Kineski predatorski zajmovi tjeraju zemlje u dužničko ropstvo

Uslovi kineskih zajmova, od kojih su mnogi povezani s inicijativom Pojas i puta (BRI), često sadrže opsežne klauzule o povjerljivosti koje vezuju ruke dužnicima u onome što kritičari nazivaju "diplomatijom dužničkog ropstva".

Ostalo je mnoštvo nerazjašnjenih detalja koji su isplivali nakon objave zvaničnika Turkmenistana da su Kini otplaćeni dugovi za gasovod vrijedni više milijardi dolara, kao i za još jedan projekat u oblasti gasa, što se smatra posljednjim znakom kineskih napora da u djelo provede "diplomatiju dužničkog ropstva".

Kina je uložila milijarde u razvoj gasne industrije Turkmenistana. Ključni projekti Pekinga u Turkmenistanu su naftovod Centralna Azija-Kina, koji počinje u istočnom Turkmenistanu i spaja se sa Kinom preko Uzbekistana i Kazahstana te razvojni projekat na Galkynyšu, drugom najvećem svjetskom plinskom polju.

Tokom posjete Turkmenistanu 2011. godine, tadašnji predsjednik Kineske razvojne banke (CDB), Jiang Chaoliang, rekao je da je banka posudila Turkmenistanu 8,1 milijardu dolara za projekte.

Predsjednik Turkmenistana Gurbanguly Berdymukhamedov rekao je da je zemlja otplatila kredite koje je Kina dala za naftovod i prvu fazu razvoja Galkynysha "na vrijeme i u potpunosti", izvijestile su državne novine Neutral Turkmenistan 12. juna.

U istom izvještaju se citira Shakhym Abdurakhmanov, šef nacionalne kompanije koja se bavi naftom i gasom, koji je rekao da je CDB priznao potpunu otplatu dugova Turkmenistana u bilješci poslanoj 8. juna.

Ni Berdymukhamedov ni Abdurakhmanov nisu spomenuli iznos koji je vraćen. Nedostatak transparentnosti nije neuobičajen.

Tajna oko uslova kineskih kredita postala je jedna od osnovnih karakteristika, prema višegodišnjoj inicijativi prikupljanja podataka koju je pokrenula AidData, istraživačka laboratorija na Univerzitetu William i Mary u Virdžiniji.

"Kineski ugovori sadrže neobično široke klauzule o povjerljivosti, koje sprečavaju zajmoprimce da otkriju uslove ili ponekad čak i postojanje kredita", saopćeno je iz AidData.

Klauzule o povjerljivosti prvi put su uvedene 2008. godine i vremenom su postajale sve tajnovitije, pokazuje istraživanje. Počevši od 2014. godine, svaki ugovor koji je proučavao AidData sadržavao je „dalekosežne klauzule o povjerljivosti“.

Svi ugovori CDB-a i 43 posto ugovora Izvozno-uvozne banke Kine (China Eximbank) uključuju takve klauzule, izvijestio je AidData.

"Ova ograničenja povjerljivosti skrivaju kredite od ljudi koji su ih dužni otplaćivati putem poreza", navodi se u izvještaju.

 

Neprozirni ugovori

Bez dodatnih informacija nemoguće je znati tačno kako je Turkmenistan otplatio svoj zajam Kini. Jedna od mogućnosti, kažu analitičari, jeste da Turkmenistan ne zarađuje ništa od svog rekordnog izvoza u Kinu. Umjesto toga, prodaja plina ide za otplatu više milijardi dolara dugova prema Pekingu.

Do takvog dogovora došlo bi usred stagnirajućeg životnog standarda, pogoršanja socioekonomskih problema i nestašice hrane u Turkmenistanu.

Kina je najveći službeni vjerovnik na svijetu, a trećina zemalja u razvoju duguje Pekingu više od pet posto svog bruto domaćeg proizvoda (BDP).

Većina kineskih kredita ide zemljama sa niskim i nižim srednjim prihodom, a mnogi od njih potpadaju pod inicijativu Pojas i put (BRI).

Kineski predsjednik Xi Jinping pokrenuo je BRI 2013. kako bi proširio kineski ekonomski i politički uticaj, pri čemu se mnogi infrastrukturni planovi pomažu isporukom robe na globalnom nivou.

Kina negira bilo kakve skrivene motive velikog investicionog projekta, ali kritičari tvrde da koristi finansijsku polugu koja proizilazi iz sheme kako bi povećala svoj učinak, u onome što oni nazivaju "diplomatija dužničkog ropstva"-namećući oštre uslove primaocima kredita i potpisujući ugovore koji dozvoljavaju Kini da zaplijeni stratešku imovinu kada se zemlje dužnici naiđu u finansijskim problemima.

Peking "ohrabruje ovisnost koristeći neprozirne ugovore […] koji zadužuju države i potkopavaju njihov suverenitet", rekao je Rex Tillerson, državni sekretar SAD 2018.

Zabrinuti zbog predatorskog kreditiranja Kine, lideri najbogatijih velikih demokratskih država na svijetu, na samitu G7 12. juna usvojili su plan za suprotstavljanje BRI i pomoć u izgradnji infrastrukture u siromašnijim zemljama.

Svijetu u razvoju potrebno je više od 40 biliona dolara infrastrukture, što je "jaz koji je pogoršan pandemijom COVID-19", navodi se u saopćenju Bijele kuće.

Projekt "Povratak boljeg svijeta" (B3W) bit će globalnog obima i pružit će alternativu BRI-u "vrijednosno orijentiranom, visokim standardima i transparentnoošću".

"B3W će donijeti stotine milijardi dolara infrastrukturnih ulaganja za zemlje sa niskim i srednjim prihodima u narednim godinama", navodi se u saopćenju.

Finansiranje će u fokusu imati zaštitu okoliša i klimatske promjene, zaštitu rada, transparentnost i borbu protiv korupcije, što je u direktnoj suprotnosti sa netransparentnim finansiranjem Kine.

 

Žrtve u centralnoj Aziji

Kinesko dužničko ropstvo predstavlja istinsku prijetnju za Kirgistan, kažu analitičari. Vanjski dug Kirgizistana u martu je iznosio pet milijardi dolara, a najveći dio - više od 40 posto - pripada kineskoj Eximbank.

Pandemija je 2020. godine zadala veliki udarac BDP -u Kirgistana. Zbog nesreće Kirgistan nije mogao podmiriti svoje dugove.

 

Prošle godine, pozivajući se na ekonomske teškoće proizašle iz pandemije koronavirusa, vlada Kirgistana je više puta tražila od kineskih vlasti da ublaže uslove kredita - barem da produže rokove plaćanja.

Peking je ignorirao zahtjeve skoro godinu dana, pristavši konačno u novembru 2020. Godine da prekine isplatu kredita u naredne četiri godine, ali je u zamjenu za ovaj “ustupak” uzeo naknadu u iznosu od dva posto kredita.

"Ako ne isplatimo dio kredita koje je Kina odobrila na vrijeme, izgubit ćemo mnogo svoje imovine", rekao je kirgistanski predsjednik Sadyr Japarov za novinsku agenciju Kabar 13. februara.

Kina je posudila novac Kirgistanu za izgradnju cesta, energetske infrastrukture i tvornica - uz uvjet da ugovori idu kineskim kompanijama, uključujući nekoliko kompanija koje su bile umiješane u različite afere.

Početkom 2018. godine pokvarila se elektrana koju je kineska kompanija upravo modernizirala, pa su stanovnici Biškeka ostali bez grijanja na temperature od -20 ° C.

Izgradnja autoputa dužine 104 kilometara duž sjeverne obale jezera Issyk-Kul također se odvijala uz brojne probleme.

Kineska kompanija Longhai Road and Bridge Corporation dobila je posao izgradnje autoputa krajem 2015. Izgradnja je trebala završiti 2017. godine, ali se odugovlačila godinama. Radnici su se 2019. žalili da im je kompanija prestala isplaćivati plaće.

Čak i sada, oko 20 kilometara autoputa ostaje neizgrađeno, a pukotine se već pojavljuju na površini završenog dijela.

 

Tadžikistan je još jedna ugrožena zemlja. U proljeće 2018. godine Tadžikistan je prepustio Kini rudnik zlata Gornji Kumarg u provinciji Sughd, sa 50 tona zlatnih rezervi, kako bi podmirio dug od 330 miliona dolara nastao za modernizaciju elektrane Dušanbe-2.

"Tadžikistan je pao u ovisnost o dugovima od Pekinga", rekao je tada za EurAsia Daily Shokir Khakimov, pravni stručnjak iz Dušanbea. "Stoga su vlasti, shvativši da ne mogu platiti svoje dugove, pristale na prijedlog Kine i na nju prenijele rudnik zlata."

Kazahstan poduzima korake da spriječi sličnu sudbinu novim zakonom koji zabranjuje prodaju poljoprivrednog zemljišta strancima.

Zakon, koji je predsjednik Kassym-Jomart Tokayev potpisao 13. maja, naglašava rastuću uznemirenost zemlje zbog kineskih teritorijalnih pretenzija i šema ulaganja.