07.03.2023.

Kakva je sudbina kidnapovane ukrajinske djece?

Pitanje povratka djece nije ništa manje bolno od oslobađanja ukrajinskih zatvorenika.  
 
Tokom pojavljivanja ruskog predsjednika Vladimira Putnina na velikom koncertu na stadionu Lužnjiki, između ostalog, se pojavio na bini okružen ukrajinskom djecom koja su mu zahvalila na "spasavanju". Među djecom, novinari su upoznali i sestre, čija je majka poginula tokom granatiranja Mariupolja.
 
Koliko je djece kidnapovano?
 
Na pozornici na Lužnjiki Putin je predstavljen kao "spasilac" - prevedeno na civilizovani jezik - otmičar 367 mariupoljske dece. A ovo je samo jedan primjer tragične sudbine nove generacije koja je završila u okupaciji.
Ujedinjene nacije su nesumnjivo dokazale da su okupatori ukrali hiljade ukrajinske djece i odveli ih u Rusku Federaciju. Ali, o kojem broju se radi?
Prije oslobođenja teritorija nemoguće je saznati tačan broj otetih maloljetnika. Neki proračuni se mogu napraviti relativno precizno u oslobođenim Kijevskim, Sumskim, Černjigovskim i Harkovskim regionima. Ali imamo samo fragmentarne informacije sa okupiranih teritorija. Konkretno, o preseljenju 1.200 djece iz regije Herson na Krim. O određenim postupcima može se nagađati na osnovu posrednih dokaza. Tako su krimski zvaničnici nekako rekli da očekuju još 5.000 ukrajinske djece.
Dok ruske vlasti pokušavaju kidnapovanje predstaviti kao spas, prosječni Rusi na društvenim mrežama nude ukrajinsku djecu kao štit.
Nadamo se da će javno priznanje zločina od strane ruskih vlasti biti uzeto u obzir kao dokaz tokom predstojećeg Tribunala.
Masovnom otmicom zvanično rukovodi komesarka pri uredu predsjedniku Ruske Federacije za prava deteta Marija Lviv-Belova, koja je za svoje kriminalne aktivnosti dobila nadimak "Krvava Meri". Posebno se javno žali na kidnapovanu djecu Mariupolja, koja su Putina zvali kako je to uobičajeno u Ukrajini, pjevali himnu i uzvikivali "Slava Ukrajini". Za to im je obećala da će ih "preodgojiti".  
 
Krajem 2022. godine, stalni predstavnik Ukrajine pri Ujedinjenim nacijama, Sergij  Kislitsia, na sastanku Vijeća sigurnosti UN-a, objavio je brojku o dokazanom broju ukrajinske djece deportovane u Rusiju ili na okupirane teritorije. Radilo se o 12.340 precizno identifikovanih maloljetnika.
U prvom januaru ove godine, prema podacima Nacionalnog informativnog biroa Ukrajine, mogući broj potvrđenih otmica popeo se na 16.207.
Još u ljeto prošle godine ruski propagandisti su sa ponosom objavili da su iz Ukrajine izveli 448.000 malih građana.
Sumirajući broj djece koja su stradala od ruske okupacije, bivši izaslanik predsjednika Ukrajine za prava djeteta Mikola Kuleba napomenuo je da je oko 1,5 miliona ukrajinske djece pod okupacijom i deportovano.
Prema ruskim podacima o registraciji za godinu, ima 728.000 raseljene ukrajinske djece. (Riječ je o svoj djeci, uključujući i onu koja su stigla sa roditeljima).
 
Odgovornost za otmicu
 
Pitanje povratka djece nije ništa manje bolno od oslobađanja ukrajinskih zatvorenika.
 
U ovoj fazi vraćeno je samo 307 djece. Broj je mali, ali takva prilika u ratnim uslovima je generalno čudo. Povratkom ukrajinske djece moći ćemo se zaista pozabaviti tek nakon pobjede.
Slučajevi spašavanja djece omogućavaju da se sazna kako su rašisti počinili ovaj ratni zločin.
Kako je izvijestila Daria Gerasimčuk, povjerenica za prava djece i rehabilitaciju djece, postoji pet scenarija masovne otmice:
 
1. Roditelji su ubijeni - siročad odvedena.
 
2. Oni su odvojeni od roditelja tokom filtriranja.
 
3. Odvedeni su od porodica.
 
4. Izvode siročad i djecu iz internata.
 
5. Šalju se na tzv. oporavak i odmor.
 
Ono što je zemlja agresor činila i čini ukrajinskoj djeci pravno je priznato kao genocid. Ali kako u praksi implementirati zaštitu djece u zakonodavnoj oblasti?
Međunarodna zajednica ima iskustvo pravnog odgovora na nehumane postupke agresora — Nirnberški proces. Ali u ovoj fazi ne postoji mehanizam, potrebno je stvoriti međunarodni tribunal.  
Ideja o posebnom sudu za kažnjavanje zločina agresije na Ukrajinu, koji se metaforički zove Hag, već neko vrijeme kruži u međunarodnim organizacijama, na zahtjev Ukrajine.
Parlamentarna skupština Vijeća Evrope (koja predstavlja 46 država) jednoglasno je usvojila rezoluciju o stvaranju posebnog tribunala za zločin ruske agresije na Ukrajinu.
Odluka PSSE nije dokument koji će proizvesti direktno dejstvo u evropskim zemljama, ali je sistemski važna za dalju zakonsku implementaciju.
Među jurisdikcijama takvog suda je genocid, uključujući i otmicu djece.
O specijalnom tribunalu bit će moguće detaljnije govoriti nakon vanrednog samite Vijeća Evrope, zakazanog za 16.-17. maj u Rejkjaviku.
Što se tiče ukrajinskog zakonodavstva, tu je sve jasno: po povratku svako dijete mora dobiti status i podršku kao osoba pogođena trgovinom ljudima. Istovremeno, potrebno je razviti mehanizam prema kojem država agresor treba nadoknaditi  moralnu štetu nanesenu deportovanim maloljetnicima.
U ovoj fazi, prerano je govoriti o datumima povratka ukrajinske djece u domovinu, ali je vrijeme da se ujedini međunarodna zajednica da riješi ovo pitanje.