"Klasični plaćenici" ili "topovsko meso": kako ljudi iz cCentralne Azije završavaju u ratu Ruske Federacije protiv Ukrajine

 

“To su ljudi koji su ili bili prisiljeni da odu ili oni koji su odlučili zaraditi novac. Shodno tome, takvi su klasični plaćenici".

 

"Rusija je bila i ostaje važan partner Uzbekistanu u ekonomskoj, posebno migracijskoj, pa čak i vojnoj sferi".

 

"4 posto te mase zatvorenika dolaze iz drugih nacionalnosti".

 

Sredinom decembra, pripadnici Nacionalne garde Ukrajine zarobili su državljanina Uzbekistana, koji se borio za ruske okupacione snage, u regiji Zaporožje. Ispostavilo se da desetine ljudi iz zemalja Centralne Azije učestvuju u ratu Rusije protiv Ukrajine.

Zašto pristaju da se bore protiv Ukrajine? Koliko ih je bilo u ukrajinskom zarobljeništvu? Ali, šta rade srednjoazijski radni migranti u okupiranom Mariupolju - pročitajte više u materijalu projekta Radio Liberty "Novosti iz Azova".

Rovšanbek Rozmetov, kijevski advokat sa više od 20 godina iskustva, ni sada nije mogao promijeniti polje delovanja. Na početku invazije Rusije na UKrajinu, imao je troje maloljetne djece. Ali advokat je odlučio da ne brani na sudu, već da brani Ukrajinu.

“Za sebe sam donio odluku da ću braniti Ukrajinu – domovinu moje djece, supruge, mojih prijatelja, poznanika u Ukrajini. Pogotovo što nije Ukrajina napala Rusku Federaciju, već je Ruska Federacija napala Ukrajinu. Naš posao je, recimo to tako, zaštita zemlje u kojoj sam formirao porodicu, u kojoj su mi rođena djeca. Naravno da ću braniti ovu zemlju do kraja”, objasnio je čovjek svoju odluku da se pridruži redovima Oružanih snaga.

Rovšanbek Rozmetov je etnički Uzbek iz Turkmenistana. Prvi put je došao u Ukrajinu kasnih 1980-ih kao regrutovani sovjetski vojnik. Ostao je ovdje. Sada bivši advokatovi klijenti pomažu braniocu da kupi potrebnu opremu za front.

“U prvoj kampanji bili smo samo meta za neprijatelja. Imajući puno artiljerijskog naoružanja, oni (ruski okupatori - prim. aut.) su nas jednostavno napali, a mi smo bili samo meta i u bezizlaznoj situaciji. Nismo znali kako se boriti protiv takvog neprijatelja. Nismo imali ništa osim mitraljeza i metaka. A onda su počeli koristiti dronove. Tako sam se od pješadinca pretvorio u pilota dronova. Zato što je efikasan. Efikasno odbijajte napade, vodite izviđanje. Od 2024. godine u pravcu Harkova nanosimo veliku štetu neprijateljskim jedinicama, ljudstvu i tehnici“, rekao je Rozmetov.

 

Od restorana u Moskvi - u pešadiji na front

 

Rozmetov nije jedini državljanin Centralne Azije koji se bori na ukrajinskoj strani. Naprimjer, kazahstanska služba Radio Liberty govorila je o Zasulanu Dujsembinu, Kazahstancu koji se preselio u Ukrajinu tri godine prije invazije u punom obimu, a kasnije se pridružio redovima Oružanih snaga.  

Ali uglavnom mediji govore o migrantima iz Centralne Azije koje regrutuje Rusija i šalje ih u rat protiv Ukrajine.

 

Tako su sredinom decembra 2024. godine vojnici Nacionalne garde zarobili državljanina Uzbekistana u regiji Zaporožje. Prethodno je ovaj čovek radio kao kuhar u Moskvi, ekskluzivno za projekat „Novosti iz Azova“ priča Artem Šoludko, oficir 4. operativnog bataljona Spartanske brigade.

„Jednog dana se ovaj stanovnik Centralne Azije sukobio sa upravnikom restorana u kojem je radio. Menadžer se obratio policiji. Stigao je tim ruske policije i stavio ga pred izbor. Sukob je rezultirao fizičkim ozljedama. A našem heroju, da tako kažem, ponuđen je izbor - ili dvije godine zatvora, ili godinu dana ugovora u redovima oružanih snaga Ruske Federacije, u zoni vođenja, kako kažu, "SVO" ( specijalna vojna operacija - tako rusko rukovodstvo naziva rat Ruske Federacije protiv Ukrajine - prim. aut.). Dodatno su ga motivisali novcem – i on je skoro odmah pristao”, kaže Šoludko.

Čovjek je u početku služio kao kuhar na komandnom i osmatračničkom mjestu ruske vojske. Ali zbog nedostatka osoblja, ruska vojska ga je prebacila u pješadiju i poslala na juriš na ukrajinske položaje, kaže Šoludko.

“Sastav njegove grupe činila su četiri vojnika. Desilo se da je stigao biti zarobljen i sam dospije na našu frontu. Prvog dana nakon zadatka, a zadatak mu je dat bez ikakve operativne situacije, bez ikakvih dodatnih informacija, jednostavno mu je naznačeno u kom pravcu treba čekati. Zatim su mu pokazali pravac, kuda da ide na juriš i koje položaje da zauzme. Neprijateljska jurišna grupa nam je izašla u susret - i već su otkriveni i pogođeni na prilazima. Želim istaknuti da je grupa prošla bez radio veze. Odnosno, dobio je radio stanicu i dvije dodatne baterije za nju, ali niko nikoga nije upućivao kako koristiti radio stanicu”, rekao je ukrajinski vojni oficir.

Prema riječima oficira, plaćenik se odlučio predati, posebno zbog sukoba sa komandantom. Korijeni ovog sukoba su događaji od prije nekoliko stotina godina.  

„Ispostavilo se da su vodeći oficiri neprijateljske jedinice bili Kalmici (zapadnomongolski narod koji se nastanio u oblasti Volge početkom 17. vijeka – prim. aut.). A ako se zadubite u historiju, Kalmici i stanovnici Centralne Azije imali su problema u 18. vijeku“, objasnio je vojni oficir.

Šoludko je, također, kazao da je njegov bataljon zarobio značajan broj ruskih vojnika tokom rata, uključujući značajan broj stranaca.

"Procentualno, mogu reći da 40 posto te mase zatvorenika čine predstavnici stranih nacionalnosti", dodao je Šoludko.

Još u aprilu 2023. godine objavljeno je da Komitet za nacionalnu sigurnost (NSC) Kazahstana istražuje 10 krivičnih predmeta protiv državljana te zemlje u vezi sa njihovim učešćem u ratu u Ukrajini.

Desetine državljana zemalja Centralne Azije su u zarobljeništvu - Ministarstvo pravde

Centralna Azija je regija sa populacijom od više od 80 miliona ljudi. Pored Uzbekistana, to su još Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan i Turkmenistan. Decenijama su građani zemalja Centralne Azije navikli da putuju u Rusiju da bi zaradili novac. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Rusije, od 1. septembra 2024. godine u zemlji je živjelo skoro četiei miliona migranata iz Centralne Azije.

 

Nakon početka potpune invazije, ruske vlasti su počele regrutirati migrante za rat protiv Ukrajine. Od početka potpune invazije na Ukrajinu, ukrajinska vojska je zarobila oko 30 državljana iz zemalja Centralne Azije. To je izvijestila ministarka pravde Ukrajine Olha Stefanišina u odgovoru na zahtjev urednika Novina Priazovja. Kako Rusija prisiljava radnike migrante da učestvuju u ratu, Petro Jacenko, portparol Koordinacionog štaba za razmjenu ratnih zarobljenika, rekao je za "Novini Priazovja".

„Ova praksa regrutovanja stranaca za služenje u ruskim oružanim snagama invazione vojske je vrlo česta, jer im nedostaje „topovsko meso“. Odnosno jurišne jedinice, koje snose najveće gubitke. Riječ je o predstavnicima postsovjetskih zemalja, koji su na ovaj ili onaj način već bili, već su živjeli, naprimjer, na teritoriji Ruske Federacije, koji su negdje radili, ali su ili prisilno regrutovani, tj. navodno počinili neka krivična djela ili imali neke dugove. To su ljudi koji su ili bili primorani da idu (da se bore) ili oni koji su odlučili da zarade, jer znamo da Rusi plaćaju dosta odmah za potpisivanje ugovora. Shodno tome, ovo su takvi klasični plaćenici. Oni su potpuno neupućeni, idu da zarade novac. Ovo je, naravno, manipulacija od strane Ruske Federacije koja to organizuje, jer se trajanje boravka takvog jurišnika na frontu ne mjeri danima, pa ni mesecima, a oni nemaju vremena da zarade mnogo za to vrijeme. Oni koji su tada u zatočeništvu sigurni su da će im tamo nešto naplatiti, nešto novca”, rekao je portparol Koordinacionog štaba.

"Zatvorenici nikome nisu potrebni"

Državljani centralnoazijskih zemalja u zatočeništvu se po statusu ne razlikuju od ruskih ratnih zarobljenika, objašnjava ministarka pravde Olga Stefanišina u odgovoru na zahtjev Novini Priazovja. Ukrajina ih pokušava zamijeniti za svoje zarobljene borce. Ali, kaže Petro Jacenko, portparol Koordinacionog štaba, Rusija ne želi da razmjeni čak ni pripadnike svoje vojske, a kamo li strance.

Prema podacima Koordinacionog štaba, u Ukrajini je već izgrađeno pet logora za držanje zarobljenih okupatora.

“Njihova sudbina nije zavidna, jer ispada da nisu potrebni ni svojim zemljama iz kojih dolaze, ni Rusiji koja ih je unajmila za novac ili ih natjerala da se bore za novac. A nisu potrebni ni nama, jer nam nije cilj da ih zadržimo i da na njih trošimo novac poreskih obveznika, već da ih zamijenimo za naše zarobljene vojnike i to što prije. Pošto uslove boravka u našoj zemlji kontroliše Međunarodni komitet Crvenog križa, uz poštovanje svih pravila Treće ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima i uslovima u ruskim zatvorima, oni nisu uporedivi. Stoga, zapravo, oni koji se priključe ruskoj vojsci iz takvih zemalja moraju  shvatiti kuda idu i za šta su se prijavili i kakve će biti posljedice“, rekao je Jacenko.  

Bez stroge kazne kod kuće?

Vlasti zemalja Centralne Azije učešće svojih građana u ratu u Ukrajini tumače kao zločin, bez obzira na čijoj se strani bore. Naprimjer, Krivični zakon Uzbekistana ima član o "unajmljivanju", odnosno, učešću u oružanom sukobu u stranoj zemlji. Krivcima prijeti kazna od pet do 10 godina zatvora. Ali odnedavno sudovi u ovoj zemlji ne vole šlati plaćenike iza rešetaka.

Naprimjer, u decembru je gradski sud u Andijanu osudio bivšeg učesnika rata protiv Ukrajine na četiri godine i dva mjeseca zatvora, prenio je lokalni portal Gazeta.uz, pozivajući se na sudsku odluku. Osuđeni će, prema izrečenoj kazni, ostati na slobodi, ali ne smije napuštati kuću osim u vrijeme potrebno za rad i učenje. Također, on ne može promijeniti svoju adresu bez dozvole regulatornih tijela.

 

Na sudu je optuženi priznao ubistvo više od 10 ukrajinskih vojnika. No, uprkos tome, sudija je našao olakšavajuće okolnosti u njegovom slučaju. Naime, činjenica da plaćenik ima troje maloljetne djece i da se iskreno pokajao za zločin koji je počinio, pišu lokalni mediji.

Tolkun Umaralijev, glavni urednik regionalnog odeljenja Radio Slobode u Centralnoj Aziji, objasnio je za "Novosti Priazovija" zašto plaćenici u Uzbekistanu izbegavaju stroge kazne.

„Možda je blagost kazne povezana sa najmanje dva faktora. Ovo kažu stručnjaci sa kojima razgovaramo. Prvi faktor je politički pritisak Rusije. Rusija je bila i ostala važan partner Uzbekistanu u ekonomskoj, posebno migracijskoj pa čak i vojnoj sferi, što najvjerovatnije utiče na odluke u sličnim slučajevima. Jer to su ipak politički obojene stvari. A drugi razlog, spominje se i u sudskim odlukama, može biti socijalni ili humanitarni. Sudije su mogle uzeti u obzir olakšavajuće okolnosti - dobrovoljni povratak. Čini se da je u oba ova slučaja, u slučaju Uzbekistana, naglašeno da su ljudi sami došli sa priznanjem. Ili je to možda bio pritisak pod kojim su bili u Rusiji, ili prisustvo porodice i djece. Stručnjaci sa kojima smo razgovarali o ovim temama obratili su pažnju i na drugu stranu ovog pitanja – zašto, naprimjer, uzbekistanske sudije djecu plaćenika rangiraju više od djece poginulih Ukrajinaca, ima li etičkih i moralnih opravdanja ili razloga za ovo uopće?",  primetio je Umaralijev.

Ovo nije prva osoba osuđena u Uzbekistanu za učešće u ratu protiv Ukrajine. U septembru 2024. godine saznalo se da je Uzbekistanac koji je služio u privatnoj plaćeničkoj vojsci "Wagner" osuđen na četiri godine zatvora, a u oktobru je još jedan državljanin Uzbekistana osuđen na tri godine u domovini zbog učešća u ratu na strani Rusije.

Vojni službenik Oružanih snaga Ukrajine, operater dronova Rovšanbek Rozmetov kaže da je na ekranu svoje kontrolne table vidio kako okupatori ubijaju ukrajinske ratne zarobljenike. On, također, zna kakvu štetu ukrajinski napadi nanose ruskoj vojsci. Zato savjetuje ljudima iz Centralne Azije da se uzdrže od učešća u ratu.

„Nema potrebe da idete u Ukrajinu po novac, da se borite sa Ukrajinom. Jer, prije svega, ovaj novac nećete zaraditi, nego ćete umrijeti. Ja bih tako rekao. I sam svaki dan vidim kako se penju prema nama kao bubašvabe - pješadija. Jednostavno ih uništavamo", kaže Rozmetov.

Ne samo u ratu

Rusija koristi centralnoazijske migrante u Ukrajini ne samo kao vojne plaćenike, već i kao radnu snagu. U martu 2024. godine Centar nacionalnog otpora je izvijestio da oko 100.000 imigranata iz Uzbekistana i Tadžikistana živi na okupiranim teritorijama Ukrajine. Konkretno, počeli su se seliti u Mariupolj nakon zauzimanja grada, rekao je Roman Ameljakin, član Gradskog veća Mariupolja, za "Novini Priazovja".

„Koriste ih na gradilištima. U periodu 2022-2023. godina, u Mariupolju su aktivno rušene uništene kuće, a izgrađene su nove. U gradu je bilo mnogo građana iz ovih zemalja. Što se tiče učešća u okupacionoj vojsci, to su izolovani slučajevi. Što se tiče civilnih specijalista, civilnih radnika, bilo ih je dosta. I puno sukoba u samom gradu je bilo povezano s njima. Trenutno se tempo oporavka i tempo izgradnje višestruko smanjio. Stoga je, shodno tome, ovih radnika ostalo mnogo manje. Smanjenje broja građana iz ovih zemalja sada bilježe lokalni stanovnici“, rekao je Ameljakin.

 

S obzirom na neprijateljstva i rusku okupaciju dijelova južnih teritorija Ukrajine, uredništvo ne može dobiti zvaničnu potvrdu nekih od izrečenih izjava niti ih nezavisno provjeriti.