Kakva je zapravo vizija ruskog predsjednika Vladimira Putina i kineskog predsjednika Xi Jinpinga o transakcionom multipolarnom svijetu?

 

Prošle sedmice, Putin je očigledno podržao Trumpov poziv SAD-u da preuzmu Grenland, nakon kratkog posjeta potpredsjednika, što se naširoko tumačilo kao podržavanje ruske imperijalističke politike.

“Kada je JD Vance sletio na Grenland, Trumpova administracija je dobila malo vjerovatnu podršku za prvo potencijalno teritorijalno proširenje SAD-a od 1947: Vladimira Putina”, napisao je The Guardian.

Vanceov poziv na američko preuzimanje Grenlanda "može nekoga iznenaditi samo na prvi pogled, a duboka je greška vjerovati da je ovo neka vrsta ekstravagantnog govora nove američke administracije", počeo je Putin. “Ništa od toga.”  

Putin je, također, spomenuo američku kupovinu Aljaske od carske Rusije 1867. godine. Ukratko, velike zemlje imaju teritorijalne ambicije i povremeno ignoriraju Povelju UN koja garantuje teritorijalni integritet – nešto što bi aneksija Grenlanda prekršila na isti način kao što je Putinova invazija na Ukrajinu narušila teritorijalni integritet Ukrajine.

Poziv za preuzimanje Grenlanda je zbunjujući, jer je Vance, također, objavio nacrt nove američke vanjskopolitičke strategije koja poziva SAD da se povuku sa svih međunarodnih žarišta i prepuste ih svojim međunarodnim saveznicima, uključujući sukob u Ukrajini, ali osim Tajvana, gdje bi se SAD trebale pripremiti za rat. Ali, u isto vrijeme, Trump se bori, već je pokrenuo veliku kampanju bombardovanja Huta u Jemenu i čini se da se priprema za još jednu kampanju bombardovanja Irana.

I Xi i Putin su se bunili protiv unipolarnog svjetskog poretka koji je godinama predvođen američkom hegemonijom, ali se o njihovoj preferiranoj multipolarnoj verziji malo raspravlja. Globalni jug se uglavnom slaže sa dvojicom jakih ljudi, ali kako je objavio bne IntelliNews, podjele unutar alternativnih nezapadnih grupa poput G20 i BRICS+ oko svrha ovih grupa, i drugih, samo naglašavaju da još uvijek nema konsenzusa o rastućim i nadolazećim tržištima u razvoju, za razliku od tržišta u razvoju.

Putinova vizija je naširoko pogrešno shvaćena zahvaljujući njegovom ozloglašenom citatu da je raspad Sovjetskog Saveza bio „geopolitička katastrofa [20.] stoljeća“, u njegovom govoru o stanju nacije iz 2005. godine, za koji se naširoko smatra da bi želio rekreirati Sovjetski Savez, što je nedavno ponovljeno od strane bivše zamjenice sekretara State Departmenta Viktorije Nuland u intervjuu ovog mjeseca.

Ali malo ko se trudi da dovrši citat: „...desetine miliona naših sugrađana i sunarodnika našli su se izvan ruske teritorije“, misleći na raspad SSSR-a na 15 republika, zarobljavajući etničke Ruse u novim zemljama poput Kazahstana ili Estonije, gde su se suočavali s teškoćama i diskriminacijom. Uz sve svoje nedostatke, nova Rusija nakon 1991. godine ostaje daleko najprosperitetnija od svih novih 15 država sa prilagođenim prihodima na nivou prosjeka EU, kako je opisano u indeksu siromaštva bne IntelliNews-a.

Također, malo ko se trudi da ponovi Putinov eksplicitan komentar o preuređenju Sovjetskog Saveza:  

"Oni kojima ne nedostaje Sovjetski Savez nemaju srce. Oni koji žele da ga ponovo stvore nemaju mozga", misleći na kontrast između mnogih životnih uslova za sovjetske građane, poput penzionera, i njegovih katastrofalnih neuspjeha kao sistema.

Već tri godine traje debata. Sa jedne strane, mnogi pristalice Kijeva tvrde da je ruska invazija na Ukrajinu dio Putinovih imperijalističkih ambicija i da bi on želio okupirati i kontrolirati cijelu Ukrajinu. Drugi, međutim, vjeruju da je sve pitanje Putinove paranoje i njegove želje da osigura da Ukrajina nikada ne uđe u NATO kako bi spriječio da se zapadne trupe i projektili pojavljuju na granici Rusije.

Kako je bne IntelliNews raspravljao, u skladu sa ruskim transakcionim multipolarnim modelom svijeta, Putin je jasno stavio do znanja da se planovi SAD za aneksiju Grenlanda ili bilo koje druge zemlje ne tiču Rusije. Jedna od pritužbi Putina i Xija na unipolarni pogled na svijet je da bogate zemlje G7 preuzimaju na sebe da kritikuju, sankcioniraju, pa čak i bombarduju, zemlje koje se ne slažu s njihovim pogledom na svijet. Ključni element transakcionog pogleda na svijet je da zemlje nikada ne komentarišu unutrašnje stvari drugih zemalja. Vi samo poslujete sa njima.

"Što se tiče Grenlanda, ovo je pitanje koje se tiče dvije konkretne države i nema nikakve veze s nama", rekao je Putin tokom sastanka sa svojom mornaricom u sjevernom lučkom gradu Murmansku.

Ironično, kako je izvijestio bne IntelliNews, ovaj pogled odgovara transakcijskom Trumpu. Kako je nedavno objavio Financial Times, Trumpov stil vođenja se sada smatra bližim stilu Xia i Putina nego bilo koja zemlja u ostatku Zapada. SAD su postale neliberalna zemlja.  

"Poslijeratni globalni poredak nije samo zastario, on je sada oružje koje se koristi protiv nas", rekao je Marco Rubio tokom svog saslušanja u Senatu u januaru, prenosi Guardian. Trump napušta međunarodni poredak zasnovan na pravilima koji su SAD zastupale u posljednjih 70 godina.

 

Dalje ruke, osim kada su nacionalni interesi u igri

 

Putin nije "podržao Trumpovo preuzimanje Grenlanda". On je to nazvao "zabrinjavajućim". Uprkos nezainteresiranosti koju multipolarne zemlje trebaju održavati prema drugim zemljama, to se ne odnosi na vanjske odnose, posebno na ekspanzionističke imperijalne tendencije, jer one prijete da poremete međunarodni poredak i utiču na nekoga poput prekomorskih interesa Rusije.

Putin je rekao da Trumpove ambicije na Grenlandu pokazuju da zemlje NATO-a namjeravaju iskoristiti Daleki sjever kao „odskočnu dasku za moguće sukobe” i posebno je naveo Finsku i Švedsku, kao „opasne zemlje” u regionu, gdje Rusija ima najveći dio svojih rezervi nafte i plina. "Nećemo tolerirati bilo kakvo zadiranje u suverenitet naše zemlje i čvrsto ćemo štititi naše nacionalne interese", rekao je Putin mornaričkim oficirima u Murmansku.

„Zabrinuti smo zbog činjenice da zemlje NATO-a sve češće određuju krajnji sjever kao odskočnu dasku za moguće sukobe i uvježbavaju upotrebu trupa u ovim uslovima, uključujući i njihove „nove regrute“ – Finsku i Švedsku, sa kojima, uzgred rečeno, do nedavno nismo imali nikakvih problema. Oni iz nekog razloga stvaraju probleme svojim rukama. Ali zašto? Nikada nećemo moći razumjeti ovo”, rekao je Putin.  

Rusija bi Trumpov prodor na Arktik smatrala još jednom prijetnjom nacionalnoj sigurnosti, poput širenja NATO-a na Ukrajinu.

 

Globalna vlada UN-a

 

U liberalnom poretku koji ističe, SAD su preuzele na sebe pravo da prosuđuju šta je ispravno, a šta pogrešno, ali ko donosi ove odluke u multipolarnom poretku? Zagovornici već dugo govore da su UN najprikladnije tijelo za upravljanje svijetom.

U svom posljednjem obraćanju UN-u 2015. godine, Putin je pozvao globalnu koaliciju da se suprotstavi globalnom terorizmu i istakao da je to problem koji pogađa Rusiju koliko i zapadne sile. Pozvao je globalnu koaliciju da se bori protiv terorizma na isti način kao što su se svjetske sile – uključujući savez između Sovjetskog Saveza i Amerike – suprotstavile nacističkoj Njemačkoj.

"Na osnovu međunarodnog prava, međunarodna zajednica treba da stvori opću, široku koaliciju protiv terorizma, a muslimanske zemlje treba da igraju ključnu ulogu u takvoj koaliciji", rekao je on, dodajući da UN treba da predvodi ovu koaliciju, u kojoj bi Rusija bila voljni učesnik.  

Njegov poziv na akciju potpuno je ignorisan.

Nedavno su i Rusija i Kina sugerirale da bi ukrajinski sukob mogao biti riješen u UN-u. U zajedničkom saopćenju objavljenom prošle godine kaže se: "Rusija pozitivno ocjenjuje objektivnu i poštenu poziciju Kine po pitanju Ukrajine i slaže se sa stavom da se kriza mora riješiti na osnovu potpunog poštivanja Povelje UN-a".  

Prije toga, Rusija je 2008. predložila nacrt plana za novi panevropski sigurnosni sporazum koji bi, također, vodio sukob u Ukrajini prije nego što je počeo, a koji je zasnovan na Povelji UN-a.

Putin nije jedini koji vidi UN kao najprikladnije mjesto za vođenje globalnih poslova. Kina i zemlje globalnog juga općenito govore da zapravo žele mnogo veću ulogu UN-a u budućem multipolarnom svjetskom poretku. Sukob u Ukrajini i glasovi UN-a za osudu ruske invazije na Ukrajinu ponovo su pokrenuli pozive da se Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda (UNSC) reformira kako bi bolje predstavljalo raspodjelu svjetske populacije uključivanjem većeg dijela globalnog juga. Konkretno, bilo je poziva da se Indija i Brazil dodaju u Vijeće sigurnosti UN. U Vijeću sigurnosti UN su tri evropske zemlje, Amerikanci i jedna azijska zemlja, Kina. Nema predstavnika iz Afrike ili Latinske Amerike kao stalnih članova, iako čine četvrtinu svjetske populacije, odnosno oko dvije milijarde ljudi.

Zahtjevi za reformom Vijeća sigurnosti UN-a su se intenzivirali i samo će jačati sada kada tržišta u razvoju počinju da se pojavljuju.

Globalni jug traži stalno predstavljanje i veću ulogu u oblikovanju upravljanja globalnom sigurnošću. Trenutni sastav – uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata – naišao je na sve veće kritike, jer ne odražava geopolitičku realnost 21. stoljeća.

Ovaj proces će se vjerovatno samo ubrzati pod Trumpom, koji povlači SAD iz međunarodnog poretka novom američkom vanjskom politikom koju je sredinom marta pokrenuo ministar odbrane Pete Hegseth i narušavanjem jedinstva EU otkako je Trump preuzeo dužnost. Stare sile sve više ustupaju mjesto novim.

 

Rusko-kineski detaljni plan

 

Prošle godine Peking i Moskva su vrlo detaljno iznijeli svoju zajedničku viziju kako bi multipolarni svijet trebao izgledati u izjavi od 8.000 riječi.

 

Ovaj poredak se zasniva na: "Dostignućima Drugog svjetskog rata i poslijeratnom svjetskom poretku uspostavljenom Poveljom UN".

 

„Prema mišljenju Rusije i Kine, ONI su pravi garanti poretka nakon Drugog svjetskog rata, kada je Zapad – uključujući i SAD – potpuno izdao svoj duh i principe“, rekao je politički komentator Arnaud Bertrand, poznati posmatrač Kine, u objavi na društvenim mrežama.

Zajednička izjava je posebno kritična prema SAD, navodeći da je njihova privrženost "hegemonizmu i politici moći" u suprotnosti sa trendom ka "multipolarnom svjetskom poretku" i da "SAD, sa svojim hladnoratovskim mentalitetom i modelom konfrontacije u logoru, stavlja sigurnost "male grupe" iznad regionalne sigurnosti i stabilnosti". Također, su napisali da su "ozbiljno zabrinuti zbog pokušaja SAD da potkopaju stratešku stabilnost kako bi zadržale svoju apsolutnu vojnu superiornost".

Drugi su sugerirali da Tramp pokušava da izvede "obrnuti Nikson" koketirajući sa Putinom, nudeći da posluje sa Rusijom i da mu da ograničeno ublažavanje sankcija u pokušaju da zabije klin između Pekinga i Moskve. Putin je poigrao Trampov ego, rekavši da su mu izbori 2021. godine „ukradeni“, da se „molio za Trampa nakon što je snajperist pokušao da ga ubije“ i sada očigledno stavlja svoju težinu na Trumpove tvrdnje o Grenlandu.

„Smisao da bi Putin sada bio „entuzijastični saveznik“ Trumpa dok se bavi politikom moći dodatno podriva poredak nakon Drugog svjetskog rata i izvrgava ruglu Povelju UN u najboljem slučaju je čini smiješnom“, kaže Bertrand.  

Većina analitičara se slaže, rekavši da Putin sarađuje sa Trumpom kako bi vidio kakvu prednost može dobiti u pregovorima o prekidu vatre, ali je više nego svjestan da bi novi predsjednik mogao biti izabran za četiri godine i da bi američka vanjska politika mogla ponovno krenuti u drugom pravcu. Putin ne namjerava napustiti svoje bliske veze sa Sijem, koji će vjerovatno ostati na funkciji koliko i ruski predsednik.

Zajednička izjava od 8.000 riječi nadilazi partnerstvo bez ograničenja iz februara 2022. godine i sastoji se od tri glavne tačke: izgradnja novog multipolarnog svjetskog poretka, kritikujući pokušaje SAD-a da održe svoj hegemonistički monopol na globalnu moć i radikalno produbljivanje kinesko-ruske saradnje u vojnom i ekonomskom smislu.

U saopćenju se navodi da je "objektivni faktor" to što "status i snaga velikih zemalja i regija u nastajanju na 'globalnom jugu' [se] kontinuirano povećavaju", te da se "trend svjetske multipolarnosti [ubrzava]", te da nijedna zemlja ne bi trebala "tražiti vlastitu sigurnost na račun sigurnosti drugih".

Dva principa su najvažnija u izgradnji ove nove multipolarne moći:

 

- poredak bez "neokolonijalizma i hegemonizma" bilo koje vrste; i

 

- Naredba zasnovana na Povelji UN.

 

"Obje strane će nastaviti čvrsto braniti dostignuća Drugog svjetskog rata i poslijeratni svjetski poredak uspostavljen Poveljom UN", navodi se u saopćenju. „Sve zemlje imaju pravo da samostalno biraju svoje razvojne modele i političke, ekonomske i društvene sisteme na osnovu svojih nacionalnih uslova i volje naroda, da se protive miješanju u unutrašnje stvari suverenih država, protive se jednostranim sankcijama i 'dugoručnoj jurisdikciji' bez osnova međunarodnog prava ili odobrenja Vijeća sigurnosti UN-a“.

Ruski kritičari nazvali su kinesko-ruske odnose jednosmjernom ulicom, a Rusiju mlađim partnerom kao "skladištem robe za Peking". Ali zajednička izjava svjedoči o mnogo dubljem razvijanju odnosa između dvije zemlje, detaljno izlažući područja saradnje:

Vojna saradnja: Produbiti međusobno povjerenje i vojnu saradnju, proširiti zajedničku obuku, provoditi redovne pomorske i zračne patrole, poboljšati koordinaciju u bilateralnim i multilateralnim okvirima i poboljšati zajedničke sposobnosti odgovora na rizik.

Trgovina i ekonomski razvoj: Proširiti bilateralnu trgovinu i investicije, zajedno razvijati napredne industrije i ojačati saradnju u sektorima uključujući civilnu avijaciju, brodogradnju, automobilsku industriju, proizvodnju opreme, elektroniku, metalurgiju, rudarstvo, hemikalije i šumarstvo.  

Energetska saradnja: Konsolidovati strateške energetske veze kako bi se osigurala zajednička ekonomska i energetska sigurnost, promovirala stabilnost na međunarodnim energetskim tržištima i lancima snabdijevanja, te produbljivala saradnja u civilnoj nuklearnoj energiji, uključujući fuziju, brze reaktore i zatvorene cikluse goriva.

Finansijska integracija i upotreba valuta: Povećati upotrebu lokalnih valuta u trgovini i finansijama, poboljšati finansijsku infrastrukturu, olakšati prekogranična poravnanja, ojačati regulatornu saradnju u bankarstvu i osiguranju, podržati institucije koje djeluju u obje zemlje, podsticati međusobno izdavanje obveznica i ulaganja.

Obrazovna i naučna razmjena: Proširiti i unaprijediti programe studiranja u inostranstvu, promovirati obrazovanje jezika, podržati institucionalnu razmjenu i zajedničke diplome, potaknuti saradnju u osnovnim i stručnim istraživanjima i razviti digitalne i visokotehnološke obrazovne veze.

Mediji i javno mnijenje: Ojačati medijsku saradnju, olakšati profesionalnu razmjenu, sarađivati na visokokvalitetnom sadržaju, iskoristiti nove medijske tehnologije i promovirati tačno i sveobuhvatno međunarodno izvještavanje vijesti.

Globalno upravljanje i multilateralizam: Produbiti saradnju u UN i Vijeću sigurnosti, podržati okvire SZO i STO, poboljšati koordinaciju unutar ŠOS-a i povećati globalni uticaj mehanizma BRICS-a.

 

KOMENTAR  

 

Tekst detaljno pojašnjava pogled Kine i Rusije na ono što zajednički nazivaju „multipolarni svjetski poredak“. Iz zajedničke izjave dvije države je jasno da je zajednički projekat „multipolarnog svijeta“ usmjeren prevashodno protiv Sjedinjenih Američkih Država, ali i drugih zapadnih zemalja.  

No, kada je u pitanju rusko-kineski pogled na „multipolarni svijet“ koji su objelodanili prošle godine, u najmanju ruku je u konfuziji ono što je navedeno u zajedničkoj izjavi sa realnošću. Dok se u zajedničkoj izjavi potencira sve zemlje imaju pravo da izaberu svoje političke modele i sisteme, u stvarnosti invazija Rusije na Ukrajinu traje više od tri godine. Do kraja prošle godine, Rusija je aktivno branila režim Bashara al-Assada u Siriji i u konačnici pružila bivšem sirijskom predsjedniku utočište.  

Osim toga, kontinuirano svjedočimo o špijunskim i hibridnim aktivnostima Rusije i Kine u zemljama Zapada, ali i u zemljama Zapadnog Balkana.