Napušteno u divljini Rusije. Kako su djeca kidnapovana iz sirotišta u Hersonu

Olena Pavlivna je direktorica ustanove bez djece. Gotovo sve su ih Rusi preuzeli pod krinkom evakuacije u oktobru 2022. godine, a neke su i tajno odveli.

Sudbina svakog djeteta sada je materijal krivičnog postupka za ratne zločine. U međuvremenu, Ukrajina uz velike napore pronalazi i vraća dijete.

 

Put do zaborava

 

Na početku invazije Rusije na Ukrajinu, 63 štićenika sirotišta nije bilo moguće skloniti od okupacije. Bježeći od granatiranja, djeca su sakrivena u podrum crkve.

„Tražili smo rođake djece i dozvoljavali smo da se odvedu sva djeca za koje je to bilo moguće, shvatajući da će nas Rusi prije ili kasnije pronaći, a šta će se dalje dešavati nismo znali“, kaže Olena Ovčinnikova, patronažna sestra.

Tokom boravka u crkvi, 10 djece je predato roditeljima i rođacima.

Zamjenik predsjednika Državne dume Ruske Federacije Ihor Kastjukevič došao je u crkvu s oružjem krajem aprila 2022. godine.

"Ima li djece?", pitali su stranci sa balaklavama na glavama na ruskom. Bilo je djece.

Ljudmila Afanasjeva, očevidac događaja i bivša učiteljica u sirotištu, lično se susrela sa Kastjukevičom.  

"Vojnici su opljačkali sve sobe. A njihov načelnik, za koga se kasnije ispostavilo da je Kasjukevič, je tako odvratno gunđao: "Ali kome trebaju ovi nerazvijeni ljudi...".

Žena kaže da su po njegovom naređenju iz crkve svi vraćeni u dvospratnu zgradu ustanove bez skloništa.

Više od stotinu radnika radilo je u sirotištu. Nakon invazije, neki su se evakuirali, drugi su se jednostavno oslobodili i čekali u gradu. Ali većina je ostala raditi sa djecom.

Kornienko je postepeno razvlaštena dužnosti direktorice, a na njeno mesto je okupaciona uprava imenovala lokalnog pedijatra Tetjanu Zavalsku, koja je bila veoma naklonjena "ruskom svijetu".

 

“Povremeno su razni ljudi obilazili djecu, ove Ruse, sa maskama i oružjem. Pitali su djecu kako se zovu, da li imaju braću i sestre. Zašto? Tako smo preživjeli do jeseni, a 21. oktobra pod komandom Zavalske, autobusima su sva deca odvedena iz sirotišta“, prisjeća se medicinska sestra Ljubov Saiko.

Zajedno sa djecom, Rusi su odnijeli sve, lične dosijee djece i osoblja, medicinsku i administrativnu dokumentaciju. Podaci na kompjuterima su izbrisani, a okupatori su uspjeli zastrašiti mnoge svjedoke prije odlaska.

Nakon deokupacije Hersona, ukrajinski policajci morali su se usredsrediti na istragu slučajeva mučenja i ubistava, pronalaženje saradnika i odvođenje hersonske djece u kampove na takozvani odmor.

Prema ukrajinskim policajcima, bilo je više od 1.500 djece koja su odvojena od roditelja, jer nisu vraćena sa Krima u Herson. Ovakva prisilno raseljena djeca nazivaju se "roditeljskom djecom", jer su se njihovi rođaci obratili policijskim službenicima, a oni su djecu predali traženoj grupi.

Proces povratka je započeo uz učešće roditelja. Tako da su ovi slučajevi, pitanja ratnih zarobljenika i nestalih osoba ostali u centru pažnje centralnih vlasti.

U to vrijeme niko nije tražio djecu iz sirotišta. Svemu tome pridodan je i birokratski haos lokalne službe za djecu.

"Jednostavno nismo imali fotografije djece iz sirotišta, nikakve podatke o njihovim roditeljima ili rođacima, nije bilo okvira zločina", kaže jedan od istražitelja u slučaju sirotišta, čije se ime skriva iz sigurnosnih razloga. "Ovaj i drugi slični slučajevi dobili su status "posebno važan", ali smo i dalje imali katastrofalan nedostatak ljudskih resursa. Malo po malo smo prikupili neke vrijedne podatke".

 

Ruski zahtjevi

 

Nakon objavljivanja naloga za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina I njegove povjerenice za prava djece Marije Lvove-Belove, predstavnici Međunarodnog krivičnog suda pripremali su se za otvaranje ureda u Kijevu, a ukrajinska istraga zabilježila je stotine slučajeva deportacije.

Utvrđeno je da su u odvođenju 46 štićenika iz Hersona 21. oktobra 2022. godine učestvovali: Jaroslav Reznikov, saradnik snaga sigurnosti Ruske Federacije, tzv. zamjenik ministra zdravlja Krima Anton Ljaskovski, zamjenica direktora sirotišta u Simferopolju "Iločka" Margarita Suslova i mnogi drugi. Međutim, za sud nije bilo dovoljno dokaza o krivici pojedinih osoba.

 

Treba napomenuti da je iz sirotišta u nepoznatom pravcu odvedeno ukupno 50 djece.

Prema mnogim svjedocima, pored desetoro djece koja su na početku okupacije data rođacima u Hersonu, u regionalnoj bolnici u Hersonu ostalo je još troje djece sa posebnim potrebama.

Rusi su 21. oktobra 2022. godine odveli 46 djece, istog dana dvoje djece su predali nepoznatim osobama, a u septembru 2022. godine oteto je još dvoje djece.

U junu 2023. godine, SBU je prijavila sumnje o poslaniku ruske Državne dume Ihoru Kastjukeviču, takozvanoj direktorici sirotišta Tetjani Zavalskoj i okupacionom zvaničniku Vadimu Ilmijevu u vezi sa deportacijom ukrajinske dece u Rusku Federaciju i direktnim učešćem u preseljenju djece na Krim. To su bile prve sumnje iz Ukrajine u općem postupku deportacije.

Ukrajinski istražitelji i međunarodni partneri posjetili su Herson. Među njihovim zadacima, posebno je bilo ispitivanje svjedoka kako bi se identificirali svi umiješani u zločin odvođenja djece iz sirotišta.

"U skladu sa međunarodnim pravnim normama, jedan od naših izazova je bio  dokumentirati dokaze ili poricanje stvarne vojne prijetnje i potrebe evakuacije djece iz sigurnosnih razloga. Pronašli smo dokaze da ne postoji zakonski osnov za odvođenje djece iz sirotišta u Rusiju", napomenuo je šef ureda za interese djece i suzbijanje nasilja Ureda glavnog tužioca Janin Tertična.

Većina štićenika sirotišta, zajedno sa Zavalskom, upućena je u ustanove "Iločka" i "Opuški" u Simferopolju.

Postavilo se još jedno pitanje: kako prepoznati djecu u budućnosti koja rastu i   mijenjaju vanjski izgled? Stoga je bilo potrebno prikupiti i sačuvati biološke uzorke najbližih srodnika djece.

Tokom 2023. godine iz različitih izvora stizale su informacije da su nekoliko štićenika iz Simferopolja odveli rođaci koji žive u Ruskoj Federaciji.

Prema članu 74 "Dopunskog protokola" sa "Komentarom iz 1987. na Dodatni protokol" uz Ženevske konvencije od 12. augusta 1949. godine, porodica se ne smatra samo rođacima u direktnoj liniji srodstva (po porijeklu ili zakonu), već svi oni koji se međusobno smatraju članovima porodice kroz saradnju ili emotivne veze.

Stoga odgovornost za dijete mogu preuzeti rođaci, sestre, ujaci i tetke, kao i nerođaci, poput očuha i sl. Ali Rusija je Ukrajini postavila druge uslove: djeca će biti vraćena samo krvnim srodnicima, a veza mora biti dokumentirana, dokumenti moraju biti prevedeni na ruski, a rođaci moraju lično doći po dijete.

 

Ukrajinska direktorica Olena Kornienko ostaje službeni staratelj sve djece ustanove u Hersonu. Ali Rusija ne pristaje na povratak djece u ruke ukrajinskog predstavnika. Jedan od razloga je postojanje ruskog pravnog lica, dječijeg doma sa ruskim šefom ustanove, koji je staratelj djece prema zakonima Ruske Federacije.

Za razliku od procesa vraćanja u Ukrajinu djeteta koje ima roditelje, mogućnosti za štićenike Hersonskog dječjeg doma bile su ograničene.

Svako dijete koje je završilo u državnoj ustanovi imalo je određenih poteškoća sa svojom porodicom. Neki su imali teške životne okolnosti, neki su imali teške bolesti oba roditelja, a neki su bili lišeni roditeljskog staranja zbog alkoholizma roditelja.

Najteži su bili slučajevi u kojima je proces lišenja roditeljskog staranja prekinut ratom, naprimjer, kada se suđenje odvijalo na lijevoj obali, ili sud nije imao vremena da odluku upiše u matične knjige zbog invazije. Tada je dijete "zaglavljeno" u legalnom vakumu.

Nemoguće je bilo upisati starateljstvo nad djetetom koje nije lišeno staranja, a također je bilo nemoguće oduzeti dijete ako su roditelji bili zainteresirani za njega. Tako su neka djeca završila u pravnoj zamci Kremlja.

Generalno, Ukrajina se suočila sa još jednim zadatkom: pronaći roditelje ili krvne srodnike koji bi pristali izdati potrebna dokumenta i otići na Krim po djecu. Zbog rata i okupacije lijeve obale, odakle dolazi više od polovine djece iz sirotišta, zadatak je bio izuzetno težak.  

 

 Sedmoro spašene djece

 

Radnje koje se odnose na lične podatke djece, posebno one o kojima brine država, tradicionalno su praćene velikom birokratijom.

Zbog rata je izgubljeno mnogo podataka, koji su se nalazili samo na papirima u uredima lokalne uprave Hersonske oblasti. Uprkos tome, nastavljeno je prikupljanje podataka o rođacima djece sirotišta. Uspjeli smo identificirati mnogo rođaka koji su dali svoje biološke uzorke i pristali uzeti djecu.

Prvi susret sa Volodimirom Berenzonom zaprepastio je čovjeka. Javljeno mu je da ga traže šest mjeseci i rečeno: „Uzmite nećake sebi, ali prvo po njih treba otići na Krim“.

Volodimir je znao da je njegov rođeni brat i otac djece poginuo od ruskog granatiranja u decembru 2022. godine. Čovjek je znao da ima male nećakinje, ali ih nikada nije vidio i nije imao pojma o njihovoj sudbini. Nakon što su vidjeli

fotografiju djevojčica, koja je snimljena u okupaciji uoči izlaska iz crkve, muž i žena su odlučili: "Naravno da ćemo ih uzeti."

U februaru 2024. godine Volodimirova supruga je otišla u Moskvu. Zaposleni u Uredu Lvove-Belove doveli su tamo djecu iz "Iločke" uz posredovanje Katara. Ovdje je vrijedno napomenuti da prema međunarodnom humanitarnom pravu, povratak žrtava deportacije ne isključuje krivičnu odgovornost i nije pravno opravdanje za zločince.

U Simferopolju su napravljeni ruski izvodi iz matične knjige rođenih za ove i sve ostale štićenike sirotišta. Rusi su smijenili i "direktora" hersonskog dečjeg doma u okupaciji. Umjesto Zavalske, ovu funkciju obavlja Andrej Halevin, koji je prije imenovanja bio zadužen za pogrebno društvo, koje još brine i o zelenim površinama.

Ponovno ujedinjena porodica Berenzon rezultat je napornog rada mnogih institucija.

„Ne mogu se oporaviti od ovog šoka, djevojčice su nam tako bliske, apsolutno smo sretni“, kaže Volodimir nekoliko dana nakon što je upoznao decu.

Olga, koja je u oktobru 2023. vratila sina Viktora, Viktorija, koja je nedavno dovela sina i kćerku i Elenine dvije trogodišnje ćerke, koje su se vratile u martu, već su završene priče. Za razliku od priča o Ilji i Margariti, koji su odvedeni iz sirotišta odvojeno od druge djece pod misterioznim okolnostima.

 

Usvajanje u Kremlju  

 

Dana 2. septembra 2022.godine, u devet ujutro, tri zdepasta naoružana muškarca sa balaklavama na glavama stigla su u sirotište u Hersonu u crnom terencu bez registarskih oznaka. Uzeli su desetomjesečnu Margaritu Prokopenko i jednoipogodišnjeg Ilju Vaščenka.

Zajednička istraga BBC-a i "Important Histories" krajem 2023. godine rekla je svijetu da je oboje djece odvela Ruskinja Ina Varlamova, koja je planirala i izvela otmicu.

Ubrzo nakon otmice, Varlamova je registrirala brak sa šefom stranke "Pravedna Rusija" Serhijem Mironovom, čime je novopečeni par penzionera i zvanično usvojio Margaritu, promijenivši joj ime.

Možda su se Rusi nadali da niko neće tražiti djevojčicu, jer je u vrijeme okupacije bila lišena roditeljskog staranja, otac joj je umro, a biološka majka vodi asocijalan život. Međutim, Margarita ima rođake u Ukrajini.

 

SBU je 19. marta 2024. godine u odsustvu podnijela prijavu protiv Jane Lantrov, članice ruske Državne dume i jednog od Mironovljevih bliskih saradnika, koja je direktno učestvovala u septembarskoj otmici zajedno sa Varlamovom.

Ilja Vaščenko, također, ima rođaka. Nije bilo moguće pronaći dokaze o usvajanju ovog djeteta od strane Rusa, već samo ruski rodni list.

Možda zato što Ukrajina nije imala vremena lišiti Iljine roditelja roditeljskih prava - ovaj pravni proces je bio u toku na početku invazije. Zvanično, birokratija ne dozvoljava usvajanje djeteta roditelja, čak ni prema zakonima Ruske Federacije.

Trenutno se ne zna gdje se nalaze, niti kakvo je zdravstveno stanje ove djece.

SAD i EU su 23. februara uvele sankcije Varlamovoj, a Ukrajina i Međunarodni krivični sud spremaju još mnogo iznenađenja za Ruse pa se priča o ispražnjenom sirotištu u Hersonu nastavlja.