Kako ubrzati razmjenu ratnih zarobljenika

Akcije "Slobodnog Azovstala" u podršci zarobljenim braniocima "Azovstala" već su uobičajena scena u Kijevu. Preživjeli učesnici ove akcije traže povratak rodbine i voljenih iz ruskog zarobljeništva, što izaziva duboko saučešće.

Izvještaji o mučenju, seksualnom zlostavljanju i ograničavanju prava zatvorenika izazivaju osjećaj ljutnje prema Rusiji i straha za sigurnost, zdravlje i živote najmilijih. Dugo čekanje na njihov povratak izaziva osjećaj bespomoćnosti koji se može privremeno utišati odlaskom na protestni miting.

Nažalost, protesti jesu izvršili politički i emotivni pritisak na predsjednika Volodimira Zelenskog, dok su vjerovatno ojačali odlučnost ruskog predsjednika Vladimira Putina da nastavi držati pripadnike jedinice koja je učestvovala u akciji Azovstal i druge ukrajinske ratne zarobljenike. Predsjednik Zelenski mora biti pažljiv kada je u pitanju javno mnjenje u mnogo većoj mjeri nego autokrata poput Putina. Ironično, protesti u Ukrajini vjerovatno služe za usporavanje tempa razmjene zarobljenika, a ne za ubrzanje povratka.

Postoje i druge prakse koje Ukrajina može koristiti, a koje mogu ubrzati razmjenu ratnih zarobljenika. Prvi je da se uspostavi politika “prvi ušao, prvi izašao” za ratne zarobljenike s obje strane. Drugi je da se ratnim zarobljenicima koje drži Ukrajina pruži obrazovanje o slobodi i demokratiji, dok se drže kao zatvorenici. Ova politika će izvršiti pritisak na Putina da se ruski zarobljenici vrate što je prije moguće.

Putin osjeća veći pritisak da se regruti brzo vrate iz zarobljeništva, nego zarobljeni vojnici koji su u ruskoj vojsci angažirani po ugovoru. Većina vojnih obveznika je zarobljena tokom upada u Rusiju tokom proteklih nekoliko mjeseci. Kako bi osigurala njihov povratak, Rusija će morati mnogo brže razmijeniti ratne zarobljenike. Ova politika bi trebala imati izuzetak koji stavlja ratne zarobljenike kojima je potrebna medicinska nega u prvi plan, ali inače bi zarobljenikici trebali biti vraćani kući onim redom kojim su zarobljeni. Branioci Azovstala i ostali zarobljeni 2022. godine mogli bi biti vraćeni ranije primjenom ove politike.

Putinova motivacija za njegov rat protiv Ukrajine zasniva se na egzistencijalnom strahu da će sloboda i demokratija u Ukrajini potkopati njegov režim u Rusiji. Ovaj strah se može iskoristiti za dalji pritisak na Rusiju da ubrza razmjenu ratnih zarobljenika.

Dakle, ako im Ukrajina pruža dnevni program uključujući filmove, serije, muziku, vijesti, komentare, knjige i časopise koji promoviraju prava pojedinca, demokratiju, dobre moralne vrijednosti, slobodna tržišta, itd., onda bi to trebalo imati značajan učinak. Putin neće htjeti da oni budu izloženi ovim idejama dugo ili detaljno. Bir će zabrinut za njihov uticaj kada se vrate u Rusiju.

 

Ukrajina to može pojačati korištenjem evanđeoskih kršćanskih kapelana u objektima za smještaj neprijateljskih ratnih zarobljenika. Njihov uticaj na ruske ratne zarobljenike donijet će još jednu duboku zabrinutost Putinovom režimu. Južna Koreja ima značajnu kršćansku populaciju sa misionarskom kulturom. Stoga bi bilo korisno pozvati neke da služe duhovnim potrebama sjevernokorejskih zarobljenika.

Obrazovanje o demokrariji, slobodi i individualnim pravima, izloženost kršćanstvu i dublje poznavanje šireg svijeta od strane sjevernokorejskih zarobljenika može postati dovoljno zabrinjavajuće za sjevernokorejsko vodstvo da ograniči ili prekine učešće svog borbenog osoblja protiv Ukrajine. Možda će se bojati da će ove ideje biti vraćene u Sjevernu Koreju, čak i više nego što su zabrinuti zbog prebjega u Južnu Koreju ili gubitaka u borbi.

Protesti mogu pomoći porodici i prijateljima da se osjećaju kao da rade nešto da vrate svoje voljene kući. Ponekad svi trebamo dozvoliti da emocija trijumfuje nad razumom na neko vrijeme. Ali politike koje vrše pritisak na Putina imat će veće šanse da se pripadnici jedinice koja je učestovala u odbrani Azovstala i drugi branioci Ukrajine vrate kući prije.