Kina ne pridonosi miru u Ukrajini

Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier govorio je o prijedlogu Pekinga o okončanju rata u Ukrajini i pozvao na "pravedan mir" za Ukrajinu. No, predsjednik je izrazio sumnju u to da Narodna Republika na tom putu želi igrati konstruktivnu ulogu.

S pravom, jer dokument iz Pekinga je u biti sažetak poznatih stajališta i ne daje putokaz prema miru, a ni ne objašnjava kakvu ulogu Kina želi imati u tom procesu. Nadalje, krivo procjenjuje činjenice i omalovažava napadnutu Ukrajinu, opisujući ju kao ratnog aktera na istoj razini kao i Rusiju.

U čemu se sastoji sukob?

Kina kaže da se obje strane moraju vratiti za pregovarački stol kako bi riješile svoj sukob. Ali u čemu je bit sukoba? Peking tvrdi da je uzrok rata to što se NATO želi proširiti. No, na početku ruske invazije nije bilo na vidiku pristupanje Ukrajine obrambenom savezu, koji kao takav uopće ne bi predstavljao nikakvu prijetnju Rusiji. Na temelju ove namjerne lažne tvrdnje, za Peking je logično da će Kijev pod određenim okolnostima morati ustupiti područja Rusiji.

No istočni dio Ukrajine i poluotok Krim, koje je okupirala Rusija, pripadaju teritoriju Ukrajine, što je potvrđeno međunarodnim pravom. Suprotno tvrdnjama Pekinga, Rusija ovdje nije djelovala u samoobrani kako bi preduhitrila NATO, već je prekršila zakon koji određuje svjetski poredak od kraja Drugog svjetskog rata. Rat je rezultat Putinova odbijanja razgovora sa susjednom državom. Pri tome također nije jasno o čemu ruski predsjednik zapravo želi razgovarati i na temelju čega. Jer kao i svaka druga država – čak i Peking to priznaje u svom dokumentu – Ukrajina ima pravo slobodno birati saveze i odrediti svoj put bez traženja odobrenja. Razgovori se zato najranije mogu održati kada se Rusija potpuno povuče s nezakonito okupiranih teritorija.

Primjer politika prema Tajvanu

Peking sa svojim prijedlogom slijedi jasnu strategiju: stalnim ponavljanjem lažnih tvrdnji želi se stvoriti dojam da je kinesko stajalište legitimno. Na istom kursu je Peking već desetljećima u Ujedinjenim narodima. Tamo pogrešno tvrdi da je Rezolucijom 2758, kojom se Narodnoj Republici Kini daje mjesto u UN-u, priznato i da je Tajvan dio Kine. Ali nije tako. No, ovaj primjer pokazuje da je Peking izdržljiv kada je riječ o širenju neistina. 

Iz svega ovoga je jasno da Narodna Republika nije neutralan akter koji bi mogao odigrati ozbiljnu ulogu na putu ka miru u Ukrajini. Na godišnjicu ruske invazije Peking se još jednom suzdržao od glasovanja o rezoluciji o ratu u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda. Također, Peking u dogovoru s Kremljom odbija ovaj rat nazvati ratom.

Optužbe samo u smjeru SAD-a

Kineski predsjednik Xi Jinping tvrdi doduše da njegova zemlja stoji iza teritorijalnog integriteta nacionalnih država. Istodobno negira da Rusija upravo gazi nogama taj stečeni suverenitet. Peking podiže optužbe samo u smjeru SAD-a: isporuke oružja raspiruju rat i zato ih treba osuditi, navodi Peking. Pri tome zemlje koje podupiru Ukrajinu samo ispunjavaju svoju dužnost prema međunarodnom pravnom načelu "odgovornost za zaštitu", koje kaže da se onima koji su nevino napadnuti mora pomoći. Upravo je to slučaj u Ukrajini. Ne postoji dobar rat, ali postoje dobri razlozi da se pomogne napadnutoj zemlji u nevolji.

Sve je više izvješća da Peking u međuvremenu i sam planira isporučiti oružje na bojište u Ukrajini kako bi podržao Putinov agresorski rat. Jasno je zašto se to događa: za Xija bi bio ultimativni horor scenarij da Putin bude svrgnut i da demokratska opozicija dođe na vlast u Rusiji. Ne može biti većeg licemjerja od ovoga. Peking namjerno pretvara rat u Ukrajini u zastupnički rat između sebe i Sjedinjenih Država. Na deeskalaciju to ne liči. Uz pomoć Kine ne može se postići pravedan mir.