MIŠLJENJE: Pravda nije neophodna kada se radi o interesima

2024. godina je pokazala da se Ukrajina i svijet kreću po dva paralelna kolosijeka: „diplomatija pravde“ i „diplomatija interesa“, a ti se kolosijeci ne ukrštaju. To je kao dva paralelna kolosijeka po kojima voze nadolazeći vozovi, ali razlika između dvije geometrijske paralelne linije i kolosijeka je u tome što se na najbližoj stanici kolosijeci mogu ukrštati, dok geometrijske paralele nikada.

Ispostavilo se da je pored rata na frontu protiv ruske vojske, Ukrajina prinuđena da više puta dokazuje da je „pravda“ u postizanju mira ključni koncept ne samo u smislu vraćanja važnosti međunarodnog prava, već i u pokazivanju da prećutno priznanje posljedica agresije vodi njenom nastavku.

Pošteno je apelovati na potpisnike Budimpeštanskog memoranduma o sigurnosnim garancijama, ali kako smo shvatili, to ne funkcionira. Jer svaki od potpisnika polazi od svojih interesa: „Šta ću dobiti tražeći pravednu kaznu za Rusiju, ako ekonomija zavisi od energetskih resursa Kremlja?“  

Upravo je to bio odgovor mongolskih predstavnika na poziv Zapada da uhapse ruskog predsjednika Vladimira Putina na potpuno legitiman zahtjev Međunarodnog krivičnog suda tokom posjete toj zemlji 2. septembra prošle godine. I čini se da je jedini zaključak koji ovdje sugerira jeste ekonomski interes i što je još važnije, implementacija zakona je ostavljena po strani.

Ovako lagana šetnja nije mogla biti zagarantirana Putinu u Južnoj Africi, gde je lider Kremlja trebao učestvovati na samitu BRIKS-a u julu 2023. godine. Jer bi bio uhapšen. Stoga su mu predložili da govori putem video linka.

Iz ova dva primjera možemo zaključiti da je u današnjoj stvarnosti „pravda kažnjavanja“ selektivna kategorija i zavisi od stepena ekonomskog interesa strane koja radi sa državom koja krši međunarodno pravo, posebno uz krivičnu nadležnost.

Koliko god čudno izgledalo, pravda je zaštita od haosa. U staroj Grčkoj pravda se smatrala osnovom društvenog života. Filozofi tog vremena isticali su da je najveće zlo nepravda, koja podriva temelje društvenog postojanja. U periodu modernih vremena, pravda je postala osnova koncepta pravne države, gdje je „zakon moći“ ustupio mjesto „moći zakona“. Takva zamjena omogućila je stvaranje društva zasnovanog na jednakosti, u kojem su se jasno razlikovali „dobro“ i „antidobro“ – kao ono koje promiče suživot građana, a drugo koje mu šteti.

Pravda i međunarodno pravo

Jedan od ključnih principa međunarodnog prava je sprečavanje anarhije. Ako subjekti međunarodnih odnosa postupaju po drevnim zakonima sile, to obično dovodi do sukoba i ratova. Historija je više puta potvrdila ovaj obrazac.

 

Kanadska istoričarka Margaret Macmillan u svojoj knjizi „Rat. Kako nas je oblikovao sukob”, naglašava da je rat gotovo neodvojiva karakteristika čovječanstva: “Rat je norma, mir izuzetak.” Međutim, trajno ratno stanje značilo bi haos pa su elite uvijek tražile načine da osiguraju stabilnost i red.

 Poslijeratna pravda

Da bi se izbjegao haos nakon Drugog svjetskog rata, uspostavljena su jasna pravila suživota. Pravednost kažnjavanja za kršenje ovih pravila postala je važan faktor odvraćanja. Međunarodni dokumenti o osiguravanju odgovornosti za agresiju imali su za cilj da se takvo nasilje više nikada ne ponovi.

Krvavi dvadeseti vijek pokazao se kao lekcija za mnoge zemlje, prisiljavajući ih da traže put do mira. Nakon neuspjeha Lige naroda, međunarodno pravo je značajno prošireno, pokrivajući gotovo sve zemlje i narode. Slogan "Nikad više!" postala glavna ideja za većinu država, iako su neke zemlje ostale izvan ovog konsenzusa.

Izazovi pravdi danas

Danas diplomatija interesa često podriva diplomatiju pravde. Međutim, pravda ostaje osnova stabilnog svjetskog poretka. Ukrajina, koja je danas simbol borbe za pravdu, podsjeća svijet na važnost pridržavanja principa međunarodnog prava. U uslovima kada agresija narušava granice i podriva globalni poredak, pravda mora postati ne samo moralni ideal, već i praktično oruđe za osiguranje mira.

Ova borba za pravdu je ključna za budućnost. Da li će svijet moći stati na njegovu stranu, odredit će ne samo sudbinu pojedinih zemalja, već i stabilnost cjelokupnog međunarodnog sistema.

I ne radi se samo o rezultatima 2024. godine. Naredna, 2025. će biti godina u kojoj će se konfrontacija nastaviti, ali će dostići nivo „vrijednosti ili koristi“. Ako govorimo o drugoj opciji, onda će se smatrati poštenim da se mir može postići po cijenu Ukrajine, ali hoće li to biti pošten mir?

Pravedan mir je kada međunarodno pravo štiti onoga koji je napadnut, a ne prilagođava se onome ko se drži prinicipa vladavine sile.

Dakle, ispada da je danas u pravu onaj ko ima silu? Umjesto toga, Ukrajina, u svoju odbranu, svaki dan dokazuje da onaj ko ima slobodu treba biti u pravu. Na kraju krajeva, to je vrijednost koja nije podložna sili.