Koliku prijetnju za EU i NATO predstavljaju hibridne operacije Kremlja na Baltiku?

Kao rezultat toga, NATO je prošlog mjeseca pokrenuo misiju Baltic Sentry za zaštitu mora i njegove podvodne infrastrukture. Savez vjeruje da su nedavni incidenti ruske hibridne operacije koje Moskva koristi za testiranje "crvenih linija" NATO-a bez opasnosti od kršenja člana 5. obrambenog saveza, koji kaže da je napad na bilo koju članicu NATO-a napad na sve njih.

Bilo je najmanje 10 slučajeva oštećenja podvodnih kablova u Baltičkom moru od oktobra 2023. godine. Najnoviji se dogodio 19. februara, kada je finsko-njemački telekomunikacijski kabal C-Lion1 pretrpio štetu u švedskoj privrednoj zoni, zbog čega su finske i švedske vlasti sljedećeg dana pokrenule istragu o incidentu.

Prvi dokumentirani incident ove vrste dogodio se u oktobru 2023. godine, kada su presječena dva telekomunikacijska kabla, a plinovod Balticconnector, koji prolazi između Finske i Estonije, morao je biti privremeno isključen iz rada dok se ne popravi curenje.

Komentirajući incident s Balticconnectorom, tadašnji predsjednik Finske, Sauli Niinistö, rekao je da je štetu mogla uzrokovati “vanjska aktivnost”, no sa svakim novim incidentom izjave su postajale sve manje nejasne.

U novembru se njemački ministar obrane Boris Pistorius osvrnuo se na sabotažu, nazivajući oštećenje kablova "jasnim znakom". U decembru je estonski ministar vanjskih poslova Margus Tsahkna rekao da su incidenti postali toliko učestali da je "teško povjerovati da se radi o slučajnosti ili jednostavno o lošoj plovidbi".

Dok svi jasno impliciraju umiješanost Kremlja u incidente, regionalni političari nisu iznijeli direktne optužbe, u svakom slučaju, umjesto toga ističući potrebu za temeljitom istragom.

 

Vrijeme, greške, nekompetentnost

 

Na Zapadu još nije postojao konsenzus o tome da li je Moskva odigrala ulogu u događajima.

Washington Post je sredinom januara sugerirao da su kablovi najvjerovatnije oštećeni zbog ljudske greške od strane neiskusnih posada, a ne sabotaže, na osnovu obavještajnih izvora iz nekoliko zemalja.

Navodi se brod Eagle S, koji plovi pod zastavom Cookovih ostrva, a koji je, smatraju stručnjaci, dio ruske „flote u sjeni“ koja se koristi za izvoz nafte i zaobilaženje sankcija. Eagle S napustio je luku Ust-Luga, na sjeverozapadu Rusije, 6. januara, a finske vlasti su ga pritvorile i potom zaplijenile u sklopu istrage o oštećenju strujnog kabla Estlink 2.

U Helsinkiju su postojale sumnje da je posada namjerno bacila sidro na morsko dno, a zatim ga vukla na desetine kilometara kako bi oštetila sajle. Ali predstavnici tajne službe s kojima je Post razgovarao sugeriraju da je incident uzrokovan nekompetentnošću. Isto je rekao i Herman Ljungberg, advokat koji zastupa vlasnika tankera Eagle S.

U augustu 2024. godine South China Morning Post sa sjedištem u Hong Kongu izvijestio je da je Peking prošao vlastitu istragu o incidentu s plinovodom Balticconnector u Estoniju i Finsku, u kojoj je utvrđeno da je krivac kineski brod NewNew Polar Bear, ali da je nastala šteta bila nesreća.

Pristalice ove verzije događaja imaju podatke na svojoj strani — prema statistici Međunarodnog komiteta za zaštitu kablova (ICPC), u svijetu se godišnje bilježi 150–200 slučajeva oštećenja podvodnih kablova, a glavni razlozi su „slučajne ljudske aktivnosti, poput ribolova i sidrenja, uz prirodne opasnosti, habanje i kvar opreme“.

Izvori koji su razgovarali za The Post nisu izveli konačne zaključke, što nije spriječilo ruske zvaničnike da traže izvinjenje od bilo koga ko je okrivio Moskvu. Kremlj je smatrao da je tekst priznanje da je svaki pokušaj da se Moskva okrivi za incidente "apsurdan" i "smiješan".  

 

 

Međutim, u samom baltičkom regionu, stručnjaci su na tekst Posta reagirali sa skepticizmom. Govoreći za Novaya Europe, Marek Kohv, stručnjak iz estonskog Međunarodnog centra za odbranu i sigurnost, rekao je da su hibridni napadi često bili "maskirani kao nesreće".

“Ovo je dobro poznato iz sovjetskog priručnika o sabotaži. Ako zvanična tijela takve događaje tumače kao nesreće, cilj je postignut”, dodao je Kohv, napominjući da, iako smatra da su statistike ICPC-a “korisne”, još uvijek postoje ozbiljna pitanja o učestalosti takvih incidenata u Baltičkom moru.

Nije bilo incidenata ove vrste od 1990-ih do 2023. godine, a ipak su kablovi pretrpjeli "redovno oštećenje" u posljednjih godinu i po, dodao je Kohv. Iako priznaje da bi to mogli biti "slučajni incidenti", naglašava da to ne isključuje mogućnost da je ovo bila "ruska taktika za izvođenje hibridnih napada na kritičnu infrastrukturu" baltičkih država.

Arjen Warnaar, šef Stalne NATO pomorske grupe 1, snage odgovorne za zaštitu podvodne infrastrukture, istaknuo je da bi bilo nemoguće da posada ne primijeti sidro koje se vuče po morskom dnu "par stotina milja". Dodao je da je previše brodova koji se "čudno ponašaju" - više puta i nepredvidivo mijenjajući kurs ili usporavaju u područjima gdje su položeni kablovi, a zatim naglo ubrzavaju - ili krenulo iz ruskih luka ili uplovilo u njih.

 

 

NATO će sada mnogo pažljivije nego ranije pratiti kretanje brodova u Baltičkom moru. Generalni sekretar Mark Rutte najavio je 14. januara pokretanje misije Baltic Sentry koja će patrolirati Baltičkim morem i brzo odgovoriti na sve nove prijetnje. Misija će uključivati fregate, pomorske patrolne avione, pomorske bespilotne letjelice, podmornice i satelite, iako kao vojna misija, konkretni detalji nisu objavljeni.

Kako je nemoguće ispratiti svaki brod, Alijansa se u velikoj mjeri oslanja na AI kako bi pomogla u identifikaciji anomalija. Kapetan Niels Markussen, danski pomorski kapetan uključen u misiju, rekao je za CNN da je vrijeme reakcije na sumnjive događaje sada

smanjeno na "unutar pola sata ili sat". Poređenja radi, u jednom prošlogodišnjem incidentu, brod je vukao sidro po morskom dnu 17 sati prije nego što je primijećen.

O situaciji na Baltiku razgovarano je i na sastanku Vijeća za vanjske poslove EU u Briselu 27. januara. Okupljeni ministri vanjskih poslova EU složili su se da su incidenti na Baltičkom moru dio ruskih hibridnih operacija i da im se treba mnogo aktivnije suprotstaviti.

Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock komentirala je u julu da je regija postala "u velikoj mjeri fokus hibridnog ruskog ratovanja", dok je Kaja Kallas, visoka predstavnica za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i potpredsjednica Evropske komisije, prošlog mjeseca govorila o potrebi podizanja svijesti o hibridnim prijetnjama i raspravi o tome kako "bolje odgovoriti na prijetnje Evropskoj uniji usred pojačane ruske kampanje”.

 

 

Kao i sporadični cyber napadi na državne službe i privatne kompanije, ruski hibridni napadi uključuju ometanje GPS signala u baltičkom vazdušnom prostoru i manipulaciju migrantima.

Ubrzo nakon što je Finska ušla u NATO 2023. godine, broj ilegalnih imigranata koji pokušavaju preći granicu iz Rusije počeo je dramatično rasti. Vlasti u Helsinkiju sumnjale su da je ovo djelo Kremlja i kao rezultat toga zatvorile su svoje granice prema Rusiji na neodređeno vrijeme.

Norveška, donedavno jedina članica šengenske zone koja se graniči sa Rusijom koja nije uvela značajna ograničenja putovanja ruskim državljanima, postavila je graničnu ogradu dugu skoro 200 kilometara između dvije zemlje kako bi poboljšala sigurnost.

Kako su baltičke države planirale odvajanje od sovjetskog BRELL, jedinstvenog energetskog sistema koji su dijelile sa susjednom Bjelorusijom i Rusijom kako bi se pridružile sličnom evropskom sistemu ranije ovog mjeseca, na društvenim mrežama pojavilo se alarmantno upozorenje na ruskom jeziku u kojem se stanovnicima sve tri zemlje govori da se pripreme za nestanke struje, nabave hranu, vodu i gotovinu, što je klasičan primjer jedne od moskovskih dezinformacijskih kampanja koje su osmišljene da destabiliziraju neprijatelje među kojima se čak i Rusija boji stanovništva.

Hibridne prijetnje, također, uključuju prilično otvorene akte sabotaže. Dva incidenta u estonskom glavnom gradu Talinu u ranim satima 8. decembra 2023. godine, kada su razbijena stakla na automobilima estonskog ministra unutrašnjih poslova Laurija Läänemetsa i glavnog urednika Baltičke novinske internet stranice Rus.Delfi Andreja Šumakova, kasnije su istražitelji smatrali da se radi o naredbi ruskih službi.

Hibridni napadi imaju i ekonomski smisao. Problemi sa kablovima nose znatne finansijske gubitke za poslovanje, s obzirom na to da „1,3 miliona kilometara kablova garantira procenjene 10 triliona dolara finansijskih transakcija svakog dana“, navodi NATO. To bi moglo negativno uticati na imidž Baltika kao transportne arterije, povećati stope osiguranja za brodarske kompanije u regionu i samim tim podići cijenu transporta robe, a da ne spominjemo značajne troškove popravki. Stručnjaci su u decembru procijenili da će popravka električnog kabla Estlink 2 trajati sedam mjeseci i koštati desetine miliona eura.

 

 

Međutim, sa sve većim brojem hibridnih prijetnji usmjerenih na “zamagljivanje granica između rata i mira”, to je sada problem za sve zapadne države, ne samo za one s obalom na Baltičkom moru.

Keir Giles, viši istraživač na londonskom nezavisnom institutu za politiku Chatham House, rekao je da “odbrambene reaktivne mjere poput ove mogu učiniti samo toliko da se riješi problem” i da bi bilo daleko efikasnije biti proaktivan i prenijeti svakom potencijalnom agresoru da se sabotaža neće tolerirati.

"Ali to bi moglo zahtijevati hrabrije i proaktivnije korake nego što je kolektivni Zapad spreman poduzeti u ovom trenutku", priznao je Giles za Novaya Europe.

Ipak, nova strategija za suprotstavljanje hibridnim prijetnjama sada je na dnevnom redu, otkrio je zamjenik pomoćnika generalnog sekretara NATO-a za inovacije, hibrid i cyber James Appathurai u intervjuu za Sky News krajem prošle godine. Očekuje se da će nova strategija biti odobrena na sljedećem samitu NATO-a koji će se održati u junu.

Jedno pitanje sa kojim će se stratezi morati pozabaviti jesu kriterijumi za pozivanje na član 5 Povelje NATO-a. NATO se javno složio da „od 2016. hibridne akcije protiv jednog ili više saveznika mogu dovesti do odluke da se pozove na član 5 Sjevernoatlantskog ugovora“, ali svaka takva odluka mora biti jednoglasna i primjenjivala bi se samo u slučaju jasne i bezuvjetne prijetnje.

Iako to radi oprezno, Kremlj se nada da će ispuniti svoj „strateški cilj slabljenja Evrope i njenih saveznika uglavnom upotrebom nevojnih hibridnih alata za prijetnju“, navodi Hybrid CoE, think tank povezan s EU i NATO-om.

“Priznajući vojnu moć NATO-a, čini se da Rusija ne vodi direktan vojni sukob sa Zapadom”, nastavio je Hybrid CoE, ističući da, iako bi takva aktivnost mogla destabilizirati EU ili čak potkopati podršku Ukrajini, ne bi bila dovoljna da pokrene član 5 o kolektivnoj odbrani.

Posljednjih mjeseci, rukovodstvo NATO-a opisivalo je sebe kao da se nalazi u “pomalo uzavreloj situaciji”. Prema Appathuraiu, trenutni broj hibridnih napada bi se prije pet godina smatrao "potpuno neprihvatljivim", ali se sada smatra normalnim.

Giles kaže da može postojati i problem u terminologiji:  

„Deset godina nakon što je ta fraza prvi put korištena da opiše ruske specijalne operacije u Europi, 'hibridne prijetnje' kao pojam odavno je nadživio svu korist koju je nekada imao. Pridjevi koji se primjenjuju na ovaj oblik ratovanja - 'hibrid', 'siva zona', 'pod-prag' i tako dalje - poslužili su kao izgovor da se istraje u ugodnoj fikciji da Rusija ne vodi rat protiv Evrope”, rekao je za Novu Evropu, rekavši da je krajnje vrijeme da se iluzija napusti.