"Molimo vas, pošaljite pelene za odrasle“
Na teritorijama pod ruskom okupacijom, bolesni ukrajinski penzioneri su zatvoreni zbog „izdaje“ i „špijunaže“. Evo njihovih priča. Halina Behter, 68, je penzionerka iz ukrajinske regije Zaporiška koja pati od progresivne demencije. Također je osuđena za „izdaju“ zbog navodne jednokratne donacije Oružanim snagama Ukrajine (OSU). Dana 6. jula, ruski okupacioni sud je povećao Halininu kaznu zatvora sa 11 godina na 12,5 godina. Bolesna penzionerka se trenutno nalazi u Pritvorskom centru br. 1 (SIZO-1) u Simferopolju, na Krimu. Odbija jesti, tušira se u odjeći i oslanja se na svoje cimere da je hrane i presvlače. Penzioneri Ivan Čornij, Natalija Kozlova, Larisa Bieljajeva, Irina Suhovej i Svitlana Loi nalaze se u istom pritvorskom centru, nakon što su, također, dobili dugogodišnje kazne za „izdaju“. Novaya Gazeta Europe izvještava o tome kako ruske snage zatvaraju starije Ukrajince na okupiranim teritorijama.
'Dovlačimo je za sto'
Aktivistkinja za ljudska prava Darja Kostromina prva je izvijestila o uslovima zatvaranja Haline Behter u pritvorskom centru u Simferopolju. Zahvaljujući njoj, slučaj Behter je izazvao veliku pažnju.
„Saznala sam za Halinu Hrihorijevnu iz saopćenja za javnost regionalnog suda u Zaporižju“, rekla je Kostromina za Novaya Gazeta Europe. „Snimili su kratki video, gdje je dovode na izricanje presude“.
Kostromina se već dopisivala sa Svitlanom Loi, još jednom penzionerkom iz Zaporižje regije koja je osuđena na 15 godina zatvora zbog navodne „izdaje“ Ruske Federacije.
„A budući da je krimsko tužilaštvo vodilo progon u oba slučaja, pretpostavila sam da bi se i Halina Behter mogla naći u SIZO-u u Simferopolju“, objašnjava ona.
Kostromina je poslala pismo adresirano na Behter u Pritvorski centar broj 1 i na kraju dobila odgovor od njene cimerke.
„U početku je napisala da Halina Hrihorijevna nema naočale, da slabo vidi i da njena cimerka zapisuje njen diktat. Ali onda je postalo jasno da Behter jednostavno ne može sama voditi prepisku“, prisjeća se Kostromina.
Nakon što je Halina prebačena u drugu ćeliju, Daria je primila pismo od njene nove cimerke. „Loše joj je. Kategorički odbija jesti. Vučemo je za ruke do stola“, napisala je žena. „Nas dvije je držimo za stolom da ne pobjegne. Ponekad je sami nahranimo prvom kašikom, kako bi probala i pojela barem pola“.
U drugom pismu od 15. jula, Behterina cimerka piše o tome kako je samljela hranu i lijekove starije žene i tjerala je da joj je unesu u usta. Behter, koja je visoka 176 centimetara, razvila je mišićnu distrofiju i teška je samo 50 kilograma.
„Ona stalno leži tamo. Ne presvlači se, ne zna šta da radi pod tušem i nema kontrolu nad svojim tjelesnim funkcijama“, navodi se u pismu.
„Podržavamo je koliko možemo. Ljutimo se na nju, ali nemamo drugog izbora. [...] Presvući je je borba! Ako možete pomoći, molimo vas da pošaljete pelene za odrasle…“
Prema pismu, Halina Behter je zatvorena u ćeliji sa sedam ljudi, od kojih je šest starijih od 60 godina.
„Toliko smo 'opasni' za zemlju“, zaključuje cimerka.
„Naši momci će se uskoro vratiti“
Aktivistica za ljudska prava Ljudmila Husejnova provela je tri godine u ruskom zarobljeništvu. Rođena u Donjeckoj regiji, bila je zatvorena u ozloglašenom zatvoru za mučenje Izoljacija i pritvorskom centru Donjeck prije potpune ruske invazije na Ukrajinu. Nakon što je puštena na slobodu u sklopu razmjene zatvorenika u oktobru 2022. godine, Husejnova je osnovala Numo, Sestry! („Hajde, sestre!“), zagovaračku grupu koja podržava zatvorene ukrajinske civile i one pogođene okupacijom i nasiljem povezanim s ratom.
Organizacija HUsejnove je saznala detalje o slučaju Haline Behter od njene porodice. Kako je Husejnova rekla za Novaya Gazeta Europe, Behter je živjela sa svojim suprugom u Raikhenfeldu, ruralnom selu u ukrajinskoj Zaporiškoj regiji, ranije poznatoj kao Plodorodne. Njihova kćerka, koja je živjela u susjednom selu, pobjegla je sa porodicom na teritoriju pod kontrolom Ukrajine u ljeto 2022. godine.
„Starija generacija je ostala u svom domu“, objašnjava Husejnova.
Prema Husejnovoj, Behterovi nikada nisu krili svoj proukrajinski stav, što ih je dovelo u sukob s nekim od njihovih proruskih susjeda. U novembru 2024. godine, ruske snage su upale u kuću Behterovih pod izgovorom da traže oružje. Oduzeli su im pasoše, telefone, laptop i bankovne kartice za ukrajinske račune na kojima su im bile deponovane penzije. Zatim su Beterovi odvedeni u policijsku stanicu u okupiranom selu Mihajlivka na ispitivanje.
Par nikome nije rekao šta se dogodilo. Ali ubrzo nakon toga, Halina se ponovo našla u sukobu sa proputinovskim komšijom. Prema Husejnovoj, u žaru bijesa, Behter je uzvratila: „Naši momci će se uskoro vratiti. Vidjet ćemo kako ćeš onda razgovarati!“
Dana 29. jula 2025. godine, dok je njen muž bio na poslu, Halina se popodne vratila kući i zatekla desetak ruskih vojnika koji su je čekali. Nazvala je muža iz Melitopolja da mu kaže da je uhapšena. Porodica njene kćerke angažirala je advokata, ali on nije mogao mnogo učiniti da pomogne.
Tog septembra, Halina je prebačena u Jakimivku, još jedno selo u Zaporiškoj oblasti. Odatle je odvedena u Donjeck. Zatim je u januaru 2026. godine smještena u Simferopoljski pritvorski centar br. 1 (SIZO-1). Dana 5. marta, okupacioni sud u Zaporiškoj oblasti osudio je Halinu za „veleizdaju“ i osudio je na 11 godina zatvora.
Istražitelji su navodno utvrdili da je Halina pružila "finansijsku pomoć stranoj državi, usmjerenu protiv sigurnosti Ruske Federacije". Halinina kćerka i unuci tvrde da ju je prijavio komšija koji nije dijelio političke stavove porodice Behter.
Halinin suprug nije mogao izdržati stres; umro je u svom rodnom selu, pod okupacijom, u januaru 2026. godine.
Prema Husejnovoj, nekoliko ukrajinskih državljana je navodno prebačeno iz pritvorskog centra u Simferopolju u ruski Krasnodarski kraj prošle sedmice. Da li je Halina Behter među njima ostaje nepoznato.
‘Ljudi duhovi’
Dana 10. juna, Svitlana Loi je obilježila svoj 70. rođendan u Pritvorskom centru broj 1 u Simferopolju. Isti okupacioni sud u Zaporižju koji je osudio Halinu Behter osudio je Loi na 15 godina zatvora. Njeno puštanje na slobodu planirano je za 2040. godinu.
Prema navodima tužilaštva, Loi je izdat ruski pasoš, ali se nije odrekla ukrajinskog državljanstva i nastavila je primati ukrajinsku penziju. U službenoj izjavi, okupacioni sud je tvrdio da je Loi - „pridržavajući se svojih antiruskih stavova“ - „namjerno i sistematski“ prebacivala novac ukrajinskoj vojsci koristeći ukrajinsku bankarsku aplikaciju. Navodno je poslala 24 transfera između januara i novembra 2024. godine, što ukupno iznosi oko 700 eura danas.
Svitlana je osuđena 10. februara. Uoči žalbe, napisala je aktivistici Darji Kostromini:
„Ne nadam se baš pozitivnoj odluci suda. Ali moja duša i dalje krije čudo. Znam da moje molitve nisu uzaludne i da me Bog neće napustiti. Vjerujem u čuda!“
Čudo se nikada nije dogodilo. Nakon izricanja presude, Svitlana je ponovo pisala Kostromini. „Prvo sam proučila presudu i kada sam vidjela da su moje riječi iskrivljene u transkriptu, da nikada nisam rekla te stvari, tek tada sam odlučila podnijeti žalbu. Ne tražim smanjenje kazne; to nije moj cilj. Samo poništenje i nova presuda“, navela je u pismu. „Čak i ja pretpostavljam da će rezultat biti nula. I to je rezultat i potreban mi je [da dokažem] da sam učinila sve što je moguće“.
Ukrajinski novinar Vladislav Jesipenko, koji je uhapšen na Krimu u martu 2021. godine, također je služio kaznu u Pritvorskom centru broj 1 i u zatvorskoj koloniji u Kerču. Pušten je na slobodu u junu 2025. godine. Prema Jesipenkovim riječima, represije i mučenja su se intenzivirali nakon 24. februara 2022. godine. Njegov prijatelj, pjesnik i politički zatvorenik Kostjantin Širing, osuđen na 12 godina zbog "špijunaže", umro je u ruskom zatvoru zbog nedostatka medicinske pomoći 2023. godine.
"Te žene o kojima govorite postale su poznate, jer su u SIZO-1", kaže Jesipenko. "Ali u [Simferopoljskom] SIZO-2 postoji nekoliko spratova gdje se ljudi drže u izolaciji. Zatvoreni su mjesecima ili godinama bez optužbi, bez suđenja ili istrage, i mi ne znamo ništa o njima. Oni su ljudi duhovi. Oni su politički zatvorenici koji nisu na nikakvim listama. FSB ih tamo šalje i radi s njima šta hoće".
„Ovdje nema takve osobe“
Od prvih dana okupacije Krima, Eskender Barijev, član Medžlisa krimsko-tatarskog naroda, i njegova supruga Zarema Barijeva počeli su dokumentirati kršenja ljudskih prava i ratne zločine na poluotoku. Od 2022. godine proširili su svoje napore na okupirana područja Hersonske i Zaporiške regije.
„Jedan od prvih pretresa na Krimu bio je upravo pretres naše kuće“, kaže Zarema.
Bilo kako bilo, Barijevi su u početku ostali u svom domu - sve dok Eskender nije otišao na poslovno putovanje i Zarema je otkrila da je protiv njega pokrenut krivični postupak. Rekla je Eskenderu da se ne vraća na Krim i, četiri mjeseca kasnije, preselila se sa svoje dvoje djece u Kijev. Tamo su Barijevi osnovali Krimsko-tatarski resursni centar (CTRC), grupu za prava koja dokumentira represije u stvarnom vremenu.
Također su prikupljali informacije o Simferopoljskom pritvorskom centru br. 2 (SIZO-2).
„Nedavno smo dobili pouzdane informacije da se na trećem spratu nalazi 20 ćelija u kojima se ljudi drže u izolaciji. U svakoj ćeliji borave dvije do četiri osobe“, kaže Eskender.
Prema Zareminim riječima, ovaj blok ćelija u SIZO-2 je pod direktnom kontrolom ruske Federalne službe sigurnosti (FSB). Ovi detalji su prikupljeni od zatvorenika koji su mogli prenijeti informacije nakon što su prebačeni u zatvore u Rusiji, kaže ona.
„Tamo se ljudi vode 'pognuti' (sagnuti, s rukama podignutim iza leđa). Izvode se u šetnje odvojeno, ako se uopće i izvode. Čak i tokom večernjih prozivki, službenici FSB-a govore tako tiho da zatvorenici u susjednoj ćeliji ne mogu ništa čuti“.
Prema Zareminim riječima, mnogo je lakše dobiti informacije iz SIZO-1. Ali saznavanje statusa političkih zatvorenika može potrajati mjesecima ili čak godinama. Aktivisti za ljudska prava proveli su 18 mjeseci tragajući za Anatolijem Kobzarom, stanovnikom Krima otetim u martu 2024. Zahvaljujući kampanji koju je predvodio CTRC, FSB je konačno priznao njegovo hapšenje u oktobru 2025. Do tada je Anatolij izgubio 40 kilograma, nakon što je bio držan u raznim specijalnim jedinicama krimskih zatvora bez ikakvog saslušanja o pritvoru. Danas je zvanično pritvoren i pod istragom je zbog "izdaje".
„Mjesecima je odgovor na sve naše upite u svim SIZO-ima bio: 'Ovdje nema takve osobe'“, prisjeća se Zarema. „Marata Batjarova smo tražili na isti način: poslali smo 19 upita raznim SIZO-ima, ne samo na poluotoku već i širom Rusije. Ispostavilo se da je sedam mjeseci bio u izolaciji u SIZO-u 2“.
U međuvremenu, zdravlje Haline Behter se svakodnevno pogoršava.
„Halina Hrihorijeva razvija demenciju i značajno je izgubila na težini odbijajući jesti“, kaže Zarema. „Nedavno se tuširala potpuno odjevena, a nakon toga su je cimeri presvukli u suhu odjeću“.
„Zbog bombardiranja, transferi zatvorenika s Krima su privremeno obustavljeni, ali su sada nastavljeni“, dodaje Zarema. „Zabrinuta sam da Halina Behter jednostavno neće preživjeti [sljedeći] transfer“.
Špijuni, izdajnici i penzioneri
Halina Behter i Svitlana Loi nisu jedine penzionerke iz Zaporiške regije koje su zatvorene zbog navodnog doniranja novca ukrajinskoj vojsci. Isti Zaporiški regionalni okupacioni sud, koji zapravo sjedi na Krimu, izrekao je i osude za "izdaju" 68-godišnjoj Nataliji Kozlovoj (osuđenoj na devet godina zatvora), 66-godišnjoj Larisi Bjeljajevoj (osuđenoj na 14 godina), 66-godišnjoj Irini Suhovej (osuđenoj na 12,5 godina) i 71-godišnjem Ivanu Čorniju (osuđenom na 13 godina zatvora maksimalne sigurnosti).
„Praksa koju kaznene snage primjenjuju na Krimu od 2014. godine primjenjuje se kao šablon na stanovnike novookupiranih teritorija, samo s još većom okrutnošću“, kaže Zarema Barijeva.
„Starije osobe su posebno ranjive. Optužuju ih za izdaju, jer su slali novac u Ukrajinu. Navodno su prebacivali novac na račune povezane s Oružanim snagama Ukrajine (AFU). Ali u stvari, ljudi su možda jednostavno prebacivali novac svojim unucima u kontinentalnoj Ukrajini“.
Kako objašnjava aktivistkinja Darja Kostromina, stanovnici okupiranih teritorija kojima su izdati ruski pasoši obično se optužuju za "izdaju" prema članu 275. ruskog Krivičnog zakona; oni koji su zadržali svoje ukrajinske pasoše optužuju se za "špijunažu" prema članu 276. (Potonji se posebno odnosi na strane državljane i osobe bez državljanstva.) Krimski Tatari, u međuvremenu, često se suočavaju s dodatnim optužbama za "terorizam" prema članu 205.5 („učešće u aktivnostima terorističke organizacije“).
Prema Barijevoj, krimski Tatari rođeni u inozemstvu, također, su pod prijetnjom da će biti lišeni ruskog državljanstva (koje im je prisilno nametnuto) i, nakon što odsluže kazne, deportovani u mjesto rođenja.
"To je efektivno hibridna deportacija", kaže Bariieva.
"Naša baza podataka trenutno sadrži 857 ukrajinskih [civila] koji se suočavaju s krivičnim prijavama", kaže aktivista za ljudska prava Sergej Davidis, koji vodi projekat Memorijalne podrške političkim zatvorenicima. „U stvarnosti, naravno, ima ih mnogo više, ali mogu govoriti samo o onima čija imena i optužbe znamo“.
„Obim represije po glavi stanovnika na okupiranim teritorijama je 2,5 puta veći nego u Rusiji. To uključuje vansudske otmice i pritvor bez mogućnosti komunikacije tokom mnogo mjeseci“, napominje Davidis.
Štaviše, služenje pune kazne nije garancija oslobađanja. Vladislav Jesipenko prisjeća se slučaja političkog zatvorenika Jevhena Šveda, s kojim je bio u zatvoru u Kerču. Šved je služio 2,5 godine zbog navodne „diskreditacije“ ruske vojske.
„Napisao je objavu na društvenim mrežama i dobio zatvorsku kaznu“, kaže Jesipenko. „U zatvorskoj koloniji, također, nije birao riječi. Izrazio je svoj građanski stav, nazivao je Ruse okupatorima. Rekao sam mu: 'Molim te, nemoj ništa više govoriti, osim ako ne želiš dobiti novu zatvorsku kaznu i biti zatvoren do starosti.' Ali on je odgovorio: 'Ne mogu to učiniti. Roditelji su me tako odgojili; uvijek kažem ono što mislim“.
„Na kraju sam izašao u junu 2025., a Ženja je trebao izaći u julu“, nastavlja on. „I baš kad je napuštao zatvorsku koloniju Kerč, FSB ga je uhapsio! Ponovo je optužen zbog stare objave na društvenim mrežama o bombardiranju Krimskog mosta, ovaj put za „opravdavanje terorizma“. Ženja je [još uvijek] u zatvoru. Njegova nova kazna je četiri godine“.
U pismima Darji Kostrominoj, Svitlana Loi se prisjeća svog rodnog kraja, prelazeći preko gradova i sela: „Melitopolj su trešnje, Herson je lubenica, Kam'janka-Dnjeparadajz su paradajz i jabuke.“ Ostalo joj je još 14 godina zatvora.