Od trijumfa Putina  do rata svih protiv svih. Pet scenarija za budućnost Rusije

Naglasak na budućnosti Rusije stavljen je isključivo zbog važnosti ove teme i dijaloga oko nje za ukrajinske saveznike, posebno zbog nuklearnog statusa Ruske Federacije

Realna analiza događaja i toka rusko-ukrajinskog rata od 2014. godine, a posebno nakon ruske invazije 2022. godine, tjera nas da priznamo da rusko rukovodstvo, uz gotovo potpunu podršku ruskog stanovništa, daje sve i izaziva cijeli civilizirani svijet – prije svega u pogledu Ukrajine i globalnog Zapada. Očigledno, ovaj rat onemogućava status quo i dovodi do čitavog niza, najnevjerovatnijih budućih scenarija.
Pokušaj bilo kakvog političkog predviđanja događaja po pitanju sigurnosti čitavog evropskog regiona neminovno će dovesti do najmanje dva pragmatična pitanja: Kako se ovaj rat može završiti? Šta će biti nakon toga sa Rusijom, Ukrajinom, Evropom i ostatkom svijeta?
Iz retrospektivnog pregleda sličnih sukoba u 20. stoljeću, prvo od ovih pitanja ima najmanje pet mogućih odgovora koji ne zahtijevaju mnogo objašnjenja. Dakle, rat može imati jedan od slijedećih završetaka: 1) vojna pobjeda Ukrajine i njenih saveznika nad Ruskom Federacijom; 2) dugotrajna višegodišnja konfrontacija bez jasnog pobjednika; 3) vojna pobjeda Ruske Federacije nad Ukrajinom i njenim saveznicima; 4) Putinov nehotični gubitak vlasti uz djelimično zadržavanje kontrole nad zemljom (puč u palati ili iznenadna smrt); 5) masovna pobuna ili revolucija u Rusiji bez očuvanja rukovodstva zemlje.
Nije neophodno da će jedna od opcija za kraj rata dovesti do jedne ili druge varijacije scenarija budućnosti Rusije, ali očigledno da se vjerovatnoća pozitivnog scenarija za budućnost povećava pod uticajem uslova pozitivne realizacije završetka rata. Ista korelacija vrijedi i za negativne scenarije. Istovremeno, scenarije i završetak ovdje nazivam "pozitivnim", koji su takvi sa stanovišta usklađenosti sa međunarodnim pravom i etikom, gdje razumijevanje pojma "pravda" ne proizlazi samo iz političkih ili subjektivno pragmatičnih stavova, već iz određene univerzalističke paradigme razumijevanja dobra i zla, priznanja više vrijednosti ljudskih prava i dostojanstva, koje se u velikoj mjeri zasniva na iskustvu i kulturi društava u kojima dominiraju abrahamske religije.

Posebno ću napomenuti da je naglasak na budućnosti Rusije stavljen isključivo zbog relevantnosti ove teme i dijaloga oko nje za ukrajinske saveznike, posebno zbog nuklearnog statusa Ruske Federacije. To ne znači da je budućnost Rusije važnija od budućnosti drugih zemalja u regionu, prvenstveno Ukrajine.

Kakva budućnost čeka Rusiju (scenariji)?

1. Ukorjenjivanje ili trijumf putinizma i "ruskog mira".

Ovaj scenario će značiti ili očuvanje režima u Rusiji i imitaciju nepobjedivosti i nekažnjivosti ruskog imperijalizma u kontekstu dugotrajnog rata ili vojnu pobjedu Ruske Federacije i uništenje nezavisne Ukrajine . Ovo posljednje će dovesti do potpunog fijaska u sistemu međunarodnog prava, konačnog kompromisa za UN i druge međunarodne institucije. To će neminovno dovesti ne samo do izbjegavanja pravednog kažnjavanja Rusa koji su počinili ratne zločine u Ukrajini, već i do nastavka njihovog genocida nad Ukrajincima, koji su u velikim razmjerima pokrenuli od februara 2022. godine.
Putin će trijumfovati i zajedno sa svojim saveznicima preći na formiranje novog globalnog poretka. Najvjerovatnije će ruske trupe odmah nakon pada Ukrajine izvršiti invaziju na brojne susjedne zemlje prije nego što zaustave ofanzivu kako bi ojačale svoje snage. Tada će pokušati privremeno normalizirati odnose sa svijetom (isključivo u svrhu pripreme za dalje širenje). Pod takvom konfiguracijom, baltičke države, Poljska, Moldavija, Finska, Gruzija i niz drugih zemalja Centralne Azije bit će u kritičnoj opasnosti. Bjelorusiju će konačno usisati Rusija.
U ruskoj unutarpolitičkoj dimenziji, to će dovesti do ideološke homogenizacije društva, konačnog uništenja svake opozicije i trijumfalnog autoritarizma. I sa slijedećom smjenom šefa Ruske Federacije nastavit će se razvijati po imperijalno šovinističkom scenariju širenja „ruskog mira“. Bez obzira na ime sljedećeg gospodara Kremlja, Putinizam verzija 2.0 će ostati u Rusiji, jer jednostavno neće postojati društvene snage koje mogu promijeniti unutrašnji politički poredak. Evropska unija i Sjedinjene Države imat će otvorenog i još moćnijeg neprijatelja koji se neće bojati upotrebe vojne sile protiv zemalja EU i NATO-a pod maskom nuklearne ucjene i osjećaja nekažnjivosti za zločine iz prošlosti.

2. Prava federacija sa deputacijom Ruske Federacije.

Ovaj scenario je u najvećoj mjeri moguć u uslovima vojne pobjede Ukrajine i kolapsa Putinovog sistema. Može se implementirati i kao rezultat promjene vlasti u Rusiji od strane njenih vlastitih snaga , i uz pomoć uvođenja međunarodnog kontingenta u Rusku Federaciju za hapšenje ratnih zločinaca i garantiranje obnove prava i sloboda Rusa, oslobađanje političkih zatvorenika sa ciljem održavanja daljeg referenduma o sudbini federacije i slobodnih izbora.
Kao rezultat toga, Rusija će napustiti pretjeranu centralizaciju vlasti, ograničiti moć predsjednika i tijela na saveznom nivou, garantirati puna politička, ekonomska i kulturna prava regiona, osigurati uravnoteženu i pravednu raspodjelu dobiti od izvoza prirodnih sirovina i resursa, i na kraju pretvoriti u konsenzusnu državu sa moćnim tijelima predstavničke demokratije.
Prema ovom scenariju, program za prevazilaženje posljedica putinizma u samoj Rusiji trebao bi biti implementiran uz nadoknadu štete nanesene Ukrajincima i drugim žrtvama Putinove imperijalne politike (i u ekonomskoj i kulturno-političkoj dimenziji), kao i odgovarajuća javna izvinjenja i priznavanje lične i kolektivne krivice Rusa. Zahvaljujući demokratizaciji, uravnoteženoj raspodjeli moći, uspostavljanju paritetnog dijaloga sa drugim zemljama svijeta i povećanoj kontroli vlasti od strane društva, oružane snage će biti svedene na minimum, a parlamentarna i javna kontrola nad nuklearnim, hemijskim i drugim vrstama naoružanja će biti ojačana (pod uslovima njegovog očuvanja od strane Rusije). Također će biti vraćeni međunarodni ugovori koji imaju za cilj smanjenje broja ofanzivnog nuklearnog oružja i povećanje kontrole nad zabranom oružja za masovno uništenje.

3. Parada suvereniteta.

Kao rezultat ratne iscrpljenosti  i/ili vojnog poraza ili smjene Putina s vlasti, i/ili njegovog ideološkog nasljednika, može nastati situacija u kojoj na određeno vrijeme neće biti jake centralne vlasti u Rusiji, ali će istovremeno postojati nedostatak političkog autoriteta u opoziciji i/ili stepena razvoja političke kulture među Rusima za ponovno pokretanje projekta federacije.
Pod ovim uslovima, nominalni i stvarni regionalni čelnici subjekata federacije, pod pritiskom ekonomskih problema, sramote zbog ratnih zločina putinizma i katastrofalnog minimiziranja prava zajednica u Rusiji, započet će odlučnu i radikalnu borbu za nezavisnost svojih republika i drugih subjekata federacije, uz zadržavanje kontroliranog dijela resursa i vojne infrastrukture Ruske Federacije. Uz posredovanje UN-a i globalnih igrača, stvorit će se međunarodna platforma za civilizirani raspad Ruske Federacije i donošenje relevantnih pravnih akata koji garantiraju očuvanje mira i partnerstva između bivših subjekata federacije.
Zasebno će biti preformatiranje ekonomskih klastera, kontrola oružja za masovno uništenje, kao i zajednička odgovornost za prevazilaženje posljedica putinizma i isplatu odštete za štetu nanesenu Ukrajincima i drugim žrtvama Putinove imperijalne politike (i u ekonomske i kulturne i političke dimenzije) uz odgovarajuća javna izvinjenja i priznanje lične i kolektivne krivice bivših Rusa.

4. Ruski rat svih protiv svih.

Scenario se može pojaviti kao rezultat borbe za vlast zbog bijega ruskog rukovodstva, Putinove smrti, njegovog nasljednika i/ili pobune ili puča i odbijanja Ukrajine i međunarodne zajednice za stabilizaciju situacije u Rusiji, kao i neuspeh dva prethodno opisana scenarija (ponovno pokretanje federacije i/ili njen civilizovani raspad). To uključuje sukob između struktura moći i političkih grupa Ruske Federacije između sebe i/ili između predstavnika regionalnih grupa koji će ili željeti punu kontrolu nad federacijom, ili će se boriti za/protiv nezavisnosti pojedinih subjekata federacije.

Kao rezultat ove konfrontacije, doći će do dugotrajnih sukoba i nekontrolisanog prometa i upotrebe oružja. Doći će do somalizacije Rusije, sa pojavom zaraćenih bandi, enklava i grupa sa različitim interesima i bez zajedničke agende, ali u razmjerima zemlje od 140 miliona. Situacija će biti pogoršana činjenicom da neke grupe mogu dobiti pristup i kontrolu nad oružjem za masovno uništenje, ako odgovornu kontrolu nad njima prethodno ne uspostave UN ili predstavnici drugih zemalja, uz naknadni prelazak na efektivnu međunarodnu kontrolu.
U takvoj situaciji ne samo da će biti izgubljen opći ruski politički entitet, već se neće pojaviti ni stabilni politički subjekti manjeg obima, a sama Rusija će se pretvoriti u zonu nestabilnosti, šverca i međunarodnog kriminala veličine 1/6 svijeta, stvarajući probleme svima i njegovim susjedima — od Kine do Ukrajine i EU. Osim toga, ova situacija može dovesti do pokušaja nekog od jakih globalnih ili regionalnih igrača da okupira dio teritorije Ruske Federacije i/ili zaplijeni ili prisvoji njene vrijedne resurse, tehnologije ili oružje. 

5. Totalitarna "federacija".

U gotovo svakom kraju, osim vojne pobjede Ukrajine i međunarodne koalicije, ostaje prilično velika vjerovatnoća postupne ili brze transformacije Ruske Federacije u potpuno totalitarnu državu. Sada postoje svi razlozi vjerovati da je Rusija autoritarna zemlja koja pokušava provesti imperijalni projekat fašističkog tipa („ruski mir“, rasizam) i da će na kraju uspostaviti potpunu kontrolu nad svojim građanima, njihovim ličnim životima, ekonomskim odnosima i svjetonazorom, i eliminirat će sve efikasne demokratske institucije ili alate za zaštitu ljudskih prava.

Uspjeh u ratu s Ukrajinom i njenim međunarodnim saveznicima svakako će ubrzati ovaj proces i dati mu društveni legitimitet u Ruskoj Federaciji, međutim, poraz bez aktivne intervencije međunarodne zajednice može dovesti do dekadentne konzervacije i izolacije Rusije, povećane reakcionarnosti ruskog političkog vodstva i podsticanja revanšizma.
S obzirom na prirodu savezničkih odnosa moderne Ruske Federacije sa zemljama kao što su Iran, Sirija, Sjeverna Koreja i Kina, ostaje vjerovatnoća da ona izabere nedemokratski scenario postojanja (opsežna, militaristička totalitarna država na čijem čelu je doživotni vođa) i to prilično visoka. Dakle, neće se pretvoriti u opasnu zonu zbog nestabilnosti, kao u prethodnom scenariju, već u sistematski i organizirani izvor opasnosti za civilizirani svijet, demokratiju i ljudska prava. Uz to, prilično je velika vjerovatnoća formiranja nove "osovine zla", gdje će vojno moćne zemlje koje posjeduju nuklearno oružje, ali koje su potpuno izbacile ljudska prava i demokratiju, pokušati nametnuti svoj model života i sistema svijetu kroz ucjene i prijetnje.
Predložene opcije razvoja događaja nisu iscrpne i u potpunosti obrazložene, već su okvirno razmatranje i poziv na dalju diskusiju o budućnosti regiona, posebno na osnovu analize istorijskih presedana 20. vijeka. Uvjeren sam da u cilju predviđanja i programiranja političke budućnosti Istočne Evrope, uzimajući u obzir ukrajinske nacionalne interese, što više ukrajinskih autora treba učestvovati u ovom procesu i aktivno promovirati kritički osvrt na različite opcije poslijeratnog sistema na univerzitetima, think tankovima i relevantnim masovnim medijima zemalja saveznica.