24.08.2022.

Novi opasan trend. O čemu svjedoči put Rusije i Kine

Rusija je u ovom slučaju jednostavno najočitiji primjer zbog njenog agresivnog  ponašanja
Naša pažnja, iz očiglednih razloga, usmjerena je na ruski rat protiv Ukrajine. Ali analiza međunarodne situacije u posljednjih 10 godina pokazuje da se pojavio novi i vrlo dvosmislen trend. Pojavio se novi fenomen - "neo-imperije", koje se mogu shvatiti kao velike države koje posjeduju prilično veliki vojno-politički i ekonomski potencijal i traže direktno ili indirektno teritorijalno proširenje (širenje svog geopolitičkog uticaja) korištenjem prava sile.
U ovom slučaju Rusija je jednostavno najočitiji primjer zbog njenog agresivnog ponašanja. Ali u istoj paradigmi, iako u latentnijem obliku, djeluju brojne druge države - Kina, Turska i Iran.
Za razliku od klasičnih imperija, neo-imperije traže svoje posebno pravo na uticaj, pa čak i indirektnu kontrolu nad sferom svojih isključivih interesa. Rusija nad postsovjetskim prostorom i takozvanim „ruskim svijetom“, Turska polaže pravo na vodstvo u "turskom svijetu", a Iran polaže pravo na uticaj u zemljama u kojima žive šiitski muslimani. Složenija i fleksibilnija struktura međunarodnog uticaja (uglavnom ekonomskog, ali delimično političkog) u Kini je globalni međudržavni projekat ekonomske saradnje i razvoja infrastrukture „Jedan pojas jedan put“ (sa vodećom i odlučujućom ulogom Kine). Također treba napomenuti da neo-imperije karakteriziraju autoritarni (ili poluautoritarni) politički režimi.
Kada bi uticaj neo-imperija na "sfere uticaja" koje su oni sami definirali bio samo uz pomoć "meke moći", onda ne bi bilo posebnih problema. Ali neo-imperije su sve više počele koristiti "pravo sile" i to u njegovom ekstremnom obliku - vojno. Iran podržava šiitske vojne grupe u raznim zemljama širom svijeta. Rusija je napala Gruziju 2008. godine, zauzela ukrajinski Krim 2014. i pokrenula rat u Donbasu, zatim je iskoristila svoje oružane snage u ratu u Siriji, a 24. februara 2022. pokrenula je krvavi rat protiv Ukrajine. Turska provodi specijalnu vojnu operaciju na sjeveru Sirije, a Kina izjavljuje mogućnost vojnog rješenja "tajvanskog problema".
Loš primjer Putinove Rusije postaje zarazan. Upotreba zakona sile uništava svjetski poredak zasnovan na međunarodnom pravu. Ali to je daleko od jedinog problema koji nastaje zbog nasilnog djelovanja neo-imperija. Zapad je na brutalni rat Rusije protiv Ukrajine odgovorio velikim sankcijama Rusiji i podrškom Ukrajini. Zapravo, počeo je novi hladni rat između zapadnog (demokratskog) svijeta i Rusije. A trgovinski rat između SAD-a i Kine, koji je počeo u vrijeme mandata bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, zbog zaoštravanja "tajvanskog problema" prijeti da se pretvori u vojno-političku konfrontaciju između ove dvije supersile. Postoji rizik od sukoba između država koje imaju nuklearno oružje.
Ali čak i ako ne dođe do direktnog vojnog sukoba, može doći do sistemske i dugotrajne konfrontacije između zapadnog (demokratskog) svijeta i grupe neo-imperija zasnovanih na autoritarnim sistemima moći i odgovarajućim političkim vrijednostima. A to može dovesti do uništenja (barem djelimično) međunarodnog ekonomskog sistema, koji je nastao kao rezultat globalizacijskih procesa. U slučaju sistemske konfrontacije, svaki od sukobljenih političkih tabora će izgraditi svoj sistem logistike i snabdijevanja strateški važnim resursima, kako ne bi zavisio o potencijalnom protivniku. A to je velika prijetnja za međunarodnu ekonomiju, koja je već na udaru kao rezultat pandemije COVID-19 i rata Rusije protiv Ukrajine.
Istovremeno, mogu nastati vrlo ozbiljni problemi za najmanje dvije neo-imperije — Kinu i Tursku. Obje zemlje su aktivno i ekstenzivno uključene u procese ekonomske globalizacije, posebno Kina. Impresivan ekonomski uspon Kine u posljednjih 40 godina je rezultat njenog efektivnog uključivanja u međunarodnu trgovinu. Aktivan ekonomski razvoj Turske je u velikoj mjeri bio rezultat aktiviranja odnosa sa zapadnim zemljama, prvenstveno sa Evropskom unijom.
Paradoks trenutne situacije za Kinu i Tursku leži u kontradikciji između njihovih velikodržavnih (neoimperijalnih) geopolitičkih ambicija i ekonomskih interesa. U Rusiji je nekada bila slična situacija. Ali Putin je napravio nedvosmislen izbor u korist imperijalnog revanšizma. Ali kakav će izbor napraviti Kina i Turska još je otvoreno pitanje. Najoptimalnija strategija za njih je održavanje dinamičke ravnoteže između geopolitičkih ambicija (ali u umjerenom obliku) i dobijanja koristi od aktivnog učešća u globalnom ekonomskom sistemu. Izbor u korist velike sile i upotreba nasilnih metoda u međunarodnoj politici neminovno će dovesti do ekonomskih gubitaka ovih zemalja. 
Dalji razvoj međunarodne situacije zavisi od završetka rata Rusije protiv Ukrajine i od izbora Kine i Turske.
Na kraju, podsjetit ću vas na istorijsko iskustvo. Svijet je već doživio pokušaj osvete neo-imperija tokom Drugog svjetskog rata. Zapravo, taj rat je započeo kao rezultat osvajačkih ambicija velikih sila tadašnjih neo-imperija. I sjećamo se kako se završilo. I sadašnje neo-imperije to ne bi trebale zaboraviti.