Kao oblog za Putina: Zašto Rusija održava pseudo-izbore na okupiranim teritorijama

Ruska Državna Duma je 18. maja izmijenila savezni izborni zakon - kako bi se na okupiranim teritorijama održavali takozvani izbori, čak i u pozadini borbi s ukrajinskom vojskom. Davno je najavljeno da Kremlj planira izbore na okupiranim teritorijama održati na jesen 2023. godine, na dan glasanja 10. septembra: jedina prepreka je bila to što se oni ne mogu održati po vanrednom stanju po ruskim zakonima. Sada je ova prepreka uklonjena. Zašto je Putinu toliko važno da pokaže izborne kabine u Donjecku, Lugansku, Melitopolju i Berdjansku? Hoće li promijeniti gaulajtere - ili će nastaviti koristiti usluge Denisa Pušilina, Leonida Pasičnika, Volodimira Saldoa i Jevhena Balitskog? Ali šta će učiniti ako u tom trenutku na okupiranim teritorijama dođe do aktivnih borbenih dejstava?
Tokom okupacije, kada je Moskva formalno priznala osvojene teritorije Donbasa kao „nezavisne“, tamo je stvoren kvazipolitički sistem: „narodni savjeti“ su bili „parlamenti“, „javni pokreti“ su bile stranke, a „vlade“ su bile izvršnae vlast.. Sada kada je Kremlj proglasio zauzete dijelove Donjecke, Luganske, Zaporoške i Hersonske oblasti subjektima Ruske Federacije, ova konstrukcija se mijenja. Sada je sve ovo prilagođeno ruskom modelu.
Ko su kandidati?
Rusko izdanje "Komersant" izračunalo je da se 80 posto takozvanih poslanika frakcija "LDNR" kandidiralo za lokalne ruske izbore. Ako su ranije bili dio društvenih pokreta – tako je ORDLO zvao stranke – „Donjecka republika“ i „Slobodni Donbas“ (u Donjecku) i „Luganski mir“ i „Luganska ekonomska unija“ (u Lugansku), sada imaju masovno pridruženje ruskim strankama. Uglavnom - "Jedinstvenoj Rusiji".
Štaviše, saradnici iz Donjecka su u svojoj aktivnosti nadmašili sve ruske političare. Šef centralnog izvršnog komiteta „Jedinstvena Rusija“ Aleksandar Sidjakin je izvjestio da je grupa „DNR“ postala lider po broju podnesenih prijava u predizbornom procesu (faza unutarstranačkih izbora, koja u Ruskoj Federaciji prethodi općem glasanju) "među svim subjektima Federacije".
U decembru 2021., tri mjeseca prije potpune invazije, vođe frakcija LNR i DPR Leonid Pasičnik i Denis Pušilin postali su članovi “Jedinstvene Rusije”. Time se daje zeleno svjetlo i drugima da postanu članovi.
Uprkos prilično krhkom političkom životu okupiranih Donjecka i Luganska, neki od ovih kandidata već vode računa o svojoj predizbornoj kampanji. Na primjer, lokalna političarka Svitlana Gizai, koja je pokret "Mir iz Luganska" zamjenika za Putinovu stranku, prisjeća se svog učešća na ruskim predizborima:
Hoće li to biti jedna moćna stranka?
Ne, neki od kolaboracionista su otišli u druge ruske političke snage, koje igraju ulogu opozicije u Rusiji. To su "Samo Rusija - za istinu", LDPR i CPRF.
Svi oni podržavaju rusku agresiju u Donbasu, a "Pravedna Rusija - za istinu" bila je prva ruska stranka koja je uopće započela kampanju u okupiranom Donjecku, bilo je to tokom izbora za Dumu 2021. godine.
A kako će teći moćne bitke?
Stanovnici okupiranog dijela Donbasa već su dva puta bili uključeni u glasanje u Rusiji: tokom referenduma o amandmanima na Ustav 2020. i tokom izbora za Dumu 2021. godine.

Malo je ličilo na pravu manifestaciju volje: za stanovnike ORDLO-a, koji su dobili ruske pasoše, organizirali su autobusi do pograničnih gradova i sela Rusije, gdje su ubacivali glasačke listiće u glasačke kutije, a neki ljudi su bili podvrgnuti administrativnoj prinudi.
Stoga postoji mnogo opcija za organizovanje navodnog glasanja u Rusiji. Osim toga, postoji i daljinski sistem glasanja.
U jesen 2022. godine, već tokom invazije na Ukrajinu, okupatori su u Hersonu održali pseudoreferendum o „prisajedinjenju“ Rusiji. Već za mjesec i po dana grad je oslobodila ukrajinska vojska.
Kremlj ga i danas smatra svojim, ali u kanalima ruskih vojnih vođa, Herson je prisutan samo u kontekstu „oružane snage su se iskrcale na lijevu obalu“ i „gdje će dalje napasti“, ali sada nema ni riječi o tome da je sam regionalni centar navodno Rusija.
Rusi će održati takozvane lokalne izbore u Hersonskoj oblasti samo na malom području regije, koje je i dalje okupirano.
  Rusija je zauzela teritorije. Zašto su joj potrebni izbori?
Očigledno je da ovi "izbori" nisu mogli biti održani, misleći upravo na ratno stanje na teritorijama - njima bi i dalje rukovodili ljudi koje je imenovao Kremlj.
Jasno je i da Zapad ne priznaje njihove rezultate, kao što nije priznao ni sva dosadašnja glasanja na "referendumima" i "izborima" koje je Rusija održala na okupiranim teritorijama Ukrajine.
Zašto je onda potreban ovaj proces?
Iako su teritorije okupirane, što nije priznato ni od Ukrajine, ni od cijelog civiliziranog svijeta, za Rusiju je važno da ih uključi u svoj pravni sistem: stvaranje iluzije političkog života je iz iste kategorije. Suštinu ove težnje objašnjava Dmitro Durnev, novinar izdanja "Spectr".
„U Rusiji i na okupiranim teritorijama vlada apsolutno bezakonje, ali je istovremeno sve ispunjeno raznim pravnim ritualima. Putin i njegovo okruženje su legalisti. Uvijek je postojao ogroman broj raznih nesuvislih, nepoznatih autsajderima - ali legalnih rituala. Naprimjer, ovi navodni izbori, odnosno pripreme za njih. Jer priprema za njih je jedina prava akcija, kao odgovor na moguće skoro oslobađanje ovih teritorija od strane Ukrajine. Ovako objašnjavaju domaćim saradnicima da Rusija neće otići odatle. A kada razgovarate sa saradnicima, odjednom možete dobiti neočekivan, nelogičan odgovor na bilo koje vaše pitanje: ali Rusija je tu zauvijek. To je jedini rezultat višegodišnje okupacije“, kaže Dmitro Durnev. 
To potvrđuje i narativ ruske propagande: da je zadatak guvernera ovih teritorija da pokažu stanovništvu da slijede federalni kurs.
Britanski obavještajci tvrde da se određivanjem lokalnih izbora na područjima Ukrajine pripojenim Ruskoj Federaciji nastavljaju napori da se oni "rusificiraju" te podsjećaju da slobodni demokratski izbor nije dostupan stanovnicima teritorija koje je Rusija zauzela.
Pušilin, Pasičnik, Saldo i Balicki: podnijeti ostavku ili postati guverneri?
Osim sastava lokalnih zakonodavnih skupština, u Rusiji će 10. septembra biti birani i guverneri.

Svi čelnici okupacionih uprava već su se registrirali kao kandidati za stranačke izbore, a Pušilin iz Salda najavio je da će se kandidovati i za guvernera (tamo još nisu održane nominacije).
U ruskim medijima postoje mišljenja kako u korist Putinove smjene štićenika na okupiranim teritorijama, tako i za njihovo uklanjanje.
Propagandisti dodaju i da će funkcionalnost "vođa" okujpiranih teritorija biti ograničena u odnosu na tradicionalna ovlaštenja ruskih guvernera. Pretpostavlja se i da se vođe grupa mogu poslati u regione Rusije: već je bilo iskustva iznenadnog prebacivanja militanata iz Donbasa duboko u Rusku Federaciju.
Posljedice
Za Ukrajince koji žive na okupiranim teritorijama, iako je ova tranzicija formalna, ipak će uzrokovati promjene poput:
1. Moguća deportacija. Prema dekretu koji je potpisao Vladimir Putin 27. aprila, Ukrajinci koji ne dobiju ruske pasoše do 1. jula bit će tretirani kao stranci, a oni će se, zauzvrat, suočiti sa deportacijom (iako nije jasno gdje) ako ugroze nacionalnu bezbjednost Rusije "U Svatovu vam se odbija 30 posto od plate ako ne dođete odmah nakon prvog obaveštenja, a od maja su počeli da prijetiti oduzimanjem novca i daljom deportacijom", kaže načelnik Luganske oblasne vojne uprave Artem Lisogor. "Najgore je to što djeca koja sada moraju polagati ispite ne mogu to uraditi  dok ne dobiju ruski pasoš."
2. Mobilizacija u rusku vojsku. Da, većina muške populacije je već mobilizirana na okupiranim teritorijama, ali sada je u Ruskoj Federaciji starosna granica za regrutaciju podignuta na 60 godina, a na okupiranim teritorijama se pozivaju na registraciju mladi rođeni 2005. godine. Odnosno, proširuje niz mogućih mobilisanih.
3. Konačan brisanje iz arhive ukrajinskih dokumenata. Svih devet godina u okupiranom Donjecku i Lugansku bilo je moguće koristiti ukrajinske pasoše, iako su paralelno uvedeni i takozvani "LDNR" i ruski pasoši. Sada neće biti mogućnosti upotrebe ukrajinskog pasoša.
Jasno je da ni za Zapad ni za Ukrajinu takozvani izbori na okupiranim teritorijama neće promijeniti ništa ni u legitimnosti ruske vlasti nad njima, ni u vojnim planovima. Međutim, lokalnim stanovnicima je sve teže izbjeći kontakt sa ovim sistemom, a napuštanje osvojenih teritorija izuzetno je težak i skup poduhvat sa kojim ne može svako nositi.