08.04.2022.

Manifest rusizma: Ko je u Kremlju napisao program o uništenju Ukrajine

Programski materijal ruskog politologa Timofeja Sergejceva naveo je stručnjake da govore o filozofskoj sekti metodologa u Rusiji

Rusija vodi rat da uništi Ukrajinu i opravdava genocid nad Ukrajincima – to radi politolog Kremlja Timofij Sergejcev u tekstu „Šta Rusija treba uraditi sa Ukrajinom“ objavljenom na državnom mediju RIA Novosti.

U ovom svojevrsnom savremenom Mein Kampf-u, Sergejcev objašnjava zašto Rusija treba istrijebiti milione Ukrajinaca, zašto naziv "Ukrajina" treba nestati, zašto preostale Ukrajince treba smjestiti u koncentracione logore zarad "velike ideje Rusije". Ko je Sergejcev, koji je u prošlosti bio povezan sa Ukrajinom, kao i ko stoji iza njega iz vrha Kremlja, otkriva ukrajinski portal "Apostrof".

 

„Životni prostor“ i ukrajinsko pitanje na nov način

Programski rasistički materijal, koji se pojavio u RIA Novostima 3. aprila, privukao je pažnju ne samo u Ukrajini, već i u svijetu. Zašto? Jer govori o beskompromisnom uništenju Ukrajine kao države, kao i o dijelovima tog procesa:

- Potpuna deukrajinizacija stanovništva (direktno se predviđaju masovne represije);

- Uništenje ukrajinskog obrazovanja i kulture, cenzura za najmanje jednu generaciju;

- Potpuna kontrola od strane Rusije (koja je definisana kao pobjednik i okupatorska sila) najmanje 25 godina;

- Pomoć u ekonomskom oporavku i rekonstrukciji smatra se neprikladnom;

- Neutralni status rezervisan je samo za "katoličku provinciju" (Zapadnu Ukrajinu, koja se sastoji od pet oblasti), za koju se navodi da je "malo vjerovatno da će biti dio proruskih teritorija" - pod prijetnjom "trenutnog nastavka vojne operacije".

 

Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelensky reagovao je na ovu otvorenu manifestaciju rasizma.

“Kada se svijet zgrozio kada je vidio tijela ubijenih u Buči, na sajtu RIA Novosti objavljen tekst u kojem se opravdava genocid nad Ukrajincima, čiji je naslov prilično direktan: „Šta bi Rusija trebala uraditi sa Ukrajinom?“ Ruski ratni zločinci, "rekao je predsjednik Zelensky u rumunskom parlamentu istog dana. "Zapravo, ovaj tekst opisuje jasnu i proračunatu proceduru za uništenje svega što Ukrajince čini Ukrajincima, a sam naš narod - onima koji se moraju slomiti i pokoriti", rekao je šef ukrajinske države.

Zelensky je, također, napomenuo da se u ovom tekstu izričito navodi da Rusija želi da "deukrajinizuje" i "deevropeizira" Ukrajinu, čak želi da izbriše ime naše države, a smrt što većeg broja naših ljudi u ratu je dobrodošla.

"Želim da me shvatite: oni se ni ne kriju. Otvoreno govore o cilju invazije na teritoriju Ukrajine. Da naša vojska ne postoji, da naš narod nije ustao u zaštitu naše države, oni bi radili ono što su radili u Buči, ali na cijeloj teritoriji Ukrajine“, rekao je Zelensky, dodajući da su čak i oni kod kojih su nacionalni simboli Ukrajine pronađeni u kući terorisani na privremeno okupiranoj teritoriji, a nisu pošteđeni ni nastavnici, pa čak ni vaspitači u vrtićima.

Dakle, ko je autor manifesta "običnog fašizma", kako ga je nazvao latvijski ministar vanjskih poslova Edgar Rinkevič?

 

Novi mini-Gebels

Devedesetih i ranih 2000-ih, ukrajinske elite su bile mišljenja da su domaći politolozi daleko iza Rusa. I u smislu organizovanja izbornih štabova i proizvodnje sadržaja. Zbog toga su u ukrajinske političke procese bili uključeni razni ruski politolozi, uključujući i autora ovog otvoreno nacističkog manifesta Timofeja Sergejceva. Prema izvorima Apostrofa, on se prvi put "pojavio” 1998. godine na parlamentarnim izborima, radeći u štabu Viktora Pinčuka. Zbog Pinčuka, bio je uključen u predsjedničku kampanju 1999. u štabu Leonida Kučme.

Ovaj lik je po treći put pozvan 2004. godine. U to vrijeme, on i njegovi drugovi Iskander Valitov i Dmitrij Kulikov radili su u tajnom štabu predsjedničkog kandidata Viktora Janukoviča u Muzejskoj ulici. Ova trojica su bili direktno dio kruga ukrajinskog politologa Volodimira Granovskog. Sergejcev je zaslužan za destruktivnu ideju videa o tri varijante Ukrajinaca, na koje će biti podijeljeni u slučaju pobjede Viktora Juščenka. U stvari, implementacija ove tehnologije donijela je opasnu ideologiju regionalne podjele u naše društvo. Nažalost, kada je Juščenko postao predsjednik, nije insistirao na istraživanju aktivnosti ruskih

politologa u Janukovičevom tajnom štabu. Zato su se Sergejcev i njegovi prijatelji vratili u Ukrajinu 2009. godine, aktivno se uključivši u izbornu kampanju predsjedničkog kandidata Arsenija Jacenjuka. Koliko znamo, ljudi povezani sa Pinčukom savjetovali su Arsenija Petroviča.

Jacenjukova izborna kampanja bila je, blago rečeno, čudna. Veoma agresivna. I u smislu značenja i vanjskog oglašavanja. Glasač je ipak vidio drugog Jacenjuka, konstruktivnog mladog političara koji je radio sa pozitivnim proukrajinskim porukama. U prvom krugu zauzeo je četvrto mjesto, ispred Viktora Janukoviča, Julije Timošenko i Serhija Tigipka. Ukrarko, Sergejcev i njegovi partneri su upropastili Jacenjukovu kampanju. Iako je izgledala vrlo skupo.

"Ukrajinski politolozi znaju da su ruski politolozi Sergejcev i Kulikov - poznati likovi. Dugo su živjeli u Ukrajini, upoznati sa političkom situacijom.

"Sergejcev i njegov saradnik su skupi, ali slabi politolozi. Oni su nešto kao Bentleyi za političku klasu tog vremena," rekao je za Apostrof politički tehnolog Vitalij Kulik.

On dodaje da dvojac Sergejcev-Kulikov ima kolegu, klasika postsovjetske politologije, autora udžbenika o izbornoj političkoj tehnologiji, koji su mnogi proučavali - Sergeja Poluektova. Govori otprilike isto što i Sergejcev - o "nuklearnom Putinu", koji ne može izgubiti i o nestanku "Bandera Ukrajine" usljed represije. Ruski fašisti Aleksandar Dugin i Aleksandar Prohanov formulišu svoje ideje u sličnom duhu.

Ali da se vratimo Sergejcevu. Posljednji put kada je pokušao prodati svoje usluge u Ukrajini, bio je grubo odbijen, kaže Kulik. Generalno, kada su on i Kulikov došli u Ukrajinu nakon 2004. godine, nisu razumjeli stvarnost, živjeli su u balonu vlastite percepcije. Inače, kada su nacrtali mapu "tri varijante Ukrajinaca", pokušali su prodati koncept 20 posto "tvrdoglavih", 20 posto proruskih i 60 posto pofigista. Sergejcev i Kulikov su pokušali prodati ovo u Ukrajini nakon 2014. godine, ne shvatajući zemlju u kojoj žele raditi.

Nakon što Kijev nije "zauzet za četiri dana", počeli su unutrašnji sukobi u Kremlju. I čini se da je "partija rata" odlučila potpisati gubitnika Sergejceva, koji je manifest rasizma i nacizma 21. vijeka, objavio u glasniku ruske propagande. S jedne strane, to je, naravno, slikanje vlastite nesposobnosti i profesionalne nesposobnosti kao politologa. S druge strane, takve ideje dijeli većina ruske političke klase zaražene virusom rasizma.

 

"Metodolog" pod komoforom Kremlja

Sergejev pripada metodološkom pokretu, ili kako ga nazivaju „aktivni pristup“, koji se ne fokusira na proučavanje, već na promjenu života. Ovaj pokret pokrenuli su filozofi Georgij Ščedrovitski i Aleksandar Zinovjev tokom sovjetske ere. Time su osigurali slavu disidentskih intelektualaca. Ali nakon raspada SSSR-a, isti Zinovjev, poznat kao autor izraza "homo soveticus", postao je vatreni antizapadnjak. Sin Georgija Ščedrovickog Petro Ščedrovicki pridružio se politolozima i zajedno sa svojim partnerima Jefimom Ostrovskim i Sergejem Gradirovskim formulisao ključne tačke ideologije „ruske mjere“, iako etnički nisu sva trojica Rusi.

Petro Ščederovicki je više puta posjetio Ukrajinu, držao predavanja i mnogi ga još uvijek smatraju guruom politologije, a manipulativne igre metodologa sa značenjima i slikama - modelom kvalitativnog uticaja na umove birača. Međutim, pokušaji njihovog kopiranja u Ukrajini nisu dali značajnije rezultate. Naprotiv, imali su suprotan efekat.

"Sergejcev je savjetnik Kirijenka i član Zinovjevskog kluba, koji je osnovala Olga Zinovjeva, udovica filozofa Zinovjeva. Nije kulturno dostignuće naroda, već oruđe rata. Kao Ruska crkva, kao nostalgija određenog dijela građana prema SSSR-u. Godinama su usađivali vještačke mitove u glave svog stanovništva”, kaže Kulik.

Ekspert dodaje da je pod Putinom pokret politologa postao sekta ljudi bliskih tajnim službama, koji su zapravo formirali ideologiju moderne Rusije. Najpoznatiji politolozi u vladinim kancelarijama su bivši “premijer” podzemlja, a sada zamjenik šefa AP-a Sergej Kirijenko i njegov štićenik, šef Putinove administracije Anton Vaino. Inače, obojica nisu etnički Rusi: ovo je važan podatak za razumijevanje lažne ideologije zaštite Rusa.

Prema Vitaliju Kuliku, škola metodologije radi sa mišljenjem i jezikom, a njenu iskrivljenu verziju u obliku postmoderne grane vidimo kod Antona Vaina, Sergejceva, Kirijenka i drugih. Za Sergejceva ne postoji objektivna realnost, on smatra da se ona može konstruisati i potom nametnuti oružjem, propagandom, ekonomskom diktaturom, da žrtva poveruje da je ona kriva za sve, kaže stručnjak.

Prema njegovom mišljenju, Sergejceva je nemoguće nazvati metodologom, on pripada mejnstrimu, koji je postavio bivši Putinov savjetnik i ideolog „ruskog proljeća“ Vladislav Surkov i to je čisti postmoderni instrumentalizam. Odnosno, apsolutni moralni i etički relativizam: odbijanje da se prepoznaju bilo kakve vrijednosti i principi i sve se podvede pod svoje zadatke, zapravo, izgradnju stvarnosti.

Tekst Sergejceva nije djelo usamljenog klauna, već rezultat timskog rada, jer je "igra" tipično oruđe metodičara, a njen rezultat se obično smatra plodom kolektivne kreativnosti, kaže međunarodni stručnjak Aleksej Kaftan.

Prema njegovom mišljenju, ovaj tim će nastaviti sa svojim aktivnostima uprkos daljim gubicima. Oni imaju misiju, plan I strategiju, žrtve su predvidive i neizbježne, a sam narativ "nacističke Ukrajine" i dehumanizacija Ukrajinaca dio je plana.

Inače, Volodimir Medinski, šef ruske delegacije u pregovorima sa Ukrajinom i “otkrivač” viška hromozoma, također je povezan sa ovim ljudima.

Očigledno, mišljenje cijelog vrha podzemlja ukratko je iznio improvizirani patuljak Dmitrij Medvedev.

"Nije iznenađujuće da će Ukrajinu, koja je mentalno postala Treći Rajh, koji je u udžbenike istorije upisao imena Jevreja i nacističkih žrtava, zadesiti njegova sudbina. Do nje postoji put“, rekao je Medvedev.

Sudeći po ovom citatu i drugim nedvosmislenim signalima, posebno od Ramzana Kadirova, koji i dalje želi da "pobijedi đavole i zauzme Kijev", u Rusiji prednjače protagonisti rata istrebljenja, koje su pokrenuli velikodušni postmodernisti poput Sergejceva. U takvim uslovima za nas su stvarna samo privremena primirja sa rasistima, koja treba iskoristiti za maksimalnu odbranu – jer dogovor sa kanibalima ništa ne znači...