Mobilizacija prati Putinove lažne izbore?

Sada kada je Vladimir Putin osigurao ponovni izbor na nepoštenim i neslobodnim izborima i ubio svog primarnog političkog rivala Alekseja Navaljnog, suočava se sa ozbiljnom dilemom. Kako može održati terenske snage od oko 200.000 ljudi za vođenje agresivnog rata protiv Ukrajine kada njegovi generali rasipnici pokreću ofanzive koje mogu koštati 1.000 mrtvih i ranjenih svaki dan?

Ruske kopnene snage u Ukrajini postale su mješavina redovnih jedinica čije su redove dopunili mobilizirani vojnici i oni koji su potpisali ugovore o služenju vojnog roka da bi se riješili porodičnih dugova. Osuđenici i neregularne dobrovoljačke formacije pod okriljem Ministarstva odbrane prave bilans.

Procjenjuje se da u Ukrajini okupiranoj od strane Rusije ima 150.000-200.000 ljudi, uključujući jedinice za podršku, na osnovu dostupnih podataka i istorije modernog ratovanja.

Ipak, ako stopa gubitaka ostane na prošlogodišnjem nivou, rukovodstvo Kremlja će morati odlučiti kako dobiti više ljudstva. Svaka od pet opcija dolazi sa praktičnim problemom ili političkom cijenom.

Posljednja je ujedno i konačna opcija - mobilizacija je bila krajnje nepopularna u ruskom društvu 2022. godine i izbjeći će se, osim ako Kremlj ne vjeruje, da drugi napori ne daju rezultate. Do ljeta će biti jasno da li je rusko rukovodstvo bilo prisiljeno ići ovim putem. Četvrta alternativa – slanje mladih regruta – prekršila bi Putinovo obećanje da ih neće slati, iako je to i dalje moguće.

Zašto je tako malo vojnika na raspolaganju? Na kraju krajeva, plafon ruskih oružanih snaga podignut je na 1.320.000 u decembru sa nivoa od 1.150.628 na početku godine.

Prema nedavnim zvaničnim izjavama, oko 490.000 vojnika i dobrovoljaca po ugovoru je regrutirano za služenje vojnog roka 2023. godine, zajedno sa 244.000 mobiliziranih vojnika.

 

Dok je Vladimir Putin rekao da se u zoni borbe nalazi “više od 600.000 ljudi”, velika je vjerovatnoća da “ljudi” uključuju civilno rusko stanovništvo, civilno osoblje i tako dalje.  

Prije svega, potrebno je shvatiti sa čime se sve službeno deklarirane trenutne ruske trupe mogu uporediti. Naprimjer, najviši nivo sovjetskih snaga u Afganistanu bio je oko 109.000 vojnika, uključujući 106.000 sovjetskih vojnika. Od tog broja, oko 74.000 vojnih lica pripadalo je borbenim jedinicama (oko 70 posto).

Zatim, potrebno je procijeniti trenutni vojni sastav.

Kontraktniki, ili vojnici po ugovoru, ukupno imaju oko 490.000 ljudi, uključujući oko 50.000 zastavnika koji služe dvije ili više godina. Ali ima mnogo nepoznanica; naprimjer, da li je 40.000 do 50.000 vojnih studenata uključeno u ukupan broj, koliko ih je vlada prisilila da produže ugovore i koliko ih je ubijeno ili ranjeno.

Poznato je da vojnici po ugovoru uključuju i zarobljenike. Regrutirani su tokom 2023. godine u jedinice “Oluja Z” i “Oluja V” i njihov ukupan broj vjerovatno prelazi 100.000. Poređenja radi, Wagner grupa je regrutovala 50.000 zatvorenika tokom juna i decembra 2022. (mnogi su mrtvi, a ostali su razvrstani u službene jedinice).

Ukupan broj zatvorenika u Rusiji bio je 466.000 u januaru 2021. godine, od kojih su 40.000 do 45.000 bile žene. Ovaj broj je dramatično pao na 266.000 do oktobra, sa velikim, ali nepoznatim dijelom koji je prihvatio vojnu službu. Osim toga, bilo je 20.000 ili više dobrovoljaca u jedinicama koje je vodilo Ministarstvo odbrane.

Postoji i neko dvostruko brojanje kada su u pitanju vojnici pod ugovorima. I zatvorenici i dobrovoljci bili su obavezni potpisati naknadne ugovore nakon šest mjeseci ili su automatski ponovo upisani nakon nekoliko mjeseci, što znači da su se neki računali dvaput kao vojnici po ugovoru tokom 2023. godine.

Sveukupno procjenjujem da ima 200.000 vojnika, narednika i zastavnika koji su već bili u oružanim snagama, uz najmanje nekoliko desetina hiljada zarobljenika i desetine hiljada dobrovoljaca. Sve u svemu, dobijamo 300.000 do 350.000 od ukupno deklariranih 490.000 vojnika po ugovoru koji stvarno služe.

Šta je sa gubicima? Američki i britanski obavještajci konzervativno procjenjuju da je 315.000 do 320.000 ubijenih i ranjenih vojnika i plaćenika na kraju 2023. godine u poređenju sa više od 100.000 na kraju 2022. godine.

Ukupan broj pripadnika ruskih oružanih snaga bio je samo oko 750.000 uoči 2022. godine, oko 20.000 manje od 770.000 u periodu 2016–2017. zbog negativnih demografskih trendova.

Stoga su svi napori regrutacije iz 2023. zajedno sa djelomičnom mobilizacijom u jesen 2022. godine omogućili Rusiji da obnovi kvantitet oružanih snaga, ali ne i kvalitet. Gubici znače da je ruska kopnena vojska značajno pogoršala organizacioni integritet i obuku.

Za borbu protiv rata i trajne pobune u Ukrajini potrebno je više vojnika, a ruske oružane snage su vidljivo rastegnute.

 

U junu 2023. godine, tokom pobune Wagnerove grupe, bilo je jasno da u ruskim regijama u blizini ukrajinskih granica nije bilo značajnije koncentracije rezervnih trupa osim nekih jedinica borbene podrške i, naravno, zračnih baza i drugih vojnih grana. Gotovo sve ruske trupe koje su sposobne za borbu i borbenu podršku su raspoređene u okupiranoj Ukrajini.

 

Šta sad?

 

Političko rukovodstvo Rusije mora pronaći novu radnu snagu. Ova odluka će zavisiti od brojnih faktora.

Prvo, ako prosječni gubici ostanu isti kao 2023. godine, Rusija treba regrutirati najmanje 20.000 novih vojnika/dobrovoljaca mjesečno. Međutim, ako nastoji izvesti više ofanzivnih operacija koristeći isti krvavi pristup kao kod Avdiivke, taj broj se povećava na oko 30.000 mjesečno.

Ovo neće biti lako. U ruskim zatvorima postoje značajni proizvodni pogoni i za njih je potrebna radna snaga. To znači da vojska neće moći regrutirati isti broj kao 2023. godine. Kada se taj izvor smanji, mogućnost regrutacije dovoljnog "topovskog mesa" izgleda teže.

Drugo, Rusija bi pozdravila privremeni predah od rata, ili barem smanjila njegov intenzitet kroz pregovore. U februaru je Putin dva puta raspravljao o svojim pregovaračkim uslovima, ubacivši još jednu nuklearnu ucjenu kao sredstvo pritiska. Svaka pauza omogućila bi restrukturiranje i obnovu vitalnosti ruske vojske i smanjila krizu regrutacije.

Treće, postoji naizgled jednostavna opcija slanja vojnih obveznika, koji zvanično ne učestvuju u dejstvima.

Prošle godine je 277.000 Rusa regrutirano na godinu dana. Neki su potpisali ugovore, a ove godine će biti novih proljetnih i jesenjih regrutnih kampanja. Oni ostaju u Rusiji samo prema nahođenju Kremlja. Regruti se mogu legalno poslati na ratište nakon samo četiri mjeseca služenja vojnog roka.  

Štaviše, proširenje Južnog vojnog okruga na okupirane teritorije Ukrajine od 1. marta znači da se vojni obveznici lako mogu premjestiti u bilo koji dio okruga daleko od očiju javnosti. Isto važi i za ponovno uspostavljanje Lenjingradskog vojnog okruga, koji bi bio polazna tačka za svaku vojnu akciju u baltičkom regionu. Uzimajući u obzir paradoksalno uvjerenje Rusije u „eskalaciju za deeskalaciju“, ne treba potcjenjivati izglede za direktan sukob sa NATO-om.

Takva agresija mogla bi koristiti regrute čak i bez masovne mobilizacije, barem u početku. Istina je da su vojni obveznici slabo obučeni, ali i mobilizani vojnici i zarobljenici; regruti su takođe mlađi, što je značajna prednost.

Ovo ipak ne bi bio favorizirani pristup ruskog vojnog vrha. Radije će vršiti pritisak na regrute da postanu vojnici po ugovoru. Očekujte da će se takav pritisak povećati 2024. godine.

Čak i tako, to na kraju možda neće biti dovoljno da se osiguraju potrebne snage. Ako se brojke ne nagomilaju do ljeta i/ili borbeni gubici budu veći od očekivanih, Kremlj će imati malo opcija, iako mu nedostaju mlađi oficiri i podoficiri koji bi obučavali i komandovali novim regrutima.

Ništa od ovoga ne bi trebalo iznenaditi ili promijeniti kalkulacije zapadnih pristalica Ukrajine. Sa Rusijom se ne može pregovarati niti je umiriti. Ruska prijetnja Ukrajini i Zapadu može biti eliminirana samo vojnom snagom.