Može li Rusija zaobići zapadna ograničenja i dobiti pristup sankcioniranoj robi?  

Promjene u globalnom trgovinskom sistemu, ne samo zbog produbljivanja kinesko-američkog rivalstva, sve su više u naslovima posljednjih godina. Međutim, dok je fokus bio na trendovima kao što su prijateljstvo, zatvaranje i ponovno postavljanje lanaca snabdijevanja, nedavne promjene u obrascima prekogranične evroazijske trgovine ostale su uglavnom neprimjećene uprkos njihovom uticaju na djelotvornost zapadnih sankcija protiv Rusije. 
Sankcije se odnose na robu koja bi mogla "doprinijeti jačanju ruskih industrijskih kapaciteta", uključujući kvantne računarske tehnologije, napredne poluprovodnike, osjetljivu opremu, robu u vezi sa transportom i hemikalije. Također, pokrivaju oružje, robu za upotrebu u naftnoj industriji i pomorskom brodarstvu te luksuznu robu.
Neka roba se smatra "djelimično" sankcioniranom, jer lista sankcionirane robe ne odgovara u potpunosti šiframa robe - od ukupno više od 6.000 - u standardnoj trgovinskoj klasifikaciji. Naprimjer, sankcije se mogu odnositi samo na robu čija vrijednost prelazi određeni prag — recimo, skijaško odijelo vrijedno više od 300 eura (330 dolara) — ili samo na određenu robu koja pripada određenoj kategoriji, kao što je pjenušavo vino. (Šampanjac je sankcioniran, ali prošek nije, vjerovatno zato što ruski oligarsi preferiraju prvi).
Pitanje je hoće li Rusija moći zaobići zapadna ograničenja i dobiti pristup sankcioniranoj robi. Ima razloga da se tako misli. 
Zaista, otkako je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu prošle godine, izvoz iz Evropske unije i Velike Britanije u tu zemlju se više nego prepolovio, pri čemu je roba povezana sa sankcijama pala 80 posto više od robe koja nije sankcionirana. Međutim, izvoz iz EU i Velike Britanije u Armeniju, Kazahstan i Kirgistan, također, je naglo porastao, posebno među robom pogođenom sankcijama EU i Velike Britanije Rusiji. A ove tri zemlje — sve članice Evroazijske carinske unije, zajedno sa Bjelorusijom i Rusijom — povećale su izvoz u Rusiju, posebno izvoz, pogađate, robe koja je pod sankcijama.
Iako ove promjene ne dokazuju lošu igru, one ukazuju na to da neka roba pod sankcijama ulazi na rusko tržište kroz neku vrstu evroazijskog trgovačkog vrtuljka. Unatoč činjenici da novi evroazijski tokovi trenutno čine samo pet do 10 posto pada direktnog izvoza iz EU i Velike Britanije u Rusiju, ovaj udio raste i za desetine specifičnih proizvodnih linija već je vrlo visok.
Naprimjer, u prvim mjesecima sankcija (maj-auust 2022.) indirektna trgovina preko Evroazije je već kompenzirala 58 posto pada direktnog izvoza automobila sa motorima sa unutrašnjim sagorijevanjem ( pod sankcijama su bili oni čija vrijednost prelazi 50.000 eura) . Ovo više nego nadoknađuje pad izvoza računara.
Rast evroazijske trgovine robom sličnom sankcioniranoj robi, također, je značajno povećan. To može značiti da se neke grupe trgovačkih roba namjerno pogrešno klasificiraju kako bi se izbjegle sankcije, što je praksa koja se često koristi za izbjegavanje graničnih poreza. Naprimjer, rendgenski aparat za industrijsku upotrebu koji je podložan sankcijama može se označiti kao stomatološki rendgenski aparat koji se može slobodno izvoziti. Evropski izvoz pumpi i kompresora, od kojih su samo neki podložni sankcijama, u Centralnu Aziju značajno se povećao.
Trgovina između Evrope i Rusije vjerovatno je, također, bila preusmjerena preko drugih zemalja. Izvoz iz Kine i Turske u Rusiju porastao je od sredine prošlog ljeta, a izvoz iz Kine uključuje i niz robe koja je pod sankcijama Zapada. Dok je evropski izvoz dizel kamiona u Rusiju pao za 102 miliona dolara, kineski izvoz takvih kamiona u Rusiju u periodu maj-august 2022. porastao je za 362 miliona dolara u poređenju sa prosjekom za isti period 2017-2021. Slični trendovi mogu se pratiti i kod drugih vrsta teške opreme. 
Naglo smanjenje direktnog izvoza iz EU i Velike Britanije u Rusiju pokazuje da sankcije donekle djeluju. Ali izvozne sankcije će uvijek biti teško savršeno implementirati zbog neusklađenosti poticaja. Vlade učesnice žele da svi ostali striktno poštuju pravila, ali mogu zauzeti malo blaži pristup svojim kompanijama, što je fenomen koji podsjeća na Hladni rat. Istovremeno, vlade zemalja neučesnica koriste svaku priliku da stimuliraju sopstvene izvoznike.
Ako zemlje koje primjenjuju sankcije pokušaju povećati pritisak na jednu tranzitnu zemlju, neizbježno će se pronaći drugi način da se zaobiđu ograničenja. Zaključak je očigledan: nijedan režim sankcija nije savršen. Da bi povećao efikasnost svojih mjera, Zapad treba da razvije mehanizme za osiguranje koordinisanog djelovanja.