Makijevka je za Putina kukavna laž

 

Ministarstvo odbrane Ruske Federacije je 2. januara saopćilo da su "samo" 63 novomobilisana ruska vojnika poginula u raketnom napadu, koji je potpuno uništio zgradu škole za stručnu obuku u Makijevki u Donjeckoj oblasti. Nešto kasnije, izvori u agencijama za provođenje zakona "DPR" transparentno su nagovijestili da su za njihovu smrt krivi sami mobilizirani ljudi, kako su masovno zvali kući sa mobilnih telefona.

Ukrajinska strana, čiji su se podaci o broju poginulih u toku ovog rata često ispostavili istinitijim, minimalnim brojem mrtvih naziva 400 ljudi. Koga se rusko Ministarstvo odbrane nada da će prevariti?

 

 

Informacije o pogibiji nekoliko stotina ruskih mobiliziranih ljudi u Makijevki prvo su se pojavile od lokalnog stanovništva. Tada su se uključili ruski propagandisti, koje nezasluženo nazivaju "ratnicima". Već od njihove prve reakcije bilo je jasno da se dogodilo nešto zaista neobično, tako su aktivno pisali o Makijevki.

Odmah su formirane dvije verzije događaja. Prema prvoj, koji su objavili ukrajinska vojska i neki ruski izvori, poput Igora Girkina (Strelkov), koji redovno kritikuju Ministarstvo odbrane, broj poginulih se kreće na stotine. Nisu imali šanse da prežive. Komanda ne samo da je mobilisane pridošlice strpala u jednu zgradu udaljenu samo nekoliko kilometara od sadašnje linije fronta, odnosno u punom dometu ukrajinske artiljerije, već je tamo uskladištila i oružje.

Tada su se regruti, naime, sami uklonili ili, što je također vjerovatno, učestvovali u aktivnom dočeku Nove godine, upućujući stotine telefonskih poziva kući putem mobilne mreže. Kao rezultat toga, zgrada puna mobilisanih ljudi postala je idealna meta.

Druga verzija se malo razlikuje od prve općenito, osim što je očito lažna. Ako čitate propagandiste lojalne ruskom Ministarstvu odbrane, ispada da su za sve krivi lokalni kadrovi iz ruske okupacione administracije i sami mobilizirani ljudi. Novopridošlice su dobile pogrešnu sobu, i sami su tu umalo započeli tuču i kao rezultat toga bili su zatrpani granatama.

Istovremeno, prema ruskoj zvaničnoj verziji, poginule su 63 osobe. A generali nisu krivi za to, naravno. Prema sovjetskoj tradiciji, oni nikada nisu ništa krivi i gotovo nikada ne snose ozbiljnu odgovornost za bilo kakve gubitke.  

 

 

Za koga je ova laž? Naravno, ona je odavno postala "potporna struktura" u ruskoj vojsci i državnom sistemu u cjelini, ali i dalje obično ima direktnu adresu. Mnogi će reći da su u slučaju tragedije u Makijevki to Rusi u najširem smislu te riječi. Čak i neki propagandisti koji tradicionalno kritikuju Ministarstvo odbrane i bliski Jevgeniju Prigožinu ili drugim "terenskim komandantima" koji su nelojalni načelniku Generalštaba Valeriju Gerasimovu i ministru odbrane Sergeju Šojguu ovog puta iznose sasvim istinite informacije. Tako da svi koji to žele lako mogu saznati istinu o Makijevki.

Rođaci i prijatelji preminulih, također, ne mogu biti ciljna publika. Ako je nečiji muž ili brat ubijen, onda će ta osoba, čak i ako ne odmah, biti obaviještena, barem, da je njegova voljena osoba nestala. Tek tada će ih početi zastrašivati i podmićivati novcem za "pogreb". Guverner Samarske oblasti je već priznao da su među poginulima bili i njeni stanovnici. Dakle, svi čiji su rođaci mogli biti u Makijevki i kome je stalo do njih, već drugi dan saznaju istinu o njihovoj sudbini.

Vrhovni komandant, izvor ovog rata, ostaje Vladimir Putin. Priča da je zaštićen od negativnih informacija, između ostalog i zbog straha od kazne, već je postala uobičajena. Iz sigurnosnih razloga ne koristi internet - i praktično ne može zaobići informacijsku blokadu koju organizira njegov najbliži krug. Rečeno je da je to pokušao da uradi uz pomoć takozvanih "vojnih snaga", ali je većinu njih odmah nakon toga "uzelo na osiguranje" Ministarstvo odbrane i počeli pisati kopije.

Laži o Makijevki očigledno su usmjerene na ovu osobu, koja je najmanje obavještena o stvarnim događajima, a koja upravlja ogromnom državom. Niko ne želi postati "glasnik koji donosi loše vijesti" diktatoru.  

 

Nikome nije žao onih koji su poginuli u Makijevki?

Nema ko da se bori za mrtve u Makijevki i da traži istinu, osim njihovih rođaka. Naprimjer, jednostavno nisam mogao suosjećati sa ljudima koji su došli ubijati stanovnike susjedne zemlje s oružjem u rukama.

Propagandisti su kupljeni i pisat će "šta im je naređeno". Prigožin i drugi kritičari Ministarstva odbrane također bi, zapravo, trebali biti zadovoljni. Treba im ne manje, već više leševa da bi postigli, naprimjer, ostavku rukovodstva Generalštaba.

U stvari, Vladimir Putin je, također, ljut na ubijene. Kao i u svom novogodišnjem obraćanju, on samo pozira na pozadini ruskog "topovskog mesa", ali mu je do toga stalo tačno onoliko koliko je potrebno za agresiju na Ukrajinu.

Besmisleno ubijeni u tuđini, a od mnogih se nema šta ni sahraniti, ovi ljudi neće postati ni heroji u zvaničnom "ikonostasu" Kremlja. Oni će jednostavno biti izbrisani iz zvanične statistike, izbrisani gumicom, kako je Putin pokušao izbrisati Ukrajinu - a ispostavilo se da je ubio ovih nekoliko stotina ljudi, desetine hiljada drugih i očigledno planira nastaviti ubijanja sa obje strane fronta, sudeći prema informacijama o mogućem novom talasu mobilizacije u Rusiji.