Kako uloga Sjeverne Koreje u ruskom ratu podriva Sporazum o zabrani nuklearnog oružja

Od 2014. godine Moskva je više puta podsjećala svijet na svoju razornu nuklearnu moć. U novembru 2024. godine Kremlj je javno promijenio rusku vojnu doktrinu, snizivši prag za upotrebu nuklearnog oružja kako bi svoje nuklearne prijetnje učinio vjerodostojnijim. Nasuprot tome, Kijev se 1994. godine složio da odustane od svog naslijeđenog nuklearnog oružja iz sovjetske ere i svih povezanih sistema isporuke u zamjenu za obećanja SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Rusije i Kine da nikada neće napadati ili prijetiti Ukrajinu (prema Budimpeštanskom memorandumu), ostavljajući je danas bez mogućnosti nuklearnog odvraćanja.

Ova situacija je neobično legitimirana, podržana i zaštićena međunarodnim pravom. Sporazum o neširenju nuklearnog oružja (NPT) dozvoljava Rusiji, kao zvaničnoj državi koja posjeduje nuklearno oružje, posjedovanje nuklearnog oružja. NPT, također, izričito zabranjuje Ukrajini, kao državi koja nema nuklearno oružje, da čini isto. Nenuklearni saveznici Ukrajine su na sličan način obavezani NPT-om da ostanu konvencionalne vojne sile u podršci Ukrajini.

Pošto je već prkosila međunarodnom pravu i Helsinškom završnom aktu sa svojim teritorijalnim proširenjima na Moldaviju, Gruziju i Ukrajinu, Moskva svojim nuklearnim držanjem dalje podriva logiku režima neširenja i slova NPT-a.

Preambula NPT-a propisuje da se "države moraju u svojim međunarodnim odnosima suzdržati od prijetnje ili upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti bilo koje države". Konkretno, neprihvatljiva je upotreba ili prijetnja silom od strane države sa nuklearnim oružjem protiv države koja nema nuklearno oružje. Rusija je dalje dala obećanje, prema acquis-u NPT-a, da će se suzdržati od prijetnje ili upotrebe sile protiv Ukrajine u zamjenu za pridruživanje sporazumu kao država koja nema nuklearno oružje.

 

Logika nuklearnog neproliferacije sada je dodatno zaoštreba kroz učešće Sjeverne Koreje u rusko-ukrajinskom ratu.

Od 2023. godine Rusija se sve više oslanja na Sjevernu Koreju, državu koja je prekršila NPT kako bi izgradila vlastiti atomski arsenal, u svom napadu na Ukrajinu. Nakon što je već isporučio vojnu opremu i municiju, Pjongjang je produbio saradnju sa Moskvom u jesen 2024. godine slanjem redovnih trupa u borbu protiv Ukrajine. Ove sjevernokorejske vojne jedinice ušle su u direktnu borbu s ukrajinskim snagama i pretrpjele su značajne gubitke. Učešće Sjeverne Koreje širi obim rata u globalni požar.

Sjeverna Koreja je prekršila, a zatim se povukla iz NPT-a 2003. godine, mnogo prije nego što je ušla u evropski rat. Nakon svog odlaska, Pjongjang je otkrio svoj program nuklearnog oružja i od tada je slobodno razvijao i testirao atomsko oružje i njihove sisteme isporuke. U stvari, Sjeverna Koreja je već prekršila NPT dok je još uvijek bila članica Ugovora, prezirući međunarodne posljedice, uključujući sankcije UN-a. Danas je Sjeverna Koreja jedna od četiri države s nuklearnim oružjem izvan NPT-a, zajedno s Indijom, Pakistanom i Izraelom.

Bez obzira na to, promjena statusa Sjeverne Koreje 2003. godine ne umanjuje važnost njenog učešća, kroz isporuke oružja i raspoređivanje hiljada vojnika, u ratu Rusije protiv Ukrajine. Ni pokretanje neprijateljstava od strane Moskve 2014. godine niti potpuni ulazak Pjongjanga u rat 10 godina kasnije nisu umanjili apsolutno ograničenje NPT-a na sposobnost Ukrajine da traži nuklearno odvraćanje. Poštovanjem NPT-a, Ukrajina je sada u nepovoljnom položaju u odnosu na dvije nuklearno naoružane države: Rusiju, zvaničnu državu koja posjeduje nuklearno oružje, i Sjevernu Koreju, de facto država koja posjeduje nuklearno oružje izvan NPT-a.

Ova nova situacija stavlja još veći pritisak na svrhu NPT-a nego što je to već bio slučaj tokom bilateralne faze rusko-ukrajinskog rata od 2014. do 2023. godine. Implementacija Ugovora od strane Ukrajine i njenih nenuklearnih saveznika sada ih dovodi u opasnost s Rusijom, jednom od zvaničnih država NPT-a sa nuklearnim oružjem, dok ograničava ratni prostor u manevru protiv Ukrajine na Sjevernu Koreju. Ukrajinu napadaju nuklearno naoružane države s različitim pravnim statusima i gubi svoju međunarodno priznatu državnu teritoriju zbog zvanične države sa nuklearnim oružjem, bez pribjegavanja u kontekstu NPT-a za rješavanje ove situacije bez presedana.

Kršenje i odsustvo režima neširenja od strane Sjeverne Koreje, kao i posjedovanje atomskog oružja dali su joj slobodu međunarodnog djelovanja. Rusko-sjevernokorejska alijansa dodatno potkopava NPT pokazujući da nuklearna operacija ne mora imati posljedice i čak može rezultirati većom sigurnošću. Ova lekcija se sigurno pomno proučava u glavnim gradovima kao što su Seul, Tajpej i Tokio. Nasuprot tome, ukrajinsko poštovanje NPT-a ograničava njenu sposobnost da se brani od Rusije i Sjeverne Koreje, u okviru prava država da se brane kako je definirano članom 51. Povelje Ujedinjenih naroda.

Novi odnos Sjeverne Koreje sa Rusijom, također, se dotiče drugih ruskih obaveza prema NPT-u. U junu 2024. godine, ruski predsjednik Vladimir Putin i sjevernokorejski lider Kim Jong Un potpisali su Sporazum o sveobuhvatnom strateškom partnerstvu, koji je stupio na snagu u decembru 2024. godine. On uključuje obećanje da će braniti jedni druge u slučaju oružanog napada, koji bi mogao uključivati upotrebu nuklearnog oružja od strane Rusije ili Sjeverne Koreje. Obje strane su se, također, obavezale da će se suprotstaviti "primjeni jednostranih prinudnih mjera, uključujući one koje pretpostavljaju eksteritorijalnu prirodu", a Rusija se obavezala da će podržati interese Sjeverne Koreje u "Ujedinjenim narodima i njihovim specijalizovanim agencijama", što uključuje Međunarodnu agenciju za atomsku energiju.

Institut za proučavanje rata ovako je opisao novonastalu situaciju: „...Rusija je napustila svoje ranije protivljenje nuklearnom programu Sjeverne Koreje. Stavila je veto na rezoluciju UN-a o pooštravanju sankcija Sjevernoj Koreji 2022. i drugu rezoluciju o produženju mandata Odbora UN-a za praćenje sankcija prema Sjevernoj Koreji 2024. godine, čime je efektivno okončan nadzor poštivanja sankcija UN-a”.

Iako je još uvijek službeno država sa nuklearnim oružjem, Rusija više ne podržava sankcije Sjevernoj Koreji koje je uvela kao stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a kao odgovor, između ostalog, na razvoj nuklearnog oružja u Sjevernoj Koreji izvan NPT-a. Umjesto toga, Moskva je legitimirala pravo Pjongjanga na posjedovanje nuklearnog oružja.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao je u septembru 2024. godine da "primjena termina 'denuklearizacija' na (DRK) više nema nikakvog smisla. Za nas to nije na stolu."

Režim nuklearnog neproliferacije pojavio se stupanjem na snagu NPT-a 1970. godine. Od tada je svoj legitimitet izvukao iz sveobuhvatnog sporazuma današnje 191 države čiji je cilj spriječiti nuklearni rat i proliferaciju, istovremeno osiguravajući da države sa nuklearnim oružjem ne koriste ili prijete da koriste svoje nuklearno oružje u dobrom stanju NPT-a.  

Međutim, od 2014. godine NPT je nenamjerno pružao pokriće Rusiji, državi sa nuklearnim oružjem definiranom u NPT-u i stalnom članu Vijeća sigurnosti UN-a, da provodi ekspanzionističku i genocidnu politiku protiv Ukrajine, zvanične države koja nema nuklearno oružje. Štaviše, od 2023. godine NPT je stavio države potpisnice Ukrajinu i njene nenuklearne saveznike u nepovoljan položaj u odnosu na nuklearno naoružanog saveznika Rusije Sjevernu Koreju.

 

Rješenje ove paradoksalne situacije je da sve države potpisnice NPT-a zainteresirane za nastavak režima neširenja treba Kijevu pružiti što je moguće više konvencionalne vojne i nevojne pomoći kako bi se ukrajinskim oružanim snagama omogućilo da odbiju napad Rusije i Sjeverne Koreje na logiku Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja.