Krim i Putinovi agresivni planovi
Prije ruskog napada na Ukrajinu 2022. godine, Krim se mogao smatrati "svetom teritorijom" za režim Kremlja.
Washington Post, u nedavnoj velikoj analizi, tvrdi da želja Ukrajine da povrati svoju kontrolu nad Krimom, kao i želja Rusije da zadrži okupaciju poluostrva Krim, pretvara zadatak okončanja rata između dvije zemlje u gotovo nerješivi problem.
"Uporne tvrdnje o Krimu ilustruju nerješivost sukoba i teško je zamisliti da će borba za poluostrvo biti riješena bez daljeg krvoprolića", napominje novinska kolumnistica Francesca Abel.
I drugi autori tekstova u poznatim zapadnim publikacijama koji razmišljaju o ovom pitanju navode da možda će ukrajinsko odricanje od Krima ili, barem, spremnost da se rješenje okupacije poluotoka odloži na dugi period, omogućiti zaustavljanje rata , - piše Vitalij Portnikov za Krym.Realii.
Ali to je politička logika koja je uništena 24. februara 2022. i samo se može čuditi da se tome ponovo vraćamo. U nedavnom odgovoru sekretara za štampu predsjednika Rusije Dmitra Peskova na prijedlog predsjednika Volodimira Zelenskog da počne povlačenje ruskih trupa sa okupiranih ukrajinskih teritorija, direktno se navodi da Ukrajina mora uzeti u obzir nove realnosti. Naime, činjenicu da su ukrajinske oblasti Donjeck, Lugansk, Zaporožja i Herson sada teritorija Ruske Federacije. Kao što vidimo, sekretar za štampu predsjednika Rusije ni ne pominje Krim. Za njega, kao i za njegovog šefa Vladimira Putina, Krim je odavno "riješeno pitanje". Ali, čini se, ne samo Krim.
Prije ruskog napada na Ukrajinu 2022. godine, Krim se mogao smatrati "svetom teritorijom" za režim Kremlja i izuzetkom od pravila ruskog upravljanja krizama. Zaista, ni prije ni poslije 2014. Rusija nikada nije pribjegla aneksiji.
Čak je i priznavanje nezavisnosti gruzijskih autonomnih oblasti - Abhazije i Južne Osetije 2008. godine - bio potpuno novi pristup odnosima sa bivšim sovjetskim republikama i teritorijama koje su proglasile svoj nepriznati suverenitet. Do sada je Kremlj preferirao neformalnu prirodu kontakata sa samoproglašenim republikama. Zapravo, ovaj nivo odnosa sa Pridnjestrovljem se održava i sada.
2014. je pokazala da Vladimir Putin može ići na aneksiju tuđe teritorije. Međutim, tada su on, i mnogi drugi u Rusiji, Ukrajini i na Zapadu, objasnili tako neobično agresivan pristup, koji podriva samu suštinu međunarodnog prava, „svetošću“ Krima i posebnim odnosom Rusa prema poluostrvu. Međutim, valja priznati da je ovaj poseban stav stvarala i podsticala ruska propaganda decenijama, pa čak i vijekovima.
eđutim, u oblastima Donjecka, Luganska, Hersona ili Zaporožja više se ne primjećuje nikakva "svetost". Kremlj je, naravno, jednostavno anektirao ono što je mogao zauzeti - ne više. Ako bi se okupirale druge ukrajinske regije i tamo bi se održavali "referendumi", a i ove teritorije bi bile pripojene.
Sada nema "svetosti" Krima - ovaj mit je zapravo niveliran narednim agresivnim koracima Vladimira Putina. I stoga, ne treba smatrati da je Krim sam po sebi prepreka za završetak rata.
Prepreka okončanju rata, kao što vidimo, su agresivni planovi Vladimira Putina i sama ideja o pripajanju stranih teritorija. Bilo koje strane teritorije, ne samo Krima.