'Mi za njih nismo bili ništa': Ruski dobrovoljci rezervisti vraćaju se iz rata protiv Ukrajine osjećajući se prevarenim

„Plaćali su nam 205.000 rubalja (3.365 dolara) mejsečno“, rekao je Aleksandar, sredovečni muškarac iz Tatarstana, koji se nedavno vratio iz dvomjesečnih borbi u Ukrajini kao dobrovoljac. “Nisu nam dali našu borbenu platu – 8.000 rubalja (130 dolara) dnevno. Nisu isplatili ni bonuse. Mi za njih nismo bili ništa. Zero. Bilo je sramotno”, rekao je Aleksandar.
Aleksandar je bio jedan od nekoliko boraca dobrovoljaca iz regiona rijeke Volge, koji su pristali da razgovaraju sa RSE/RL pod uslovom da ostanu anonimni. Kao i ostali u ovom izvještaju, njegovo ime je promijenjeno zbog straha od posljedica.
Svi dobrovoljci imali su slične priče o svojim iskustvima u ničim izazvanom ratu Moskve protiv susjedne Ukrajine, iskustva za koja kažu da su se oni koji su preživjeli osjećali maltretiranima i prevarenim.
Viktor, još jedan ruski dobrovoljac, prisjetio se da su, nakon što je završio njegov dvomjesečni mandat, on i drugi dobrovoljci u njegovoj jedinici autobusom prebačeni iz Ukrajine u zapadni region Rusije Rostov. Vozila su se zaustavila u polju oko 10 kilometara od najbližeg puta. Jedan policajac je muškarcima podijelio plastične kese u kojima su bili njihovi dokumenti, njihovi telefoni i druge lične stvari koje su predali prije nego što su krenuli u zonu sukoba.
"A kako da stignemo do Rostova?" Viktor se prisjetio da je pitao policajca.
„Autoput je onuda“, stigao je odgovor.
Nakon što su muškarci krenuli na cestu i počeli stopirati prema Rostovu na Donu, prazan vojni kamion označen latiničnim slovom Z - simbolom rata Rusije protiv Ukrajine - stao je da ih pokupi. Viktor je imao utisak da ovo nije prvi put da se vozač susreće sa takvim napuštenim dobrovoljcima.
Vozač ih je pustio na periferiju grada, a muškarci su brzo otišli do bankomata, nadajući se da će podići dio uplata za koje im je obećano da će ih čekati na njihovim računima, kako bi se vratili kući. 
„Neki momci nisu imali apsolutno ništa na svojim računima“, rekao je Viktor za RSE. “Kasnije nam je rečeno da je banka izgubila podatke o desetinama ljudi u našem bataljonu. Imao sam nekoliko hiljada rubalja na računu. Svi smo povukli sve što smo mogli i podijelili među nama kako bi momci stigli kući. To je način na koji smo se ophodili jedni prema drugima.”

“Mogli su nas barem odvesti u stanicu”, rekao je o načinu na koji ih je ruska vojska ostavila da se sami vrate kući. “Dobrovoljno smo išli da pomognemo našoj vojsci, a oni su se tako ponašali prema nama.”
Viktor je rekao da mu je plaćeno 330.000 rubalja (5.420 dolara) od plaće od 410.000 rubalja (6.725 dolara) koliko mu je obećano. Nije primao dodatke ili druge premije.
"Neki momci u mom bataljonu nisu dobili ništa", dodao je. “Neki su dobili 20.000 [330 dolara].”
Muškarci koji su razgovarali za RSE bili su svi pripadnici bataljona BARS-a, što je akronim koji označava rusku frazu „vojna rezerva vojske zemlje“. U nekim referencama, međutim, to znači „specijalna vojna rezerva“.
Predsjednik Vladimir Putin je 2015. godine potpisao naredbu o stvaranju BARS sistema, ali od tada nikada nije javno govorio o tome. Retko se pominjalo sve do jeseni 2021. godine, kada je vojska počela slati više vojnika u zapadnu Rusiju i Bjelorusiju na "vježbe" koje su se ispostavile kao uvod u invaziju na Ukrajinu 24. februara.
Taj napad se nije pokazao tako brzim i uspješnim kako su ruski vojni planeri očigledno očekivali, a rat se nastavlja skoro šest mjeseci nakon početka invazije. Moskva je škrta sa statistikom o žrtvama: njen posljednji zvaničan broj zabilježen je u martu, kada su zvaničnici izvijestili da je ubijen 1.351 ruski vojnik. Zapadne obavještajne službe procjenjuju da je broj ubijenih Rusa oko 20.000, a ukupni broj žrtava na 70.000-80.000.
Bataljoni BARS-a postali su jedno od oruđa koje ruska vojska koristi da zadovolji svoju rastuću potražnju za borbenim trupama. Jedinice BARS-a čine dobrovoljci, od kojih su mnogi demobilisani bivši oficiri i vojnici. Pretražujući vojna dokumenta, otvorene internetske izvore i govore ruskih oficira i separatista koje podržava Rusija u dijelovima istočne Ukrajine, RSE/RL je dokumentirao referencu na najmanje 20 takvih bataljona -- često nazivanih brojevima kao što su BARS-1, BARS-2, i tako dalje. Stručnjaci koje je konsultirao RSE/RL procjenjuju da oni predstavljaju oko 10.000 dobrovoljaca.
U jedinice BARS-a, prema službenim najavama o prijemu u službu, primaju se borci dobrovoljci do 42 godine. Bivši oficiri mogu imati do 57 godina. Međutim, svi dobrovoljci koji su razgovarali za RSE služili su kao vojnici i svi su imali 45-50 godina. 
Neke bataljone BARS-a finansira Ministarstvo odbrane, dok su drugi pridruženi Savezu dobrovoljaca Donbasa, poluzvaničnoj organizaciji na čijem je čelu Aleksandr Borodai, poslanik ruskog parlamenta koji je ranije bio na čelu snaga koje je podržavala Rusija u ukrajinskoj oblasti Donjeck.
„Nismo dobili čak ni ljekarske preglede“, priseća se Aleksandar svog iskustva kada se pojavio kao dobrovoljac u vojnoj komisiji u svom rodnom gradu u Tatarstanu. “Ako si bio bolestan, svejedno su te odveli. Dali su nam ruksake, nahranili nas i otpremili u Novočerkask, u Rostovskoj oblasti u blizini Ukrajine. Tamo su nas obukli u stare rashodovane vojne uniforme. Puške su nam bile zahrđale i morali smo ih sami popravljati. Tu smo bili sedam dana, a onda su nas poslali na liniju fronta”, rekao je Aleksandar.
„Potpisali smo naše ugovore u Novočerkasku“, nastavlja svoju priču. “Ali nisu nam dali vremena da ih pročitamo. Samo su nam ih dali i rekli da požurimo i potpišemo ih.”
Niko od muškaraca koji su razgovarali za RSE nije jasno shvatio da li potpisuju ugovore sa Ministarstvom odbrane ili nekom drugom organizacijom.
„Kada smo potpisali dokumente“, rekao je Boris, još jedan demobilisani dobrovoljac, „informacije na vrhu obrasca o stranama u sporazumu ostavljene su prazne kako bi kasnije mogle da pišu šta god žele“.
Viktor je rekao da je potpisao ugovor nakon što je stigao u region Rostov. Rekao je da je pitao pukovnika koji je dijelio formulare da li potpisuje ugovor sa Ministarstvom odbrane.
“On mi je odgovorio: 'Vi nemate nikakav odnos sa oružanim snagama. Vi ste partizani”, rekao je Viktor.
Svi bivši dobrovoljci su se žalili na loše zalihe tokom borbene službe.
„Nisu nas dobro hranili [na frontu]“, rekao je Aleksandar. “Nismo imali cigarete ili nešto slično.”
Boris je bio iskusan - "Ovo nije bio moj prvi rat", rekao je - i sa sobom je ponio mnogo opreme.
“Naravno, uzeo sam svoje stvari. Imao sam uniformu još iz sovjetskih vremena, svoje beretke, cipele, gumene čizme”, rekao je. “Imao sam dva ruksaka. Uzeo sam i hranu -- kondenzovano mlijeko, kobasice, konzerve.”
„Kada su ostali shvatili da nemaju gdje operati odjeću i šta presvući, počeli su  ulaziti u napuštene [ukrajinske] kuće tražeći cipele i stvari“, dodao je on, potvrđujući ranije izveštaje o pljački ruske vojske u Ukrajini
Ljudi su se, također, žalili da su njihove jedinice pretrpjele gubitke zbog nekvalificiranog rukovodstva.

"Bio sam šokiran što nisu stavili obične oficire u komandu", rekao je Viktor. “Komandir naše jedinice bio je bivši policajac koji nikada nije držao oružje, niti se borio. U stvari, bio je otpušten iz policije! Nije znao taktiku. On ništa nije razumio. I zbog toga smo pretrpjeli žrtve.”
Neke od porodica boraca BARS-a koji su poginuli u akciji su se suočile sa zlostavljanjem od strane vojske, rekli su muškarci.
„Imam prijatelja koji je bio tamo sa mnom“, rekao je Aleksandar. “Umro je odmah na početku. Upravo sam saznao da njegova porodica uopće nije dobila nikakvu pomoć. Sahranili su ga o svom trošku i nisu dobili nikakvu odštetu za njegovu smrt.”