'Molim vas, spasite me': Indijci prevareni da se bore za Rusiju

Prošle sedmice, indijska vlada je objavila da je Rusija otpustila desetine od 91 Indijca koji su prevareni da se bore za ruske snage u ratu ove zemlje s Ukrajinom. Nekoliko njih se od tada vratilo kući, dok je proces vraćanja drugih u toku. BBC-jev Neyaz Farooquee razgovarao je s nekim od muškaraca o njihovim borbama.

“U panici sam. Nisam siguran da li ću se vratiti sigurno ili u sanduku. Molim te, spasi me”.
Ovo je poruka koju je Urgen Tamang, bivši indijski vojnik, poslao BBC-ju sa periferije grada na jugu Ukrajine, nekoliko dana prije nego što je otpušten sa fronta u ratu Rusije protiv Ukrajine, koji je ušao u treću godinu u februaru ove godine.
Tamang je među 91 Indijcem koji se bio primoran boriti u ratu. Većina njih su iz siromašnih porodica i privučeni su od strane agenata koji su im obećavali novac i posao, ponekad kao "pomagačima" u ruskoj vojsci.
Umjesto toga, poslani su u ratnu zonu. Mnogi od njih su rekli da su bili stacionirani u dijelovima Ukrajine pod ruskom kontrolom, gdje su morali upravljati nagaznim minama, dronom, projektilima i snajperskim napadima sa ili bez vojne obuke.
U sukobu je do sada poginulo devet Indijaca, a indijske vlasti kažu da su uhapsile 19 osoba zbog trgovine ljudima.
Rusija je u julu obećala prijevremeno oslobađanje svih Indijaca koji se bore u njenoj vojsci, nakon posjete indijskog premijera Narendre Modija Moskvi, tokom koji je pokrenuo to pitanje sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Dvije zemlje tradicionalno imaju dobre odnose.
Od tada je otpušteno 45 Indijaca iz ruske vojske. Neki su se sigurno vratili kući, dok su drugi poput Tamanga na putu za domovinu.
"Ne mogu vjerovati da sam otišao odatle", rekao je Sunil Karwa, električar iz Radžastana koji se pridružio ruskoj vojsci u februaru.  
Bio je raspoređen u blizini Bahmuta, grada na istoku Ukrajine u kojem su se odvijale intenzivne borbe. Bio je na moskovskom aerodromu čekajući da se ukrca na svoj let kada je razgovarao sa novinarom BBC.
Karwa je opisao prizore smrti i razaranja, stvarnost koja ga je najteže pogodila kada je čovjek iz susjednog sela ranjen na bojnom polju.
“Vratili su ga na prvu liniju 15 dana nakon povrede i onesvijestio se na terenu. Sada je paraliziran”, rekao je Karwa.

Poput njega, većina ostalih regruta su, također, bili radnici u dobi između 19 i 35 godina, koje su unajmili agenti sa sjedištem u Indiji, Dubaiju i Rusiji.
Kažu da su im ugovori bili na ruskom, jeziku koji nisu razumjeli. Ipak, potpisali su ga u nadi da će dobiti bolje prilike.
"Proces je bio tako brz - samo nekoliko potpisa i fotografija i bili smo u vojsci", rekao je Karwa.
Raja Pathan se pridružio vojsci u februaru, nakon što ga je konsultant za obrazovanje prevario da se upiše na nepostojeći koledž. Odlazak u rusku vojsku mu je bio posljednja mogućnost ostanka u Rusiji.  
“Kada sam stigao tamo, vidio sam transparente na kojima se reklamira regrutacija za vojsku. Do tada sam potrošio toliko vremena i novca da sam, ipak, odlučio da se pridružim”, kaže Pathan.
Ono što je presudilo da ode iz ruske vojske bila je smrt dvojice prijatelja. Otpušten je u augustu uz pomoć simpatičnog ruskog komandanta koji mu je omogućio izlazak.
Sada boravi u Moskvi, gdje pomaže drugim Indijancima da pobjegnu iz ruske vojske i Rusije.
Mohammad Sufyan iz južne države Telangana vratio se u Indiju 12. septembra sa još pet muškaraca.
Siguran u svom domu, nosi traumu preživljavanja na liniji fronta.
„Tamo je bilo malo odmora i na početku nisam mogao da razgovaram sa porodicom 25 dana“, rekao je Sufyan.
Trenutak koji će najduže pamtiti dogodio se u februaru ove godine kada je njegov prijatelj, Hemil Mangukiya - Indijac iz države Gujarat - ubijen pred njegovim očima.
„Bio je samo 15 metara od mene, kopao rov u blizini Krinkija [u Hersonu], kada je projektil pao“, prisjeća se Sufjan. “Svojim rukama sam stavio njegovo mrtvo tijelo u kamion. Nakon što sam vidio mrtvo tijelo svog prijatelja, nisam imao snage ni za šta", prisjeća se Sufyan.
Nakon smrti zemljaka, Sufyan i drugi Indijanci koji su ostali tamo objavili su video u kojem mole za pomoć, koji je stigao do indijskog poslanika Asaduddina Owaisija, koji je pokrenuo pitanje njihovog povratka pred Ministarstvom vanjskih poslova Indije. Porodice muškaraca, također, su apelirale na indijsku vladu za pomoć u njihovom vraćanju.  
"Čudo je što sam se vratio kući", rekao je Azad Yusuf Kumar, stanovnik Kašmira pod indijskom upravom, koji je bio dio Sufyanove grupe u vojsci.

“Jednog trenutka kopate rov, a već sljedećeg slijedi artiljerijska paljba koja sve spaljuje. Sve je bilo pitanje sreće da li je palo na tebe ili nekog drugog”, kaže Kumar.
U februaru je Kumar rekao za BBC kako se greškom ranio u nogu tokom vježbi. “Moj komandant je stalno govorio, koristite desnu ruku za pucanje, lijevu ruku za pucanje, pucajte iznad, pucajte dolje. Nikada nisam dotaknuo pištolj. Bilo je izuzetno hladno, a sa pištoljem u lijevoj ruci, na kraju sam pucao u vlastitu nogu", kaže Kumar.  
Sada u Kašmiru, priča o tome kako ga je njegov komandant optužio da je namjerno pucao u sebe kako bi izbjegao odlazak na liniju fronta.
"Ali, imao sam sreće što nisam otišao da se borim. Četiri čovjeka iz moje grupe poginula su u napadu u to vrijeme. Ja sam mogao biti jedan od njih", rekao je Kumar.
Iako su nedavna otpuštanja donijela olakšanje mnogima, oni koji su još uvijek u Rusiji suočavaju se sa sve većim očajem, jer se njihovo oslobađanje odgađa.
Tamang, koji se pridružio ruskoj vojsci u januaru, ranije je rekao za The Indian Express preko svog lokalnog vijećnika Rabija Pradhana da je 13 od 15 neruskih pripadnika njegove jedinice umrlo.
Činjenica da je bio poslan na liniju fronta najmanje dva puta nakon što je potpisao otpusnicu u augustu pojačala je njegove strahove – i nepovjerenje u proces.
Dana 15. septembra, bio je na putu za Moskvu, ali i dalje sumnja da li zaista ide kući.  
“Izašao sam, ali nastavit ću vam slati svoju lokaciju”, rekao je Tamang.
Kada je poslednji put poslao poruku, napustio je Ukrajinu u nadi da će nastaviti put kući.