Novi imperijalni obračun Kremlja protiv manjinskih naroda

U septembru 2019. godine Albert Razin, 79-godišnji naučnik i aktivista, zapalio se ispred udmurtskog parlamenta u Iževsku, oko 1.000 kilometara istočno od Moskve. Bio je to njegov posljednji protest protiv potiskivanja udmurtskog jezika u Rusiji.

"Udmurtska etnička pripadnost nestaje i ja to ne mogu podnijeti", rekao je Razin u izjavi neposredno prije smrti. „Želim da svi narodi budu vječni, da svi jezici budu veliki. Treba ih kultivisati; da žive i ne umiru”.

Udmurti su jedna od 195 nacionalnosti koje čine populaciju Ruske Federacije od 147 miliona ljudi, prema popisu stanovništva 2020-21. Oko 50 ovih grupa su male, koje broje manje od 50.000 ljudi, prema Rosstatu, Federalnoj službi za državnu statistiku.

Posljednjih godina njihova situacija se pogoršala, a povećala se nejednakost između grupa. Ovo može pomoći da se objasni nagli rast broja ljudi koji izbjegavaju pitanje etničke pripadnosti u popisnim izvještajima. Više od 9,5 miliona nije navelo svoju nacionalnost, dok je dodatnih sedam miliona odbilo odgovoriti direktno, što je tri puta više nego na popisu iz 2010. godine.

Poruka manjinama je jasna. Šef ruske Federalne agencije za etnička pitanja (FADN), Igor Barinov, bivši je oficir FSB-a koji je učestvovao u ruskom krvavom gušenju pokreta za nezavisnost Čečena 1990-ih. Zagovornik internetske cenzure, njegov pristup etničkim pitanjima stavlja veći naglasak na borbu protiv terorizma, nego na zaštitu prava etničkih grupa. Pod njegovim vodstvom, FADN je stvorio registar predstavnika autohtonih naroda, slično kao kineski Ujgurski registar.

Država je u međuvremenu povukla postsovjetski napredak. Jedan od najupečatljivijih udaraca došao je u obliku amandmana na ruski Ustav iz 2020. godine, koji je ruski jezik označio kao „jezik državotvornog naroda“. Ovo je poništilo pretpostavku Ustava iz 1993. da su nacionalnosti Ruske Federacije jednake.

 

Iako je amandman privukao manje pažnje od implikacija novog Ustava koji je Putinu dao ovlast da ostane na vlasti ili efektivnu zabranu istospolnih zajednica, brojni političari i zvaničnici su izrazili svoje protivljenje.

Refat Čubarov, šef prognanog Medžlisa krimskotatarskog naroda, osudio je to kao način da se autohtoni narod učini građanima drugog reda i korak ka “rusifikaciji Jakuta, Baškiraca, Kazanskih Tatara i drugih”. Svetatarski javni centar je u znak protesta pozvao građane da bojkotuju glasanje o Ustavu.

Dvije godine ranije, Državna duma je izmijenila zakone o obrazovanju kako bi ukinula obavezno učenje autohtonih jezika u srednjim školama.

U Rusiji je 25 jezika na rubu izumiranja, dok je još 19 okarakterizirano kao ugroženo, prema podacima objavljenim 2020. godine. A jezici koji nisu u tako kritičnoj situaciji pogođeni su politikom rusifikacije koju provodi Kremlj.

Između 2002. i 2010. broj ljudi koji govore udmurtski smanjen je za 30 posto, na samo 324.000, javlja Radio Svoboda, pozivajući se na podatke popisa. Broj govornika tatarskog opao je za milion na 3,6 miliona u istom periodu. Prema UNESCO-vom Atlasu jezika u opasnosti, udmurtski bi mogao nestati u roku od jednog stoljeća ako se ne izvrše nikakve promjene.

Olga Kalo, članica feminističkog pokreta antiratnog otpora, koji je osvojio nagradu za mir u Aachenu 2023. godine, rekla je da ruska vlada pogoršava situaciju.

U praksi, mnogo zavisi od pojedinih nastavnika i škola, rekla je ona. Dok direktori škola ne mogu odbiti da uvrste matematiku u nastavni plan i program, mogu odbiti predavanja  regionalnih jezika etničkih manjina, ako kažu da je to nevažno za osoblje i roditelje.

Prava autohtonog stanovništva dodatno su se pogoršala invazijom na Ukrajinu u punom obimu i rezultirajućom mobilizacijom, koja je potvrdila postojeću nejednakost između ljudi koji žive u nacionalnim republikama i ostatka zemlje.

Aktivisti za ljudska prava osudili su mobilizaciju u Republici Burjatiji kao etnocid.  

„Svi se samo neselektivno pritiskaju“, rekla je za BBC Aleksandra Garmažapova, čelnica Fondacije Slobodne Burjatije.

Situacija poput one u Burjatiji se ponovila i u drugim republikama, jer Moskva osigurava da se pozivi za regrutaciju distribuiraju na način koji štiti „ljude koji stvaraju državu“, dok u rovove šalje nesrazmjeran broj neruskih etničkih grupa.

 

“U mnogim istočnim regijama smrtni slučajevi su vjerovatno u postotku od 30 puta veći nego u Moskvi”, navelo je britansko Ministarstvo odbrane na obavještajnom brifingu u martu. „Mjestimično, etničke manjine pretrpe najveći udarac; u Astrahanu, oko 75 posto žrtava dolazi iz manjinskog kazahstanskog i tatarskog stanovništva”.

Ovu procjenu podržali su Marija Vjuškova i Evgenij Šerhonov iz Fondacije Slobodna Burjatija, koji su izvijestili da sstrahanski Kazahstanci čine 50 posto žrtava iz regije Astrahan, iako čine samo 16,3 posto stanovništva.

Putin je u oktobru osudio Evropsku konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina, poduzimajući dalji korak ka legitimizaciji kulturne asimilacije i nejednakosti. Konvencija zabranjuje diskriminaciju nacionalnih manjina i asimilaciju protiv njihove volje, istovremeno štiteći njihovo pravo da koriste svoj jezik.

Rusija nije ispunila svoja obećanja i obaveze prema konvenciji, tako da se njeno otkazivanje može smatrati simboličnim, ali aktivisti kažu da im to oduzima priliku da kritikuju vladu upoređujući postupke Moskve sa principima i formalnim obavezama konvencije.

Suočene sa povećanom rusifikacijom, pojavile su se grupe koje podržavaju autohtone jezike i kulturu, kao i borbu protiv ksenofobije i diskriminacije. To uključuje istraživački centar Sova, Jurt zajednicu, Media Resistance Group, Slobodnu Kalmikiju, Slobodnu Jakutiju, Azijate iz Rusije i online projekte učenja jezika za manjinske jezike kao što su tatarski i mari.

Dekolonizacija u Rusiji trenutno nije etnički pokret, već regionalni, prema Olgi Kalo, iz Feminističkog antiratnog otpora. Ljudi svih etničkih grupa i nacionalnosti rade zajedno kako bi pomogli regionima.

“Kao odgovor, Kremlj iskorištava antikolonijalne ideje koje su sada ukorijenjene na mnogim zapadnim univerzitetima, kako bi umanjio svoju politiku. Vlasti su organizirale događaje pod zastavom kulturne raznolikosti i očuvanja lokalne kulture, ali ih prate vojne jedinice”, rekla je Kalo.

Dobra stvar je to što je gušenje zakonskih i kulturnih prava išlo ruku pod ruku sa stvaranjem inicijativa za zaštitu nacionalnih identiteta, dodala je Kalo. Strukturne promjene trenutnog režima mogu izgledati nemoguće u ovom trenutku, ali ako dođe do promjena, one mogu početi u potlačenim udaljenim regijama.