Neviđeno i skriveno: Putinov skriveni hibridni rat pokušava slomiti srce Evrope

Razlozi za novu brigu o granici se umnožavaju nakon invazije Vladimira Putina na Ukrajinu. Norveška policija je nedavno uhapsila nekoliko Rusa, opremljenih dronovima i kamerama, koji su pokazivali neobično interesovanje za naftna i gasna postrojenja. Neki od osumnjičenih špijuna ušli su preko Storskog.

Otkako je Rusija prekinula isporuku energenata Evropi u znak odmazde za zapadne sankcije – i nakon prošlomjesečne sabotaže baltičkih plinovoda Sjeverni tok – Norveška je postala najveći evropski dobavljač gasa. I dok vlada u Oslu ne optužuje direktno Moskvu, zna da je to čini glavnom metom za operacije tajnog hibridnog ratovanja.

Posebna zabrinutost je usredsređena na Baltički gasovos , gasovod koji povezuje Norvešku sa Poljskom i drugim zemljama EU, a koji je predstavljen u septembru. Postoji snažba zabrinutost da bi mogao doživjeti eksplozivnu sudbinu Sjevernog toka. I teoretski, u ovoj novoj eri rusko-evropskog neprijateljstva, vitalni su cjevovodi koji snabdijevaju UK.

"Vidimo posljedice nove sigurnosne situacije u Norveškoj", upozorila je ministrica pravde Emilie Enger Mehl nakon hapšenja ruskih državljana. “Ne možemo isključiti nove slučajeve.”  

Nakon izvještaja o bespilotnim letjelicama koje lete iznad platformi u Sjevernom moru, Norveška i Danska – plus kandidati za NATO, Finska i Švedska – pojačavaju sigurnosne i pomorske patrole.

Finska čak planira ograditi dijelove svoje granice sa Rusijom, plašeći se i priliva špijuna i sabotera i zlonamjerno orkestriranog naleta ilegalnih migranata poput one na granici Belorusije i Poljske 2021. godine. Ruta preko prijelaza Storski je u međuvremenu postala popularna među mladim ruskim muškarcima koji izbjegavaju Putinovu masovnu mobilizaciju.

Ruski nevojni hibridni rat ima mnogo oblika, svi sa identičnim ciljem: izvođenje “aktivnih mjera” za nanošenje štete, zbunjivanja, plašenja, slabljenja i podjela unutar ciljanih država uz zadržavanje uvjerljivog poricanja. Stoga EU i SAD snažno sumnjaju da je Putin naredio sabotažu Sjevernog toka kao dio svog neobjavljenog energetskog rata Evropi. Ali on to poriče, a za to nisu iznijeli nikakav dokaz.

Dok se javlja spoznaja da se ruski predsjednik neće zaustaviti ni pred čim, čelnici EU se pitaju šta bi on mogao učiniti sljedeće kako bi potkopao podršku Ukrajini – i oslabio njihove vlade. Putin gubi na bojnom polju i uprkos nuklearnim prijetnjama, očigledno se plaši direktnog sukoba sa NATO-om za koji zna da bi mogao izgubiti.

Razmišljajući unaprijed, logično je – i razborito – pretpostaviti je da će se očajnički Putin sve više okretati hibridnim napadima u Evropi.

Vrlo malo toga je zabranjeno. Francuska brine da su mu na vidiku transatlantski internet kablovi, neophodni za zapadnu sigurnost i komunikacije. Tamošnji budžet za 2023. izdvaja 3,1 milion eura za odbranu „okeanskog dna“. Navodno je dodatnih 11 miliona eura namijenjeno za dronove i podvodne robote.

“Imamo osnovnu infrastrukturu koja je izvan naše teritorije – kablove, satelite i naftovode i gasovode. Pojačavali smo njihovu sigurnost od početka rata”, nedavno je otkrio predsjednik Emmanuel Macron.

Britanija igra na nadoknadu. Ben Wallace, ministar odbrane, obećao je da će prvi britanski "višenamjenski brod za nadzor okeana" biti operativan 2023. Admiral Sir Tony Radakin, načelnik štaba odbrane, upozorio je u januaru da će se prekid komunikacijskih kablova smatrati činom rata.

Ali UK izgleda nespremno. Pogotovo ako se uzme u obzir, prekid podmorskog komunikacijskog kabla koji je ostavio Šetlandske otoke izolovane prošle sedmice ostaje neobjašnjiv. Incident je naglasio potencijalnu domaću dimenziju hibridnog ratovanja.  

Zvaničnici EU priznaju da je nemoguće zaštititi sve, od nuklearnih elektrana, komunalnih i kompjuterskih sistema do aerodroma i bolnica. Ova ranjivost je dramatično razotkrivena kada je sabotaža za koju je okrivljena Rusija ovog mjeseca zatvorila dijelove njemačke željezničke mreže.

Hibridne opcije Rusije proširuju se na tajnu upotrebu specijalnih snaga i proxy boraca, kao što su „mali zeleni ljudi“ raspoređeni na Krimu 2014. Oni uključuju poricanje cyber napada kakve je pretrpjela Estonija u augustu, lažne vijesti i kampanje dezinformacija, kao tokom Američkih izbora 2016. ili referendum o Bregzitu, te usklađena diplomatska obmana.

Korištenje “aktivnih mjera” je teško dokazati. NATO je 2016. godine izjavio da će se “hibridne akcije” protiv jednog ili više saveznika smatrati napadom na sve prema članu 5 Sjevernoatlantskog sporazuma. Ali problem je u definiciji – šta čini takav napad? Drugi problem je dogovor ko je odgovoran.

“Hibridne metode ratovanja... dugo se koriste za destabilizaciju protivnika. Ono što je novo u vezi sa napadima viđenim posljednjih godina je njihova brzina, razmjer i intenzitet, olakšan brzim tehnološkim promjenama i globalnom međupovezanošću”, saopćeno je iz NATO u junu. „Timovi za kontrahibridnu podršku“ bi pružili pomoć, ali je prvenstveno na pojedinačnim zemljama da se zaštite.

Hibridne prijetnje doprinose već značajnom političkom i društvenom pritisku koje je Evropi nametnuo sukob u Ukrajini. Lideri EU se bore da dogovore gornju granicu cijene gasa i druge mjere energetske krize, dok su Francuska i Njemačka u sukobu oko buduće odbrambene politike u odnosu na Rusiju. Ključni samit između vlada koji se trebao održati u oktobru je odgođen.

Macronova administracija je pod opsadom protivnika krajnje desnice i krajnje ljevice, štrajkača i uličnih demonstranata ljutih zbog rasta troškova života. Njemački nepopularni kancelar Olaf Šolc bori se da održi rasparčanu koaliciju. Mnogi problemi sa kojima se suočavaju proizilaze direktno iz sve većeg uticaja februarske invazije.

Podjela, poremećaji, destabilizacija: ovo su plodovi Putinovog skrivenog hibridnog rata. Gubi na terenu u Ukrajini. Ali da li on dobija bitku da slomi volju Evrope? Zima dolazi – i zima će pokazati.