Mišljenje: Rat Rusije u Ukrajini će se otegnuti i trajat će dugo  

Ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov nedavno je izjavio da Rusija ne planira koristiti nuklearno oružje. U početku je ruska retorika "hoćemo - nećemo" o korištenju nuklearnog arsenala korištena kao argument da se spriječi miješanje NATO u rat.

Predsjednik Rusije Vladimir Putin možda neće ići ka eskalaiji, ali da bi pronašao izlaz, podržao bi rat iscrpljivanja radije nego prihvatio neuspjeh. Pod pretpostavkom da nuklearni rat nije predviđen – a mislim da je to malo vjerovatno s obzirom na sposobnost Rusije da koristi druga, nekonvencionalna ratna oružja – imamo jasne izglede za rat koji će se otegnuti i trajat će dugo.

Stručnjaci pretpostavljaju tri do četiri godine. Ta pretpostavka je daleko od Putinovog nadmoćnog poziva na blickrig, koji je želio vidjeti rusku pobjedničku paradu četiri dana nakon mobilizacije. Pa, kao što znate, nije baš tako ispalo.  

„Pukovniku nema ko da piše“

Na političkom nivou, Putin pokušava uticati na dnevni red Ujedinjenih naroda. Ali to nije upalilo i on se sve više pretvara u izolovanog pariju u Kremlju. Podsjećamo na naslov knjige Gabriela Garcia Marqueza — „Pukovniku nema ko da piše“.

Putin se skrivao u utrobi Kremlja, šaljući svog neuvjerljivog ministra vanjskih poslova da ga zamjenjuje, držeći govore nepostojećoj publici usred ničega. Čak ni uzastopni pokušaji ruskog Ministarstva vanjskih poslova da se dodvore bivšim kolonijalnim državama u Africi, Južnoj Americi i jugoistočnoj Aziji nisu završili uspjehom. Većina afričkih država, koje pogrešno gledaju na rat kao na evropsko pitanje i u nekim slučajevima zavise od ruskog oružja ili ruske diplomatije u svojim regionalnim sporovima, prozrela je ruske lažne narative i dezinformacije i pokušaje Rusije da koristi  hranu i gnojivo kao oružje i zahtijevaju rusku deeskalaciju, kao pitanje regionalne sigurnosti hrane.

Prijetnja nuklearnim oružjem odražava ulazak Kremlja u područje političke zablude koja se graniči sa patološkim, svojevrsnim delirijumom, i nije ništa drugo do predstavljanje narativa suprotstavljenog realnosti na terenu. Mobilizacija trupa posljednjih sedmica još je jedan znak da Rusija gubi.

Kontrola društva posustaje

Putin već 22 godine ima implicitni pakt sa ruskim narodom: Ne pravite političke potrese i živjet ćete udobno. Ovaj pakt se raspada po šavovima. Njegov nalog za mobilizaciju je kap koja je prelila čašu, zbog čega sve više Rusa ili hrabro izlazi na ulice i govori istinu vlasti ili trči ka granicama da bježe iz zemlje. U ovim okolnostima ruska pobjeda je praktično nemoguća.

Putinova politika mobilizacije očigledno nije rješenje za njegove vojne probleme, već umjesto toga simbolizira novi, iako posrnuli, nivo kontrole nad društvom u atmosferi u kojoj rat protiv Ukrajine vodi ka opadanju centralne moći u Rusiji. Rastuća nesloga širom zemlje konačno slabi Putinovu poziciju.

 

Ruska redefinicija svjetskog poretka

Osnovno pitanje za Evropu u trenutnom ratu je kako vratiti poštovanje međunarodnog prava u svim njegovim višestrukim dimenzijama, zemlji, moru, svemiru. Fokus je na stabilizaciji i rekonstrukciji Ukrajine kao kamen temeljac za jačanje prosperiteta i mira širom svijeta. I možda je zato francuski predsjednik Emmanuel Macron smatrao da je „jedno od ključnih pitanja kojima se trebamo pozabaviti — kao što je predsjednik Putin uvijek govorio — strah da će NATO biti pred njihovim [ruskim] vratima, i upotreba oružja koje bi moglo prijetiti Rusiji."

Ovo očigledno nije opravdanje za Putinov rat, već način da se suprotstavi Putinovoj invaziji dok se ispituje da sigurnosni problemi Rusije imaju ikakvu osnovu u stvarnosti. Po našem mišljenju, iako je ovo razumna premisa, ona ne daje odgovor na pravo pitanje: zašto je počeo rat i kuda ide?

Rusija nije izvršila invaziju na Ukrajinu iz straha od širenja NATO-a — sporazumi iz Minska su Rusiji dali garancije koje su joj bile potrebne. To je bilo podstaknuto potrebom da se preduzme strani poduhvat kako bi se sakrila ili opravdala domaća nestabilnost i pad — ono što je veliki grčki pesnik Konstantin P. Kavafi nazvao „čekanjem varvara“.

Rusija želi redefinirati globalni poredak. I zato ovaj rat traje i zašto će se teško završiti. Nemoguće je dozvoliti Rusiji da ostvari regionalnu hegemoniju, uz održavanje teritorijalnog integriteta Ukrajine.