekonomskih procjena, što nas navodi da razmislimo o trajanju ruske posvećenosti Ukrajini.

Kao država nasljednica Sovjetskog Saveza pod Putinom, Rusija je historijski gajila strateške interese u Ukrajini. Sa geografskog stanovišta, Ukrajina zauzima ključnu poziciju duž granice Rusije i Evrope, što joj daje značajnu vrijednost u geopolitičkim diskusijama. Nadalje, Ukrajina je obdarena bogatstvom prirodnih resursa koji su neophodni za globalnu ekonomiju, uključujući rezerve energije, rijetkih minerala i plodno poljoprivredno zemljište. Ovo naglašava značaj Ukrajine za Rusiju, kako u smislu održavanja njenog regionalnog uticaja, tako i u upravljanju vitalnim resursima koji se nalaze unutar njenih granica. Međutim, uprkos ovim evidentnim strateškim imperativima, sukob koji je u toku sve više otkriva svoje štetne učinke na ekonomsku stabilnost Rusije, koja je već dovedena u pitanje međunarodnim sankcijama i rastućim troškovima povezanim s ratom.

Putinova perspektiva: Ekonomija pod pritiskom i vojni izazovi

Ispod snažnog i kontroliranog rukovodstva Vladimira Putina, postoji dubok izazov u vezi sa tekućim sukobom. Iako je uspio pridobiti podršku različitih frakcija unutar nacije, ekonomske sankcije koje su donijele zapadne sile, posebno Sjedinjene Američke Države i zemlje članice Evropske unije, značajno su uticale na rusku ekonomiju. Trenutni podaci pokazuju da se, uprkos tome što Rusija još uvijek prijavljuje određeni ekonomski rast, posebno u sektoru energetike i sirovina, akutno osjećaju posljedice međunarodnih sankcija.

Dostupni podaci sugeriraju da je ruska ekonomija, zapravo, pokazala otpornost na početni talas sankcija; međutim, ostaje u nesigurnom stanju. Energetski sektor, dugogodišnji stub ruske ekonomije, i dalje se suočava sa značajnim pritiscima. Smanjenje potražnje iz Evrope, historijski jednog od najvećih potrošača ruske energije, natjeralo je Moskvu da istražuje nova tržišta u Aziji, posebno u Kini i Indiji. Ipak, ovaj strateški zaokret donosi rizike, jer oslanjanje na jedno veliko tržište ostaje značajno, posebno u slučaju globalnog pada potražnje za energijom. Nadalje, brojni drugi sektori suočavaju se sa stagnacijom kao direktnom posljedicom sankcija i isključenja Rusije iz globalnog ekonomskog okvira.

Pored ovih izazova, finansijski teret sukoba u Ukrajini raste. Rusija, uprkos tome što posjeduje značajne vojne resurse, mora uzeti u obzir logističke troškove, potrebe za snabdijevanjem i materijalne gubitke koji proističu iz tekućih neprijateljstava. Čak i sa sve većim budžetom za odbranu, imperativ da se održi njen položaj u Ukrajini sve više ugrožava fiskalnu stabilnost nacije. Ovaj sukob zahtijeva značajan budžet; međutim, sa ekonomijom pod pritiskom, Rusija je primorana preispitati održivost svojih trenutnih okolnosti.

Ipak, postoje dublji faktori koji utiču na Putinovu odluku da zadrži prisustvo u Ukrajini. Iako Rusija posjeduje značajne vojne sposobnosti, poređenje sa NATO-om – posebno sa Sjedinjenim Američkim Državama, koje nastavljaju da pružaju podršku Ukrajini – predstavlja značajnu zabrinutost. On nadilazi puku brojnost trupa ili naoružanja, nego obuhvata spremnost ruskog budžeta i odbrambene infrastrukture, kojima trenutno nedostaje robusnost potrebnu za opsežne konfrontacije sa svjetskim vojnim snagama. Iako je ruski odbrambeni budžet značajan, on je i dalje znatno niži od budžeta SAD i NATO-a zajedno.

Putin, koji prijetnju NATO-a doživljava kao neizbežnu, shvata da bi nastavak ovog sukoba mogao odvesti Rusiju u rastući ciklus napetosti koji ugrožava njenu vlastitu stabilnost. Čak i u slučaju postizanja određenih taktičkih pobjeda na bojnom polju, dugoročne posljedice ostaju neizvjesne, a produženi angažman u Ukrajini povećava rizik da Rusija bude upletena u dugotrajni sukob koji dodatno iscrpljuje njene resurse.

Perspektiva Donalda Trampa: „Business as usual“ i oskudni resursi

Ipak, postoji značajan pojedinac koji može imati kapacitet da ubrza ovaj transformativni proces: Donald Trump. Nakon što Trump ponovo uđe u međunarodni politički krajolik, svjedočit ćemo značajnoj promjeni američke strategije u vezi sa sukobom u Ukrajini. Trump, poznat po svojoj doktrini „Amerika na prvom mjestu“, dosljedno pristupa međunarodnim odnosima kroz pragmatični pogled, s posebnim fokusom na ekonomske implikacije.

Nedavno je Trump izrazio svoj interes da osigura pristup rijetkim resursima, poput minerala koji se nalaze u Ukrajini, u zamjenu za američku pomoć toj naciji. Prema njegovoj perspektivi, ova inicijativa predstavlja priliku da se ojača položaj SAD u sektoru rudarstva rijetkih minerala, što je od najveće važnosti za zelenu tehnologiju, odbranu i razne druge industrije. Osiguravajući stalno snabdijevanje esencijalnim mineralima, posebno onima koji se koriste u baterijama i tehnologijama obnovljivih izvora energije, Trump teži smanjiti oslanjanje Amerike na druge nacije, posebno na Kinu, koja trenutno ima dominantnu poziciju na globalnom tržištu rijetkih minerala.

U tom kontekstu, Trump je naglasio potrebu da američka pomoć Ukrajini bude povezana s dugoročnim prednostima za SAD. Ako bi ponovo preuzeo predsjedništvo, moguće je da bi Amerika stavila veći naglasak na komercijalne aspekte u svojim međunarodnim angažmanima. Ova promjena bi mogla potaknuti predsjednika Putina da preispita svoju vojnu strategiju, razmišljajući o potencijalu pregovora koji bi mogli donijeti povoljnije ishode za Rusiju ako Trump preuzme direktnu ulogu.

Historija kao učitelj: Iskustvo Sovjetskog Saveza i politika povlačenja

Bez obzira na to, iako Trump zaista može igrati ulogu u ubrzavanju pregovaračkog procesa, od suštinske je važnosti razmisliti o povijesnim presedanima kako bi se steklo sveobuhvatnije razumijevanje o tome kako su Rusija, odnosno Sovjetski Savez, upravljali dugotrajnim sukobima. Sovjetsko-avganistanski rat od 1979. do 1989. nudi kritički uvid u ograničenja s kojima se suočava velika sila u održavanju vojnih angažmana bez vidljivog rješenja. Nakon osam godina učešća u ovom sukobu, Sovjetski Savez se na kraju povukao pod izazovnim okolnostima.

U mnogim aspektima, ova historijska epizoda treba da posluži kao opomena za Rusiju. Uključivanje u rat bez jasnog cilja neizbježno će iscrpiti ukupne sposobnosti nacije. S obzirom na sve nesigurniju ekonomsku situaciju s kojom se suočava Rusija, trenutne okolnosti imaju uznemirujuću sličnost sa onima u Sovjetskom Savezu, koji je na kraju odlučio da povuče svoje snage iz Afganistana, uprkos dugotrajnoj prirodi sukoba.

Za razliku od SAD, koje se, uprkos svom učešću u opsežnim vojnim operacijama širom svijeta, često bore da ostvare konačne pobjede, posebno u Afganistanu, Rusija mora biti oprezna u procjeni svojih okolnosti. Nastavak ovog sukoba, koji progresivno iscrpljuje ruske vojne i ekonomske resurse, samo će pogoršati izazove nacije.

Zaključak: Vrijeme je za korak nazad

Konačno, tekući sukob ima potencijal da opstane, i dok mnogi imaju težnje za transformativnim promjenama, preovlađujuće okolnosti sugeriraju da bi Rusija možda radije izbjegla pogoršanje svoje trenutne situacije. Dugotrajna priroda ovog sukoba vjerovatno će dodatno opteretiti rusku ekonomiju, koja se već bori s izazovima koji proizlaze iz sankcija i eskalacije ratnih troškova.

 

Potencijalno odvajanje Rusije od Ukrajine moglo bi se proširiti dalje od pukog razmišljanja o pobjedi ili porazu na bojnom polju. On je u osnovi isprepleten sa ekonomskim procjenama, imperativom očuvanja domaće stabilnosti i opreznim upravljanjem sve oskudnijim resursima. Uključivanje istaknutih ličnosti kao što je Trump u ovoj geopolitičkoj areni moglo bi potencijalno ubrzati ovaj proces, s obzirom na njegovu pragmatičnu perspektivu koja naglašava poslovne strategije i dugoročne koristi. Historijski gledano, za Rusiju je od suštinske važnosti da usvoji pronicljiviji pristup ovoj situaciji, jer bi povlačenje iz Ukrajine moglo predstavljati strateški manevar da se izbjegne uplitanje u sukob koji stalno iscrpljuje njihove resurse i podriva njihovu političku stabilnost.