26.05.2023.

Nova ruska gvozdena zavjesa

Većina Rusa danas izgleda zadovoljna što se ne pridružuje ostatku svijeta.

Oni iza “gvozdene zavjese”, kakva je postojala 1970-ih i 1980-ih, mogli bi biti osuđeni, čak i uhapšeni, jer su jednostavno pokušavali slušati zapadne radio stanice, a vlasti bi pokušale spriječiti slušanje tih radio stanica, prije svega ometanjem radio signala. Zaista, tadašnje vlasti su ograničavale većinu aspekata lične slobode. A zapadni dopisnici su, sa svoje strane, držani pod prismotrom, rizikujući protjerivanje ako izvještavaju o neugodnim činjenicama.
“Kada se sjetim tih dana, to je bio osjećaj beznađa, jer nisi mogao kao pojedinac ostvariti svoje težnje. A kolektivno, kao Latvijci, nismo mogli ostvariti našu težnju za nezavisnošću”, rekao mi je Artis Pabriks, latvijski ministar odbrane do kraja prošle godine. 
To beznađe je, također, uključivalo skoro izvjesnost da će biti poslat u zatvor ili radni logor ako se zalaže za slobodu, što je sudbina koju su doživjeli bezbrojni hrabri disidenti.
Za Balte 1980-ih, ovaj osjećaj beznađa i samovolja Kremlja u vršenju kontrole proširio se i na obaveznu vojnu službu u sovjetskim oružanim snagama – iako međunarodno pravo zabranjuje okupatorima da nametnu vojnu službu građanima okupiranih teritorija. Ali šta su mogli učiniti mladići iz Estonije, Latvije i Litvanije? Morali su služiti. Pabriks je služio dvije godine u Crvenoj armiji.
„Crvena armija je tih dana bila nevjerovatno korumpirana“, kaže Pabriks. “Puno opreme nije funkcionirali, a neki oficiri su prodavali vojnu opremu kako bi zaradili za sebe. . . Za nas regrute iz baltičkih republika to je bilo šizofreno iskustvo. Nisu nas voljeli jer su nas smatrali zapadnim nacistima, ali sa druge strane, poštovani smo jer smo bili dobro obrazovani. . . Mnogi regruti iz centralnoazijskih republika i Sibira nisu znali ni da čitaju i pišu, a došli su iz zaista očajnih uslova”, sjeća se Pabriks.
Iako su građani Sovjetskog Saveza često pomagali jedni drugima, život iza “gvozdene zavjese” bio je nesporno surov. Ali danas, Kremlj podiže još čvršću zavjesu oko svoje zemlje - možda čak i oko nekoliko svojih regionalnih saveznika.
Iako Rusi trenutno još uvijek mogu pristupiti globalnom internetskom sadržaju pa čak i kupiti niz zapadnjačkih dobara, ako su na poziciji moći i izraziti neslaganje, oni mogu i misteriozno pasti s prozora ili umrijeti na druge zagonetne načine. 
Zakon usvojen prošle godine može poslati pojedince u zatvor zbog zločina širenja "lažnih vijesti" o ruskoj vojsci. I vrlo malo zapadnih novinara sada je ostalo u Rusiji jer – poput dopisnika Wall Street Journala Evana Gerškoviča – mogu biti uhapšeni zbog optužbi za špijunažu, što može rezultirati sa 20 godina zatvora.
„Nadrealan je osjećaj posmatrati šta se dešava u Rusiji“, rekao je Māris Riekstiņš, ambasador Latvije u Rusiji do početka ove godine, kada je ta zemlja ukinula mjesto ambasadora u Moskvi. “Vidim elemente koji su slični onome što smo imali u Sovjetskom Savezu. Naprimjer, ljudi koji misle drugačije šalju se u zatvor ili moraju napustiti zemlju. Nema više slobodnih medija, a postoje ograničenja za okupljanje građana. Sovjetske vlasti su primjenjivale zakon na proizvoljan način, a sada se Rusija vraća toj samovolji.”
Govoreći na završnoj sjednici suđenja u Moskvi ranije ovog mjeseca, ruski opozicioni političar Vladimir Kara-Murza rekao je sudu: „Iznenađen sam mjerom u kojoj je moje suđenje, u svojoj tajnosti i nepoštovanju pravnih normi, nadmašilo čak i 'suđenja' sovjetskim disidentima 1960-ih i 70-ih godina. A tu i ne govorimo o oštrini izrečene kazne koju je tražilo tužilaštvo, niti o „državnim neprijateljima”, rekoa je Kara-Murza.
Kara-Murza, koji je optužen za veleizdaju, širenje "lažnih informacija" o ruskoj vojsci i povezanost sa "nepoželjnom organizacijom", osuđen je na kaznu zatvora od 25 godina. Budući da mu se suđenje odvija iza zatvorenih vrata, Kara-Murzina supruga učinila je tekst njegove izjave dostupnim međunarodnim medijima.
Dok su građani Rusije nekada mogli putovati i u inozemstvo – za razliku od sovjetskih građana – sada i to postaje teže, ako žele posjetiti zapadne zemlje.
Prisustvo zapadnih biznismena – nekada najsigurniji znak integracije Rusije sa ostatkom svieta – svedeno je na minimum, jer nijedan izvršni direktor iz inozemstva ne želi doživjeti sudbinu Mikea Calveya. Američki investitor, koji je radio i živio u Rusiji od ranih 1990-ih, toliko je volio tu zemlju da je ostao kada su mnogi drugi otišli. Zatim je, prije dvije godine, nakon poslovnog spora u koji je umiješan magnat sa dobrim vezama u Kremlju, osuđen na 5,5 godina uvjetne zatvorske kazne.
Usred svih ovih promjena, međutim, okorjeli stavovi običnih Rusa čine najčeličniji dio ove nove i deblje gvozdene zavjese.
„Mnogi ljudi smatraju da je ovo vrijeme da se pobijedi Zapad i zadovoljni su što žive iza ove nove gvozdene zavjese“, rekao je Riekstiņš, koji je morao odslužiti 18 mjeseci u Crvenoj armiji. “U mnogim slučajevima, ovo je rezultat vladine propagande koja se nemilosrdno prikazuje na televiziji. Zamislite da ovo gledate dan za danom, mjesec za mjesecom, godinu za godinom. Naravno, to će imati efekta.”
Prema anketama Levada centra u Moskvi, 83 posto Rusa odobrava nastup Vladimira Putina kao predsjednika, a samo 14 posto ne odobrava. U međuvremenu, 66 posto vjeruje da zemlja ide u pravom smjeru, 73 posto negativno gleda na Sjedinjene Američke Države, a 69 posto negativno gleda na Evropsku uniju.
Riekstiņš je već primijetio otvrdnuće umova kada je preuzeo dužnost u Moskvi 2017. i posvetio se svakodnevnom gledanju ruske televizije. 
“Negativni stavovi prema baltičkim državama, SAD-u, Velikoj Britaniji i sličnim zemljama bili su vrlo jaki”, primijetio je Riekstiņš. “U sovjetsko vrijeme jednostavno nije postojao ovako visok stepen otrova. Diskurs o protivnicima Sovjetskog Saveza bio je mnogo civiliziraniji od onoga što sada čujemo, a napadi ad hominem kakve danas vidimo na ruskoj televiziji bili su potpuno [ne]prihvatljivi”, dodao je Riekstiņš.
Svaka država ima javne ličnosti koje su spremne javno vrijeđati. Ali, rekao je Riekstiņš, „takvi ljudi nisu pozvani da se ponovo obraćaju publici. U Rusiji se pojavljuju na televiziji iznova i iznova i iznova i iznova, govoreći o uništavanju Ukrajine i bacanju nuklearnih bombi na druge zemlje.”
A ovo voljno – čak i entuzijastično – učešće običnih Rusa u izolaciji njihove zemlje od zapadnog svijeta može, u stvari, biti najjeziviji aspekt ove nove gvozdene zavjese. 
"Danas ne možete zatvoriti zemlju kao što ste mogli u sovjetsko vrijeme, ali danas Rusi provode ispiranje mozga kroz nacionalizam što jednostavno nisu radili u sovjetskim danima", rekao je Pabriks.
“Tada su to morali sakriti i pretvarati se da su internacionalisti” 
Takođe su se pretvarali da se zalažu za mir - toliko da su sovjetski lideri učestvovali na raznim međunarodnim samitima i skupovima. Ali sada je i to pretvaranje nestalo. 
“Danas će vas uhapsiti ako kažete da ste za mir!” kaže Riekstiņš.
A budući da ova nova gvozdena zavesa postoji u glavama ljudi i nije samo sistem koji im je nametnut, bit će je daleko teže demontirati.
Istina, nebrojeni građani Sovjetskog Saveza i drugih zemalja Varšavskog pakta su vjerovali u režime i način života svojih zemalja, ali na kraju se pokazalo da je njihovu želju da budu dio ostatka svijeta režimima bilo nemoguće ugušiti. Danas, nasuprot tome, većina Rusa izgleda zadovoljna što se ne pridružuje svijetu, a mnogi očigledno žele da im se druge zemlje pridruže iza željezne zavjese.

To je, čini se, imperijalno stanje uma.