Kako ruski gubici u Ukrajini rastu, Putin se suočava sa "razornom" demografskom tempiranom bombom

“Uticaj na rusko društvo je razoran,” rekao je Harley Balzer, profesor emeritus za vladu i međunarodne poslove na Univerzitetu Georgetown.

„Iz perspektive Rusije, (pobjeda u ratu u Ukrajini) je manji problem. Veće je pitanje, hoće li to nakon toga biti održiva država, bez obzira na pobjedu?”

 

Sve veći gubici Rusije

 

Prema ukrajinskim podacima, 7. januara, ruski gubici su prešli još jednu mračnu prekretnicu, premašivši 800.000. Podaci iz Generalštaba Oružanih snaga Ukrajine ne navode poginule ili ranjene. Opšti konsenzus je da uključuje mrtve, ranjene, nestale i zarobljene.

Prema ukrajinskom glavnokomandujućem Aleksandru Sirskom, više od polovine ovih gubitaka — 427.000 — dogodilo se tokom 2024. godine, ubrzavajući kako je godina napredovala bez znakova usporavanja.

Ruske snage pretrpjele su najsmrtonosniji dan od početka invazije na Ukrajinu 19. decembra, sa 2.200 žrtava.

Poređenja radi, Velika Britanija je pretrpjela 750.000 vojnih žrtava tokom šest godina Drugog svjetskog rata.

Ukrajina je objavila dnevne procjene broja poginulih i ranjenih ruskih vojnika od prvih dana invazije u punom obimu.

U početku je postojao određeni skepticizam o tome koliko su brojevi tačni, ali kako su zapadni saveznici Ukrajine počeli javno objavljivati svoje vlastite procjene ruskih gubitaka, one su uglavnom bile u skladu s onima koje dolaze iz Kijeva.

 

Historijska demografska pitanja Rusije

 

Zapanjujuće gubitke pretrpljene tokom invazije na Ukrajinu upotpunjuje činjenica da se Rusija već suočavala sa ozbiljnim demografskim problemima prije nego što je pokrenula rat.

“Ruska Federacija je bila zarobljena mnogo prije svoje invazije na Ukrajinu u, kako sam opisao, demografsku luđačku košulju”, rekao je za Kyiv Independent Nicholas Eberstadt, koji drži katedru za političku ekonomiju Henry Wendt u Američkom institutu za preduzetništvo (AEI).

Eberstadt kaže da se Rusija u pogledu mnogih pokazatelja kao što su urbanizacija, nivoi obrazovanja i obrasci formiranja porodice predstavlja kao „tipična evropska zemlja“.

„Ono što uopće nije tipično za Evropljane je veoma nizak nivo ljudskog kapitala koji vidimo u Ruskoj Federaciji“, kaže Eberstadt.

 

“Očekivani životni vijek za mladiće je jednak sa zemljama trećeg svijeta. Očekivani životni vijek u dobi od 15 godina za Rusa neposredno prije pandemije (COVID-19) bio je otprilike isti kao i njegovog kolegw na Haitiju”.

Velika studija o tome zašto ruski muškarci imaju tako kratak životni vek, objavljena 2014. godine, zaključila je da je jedan od glavnih faktora rane smrti prekomjerna konzumacija alkohola.

Drugi faktori koje su navedeni u novijoj prošlogodišnjoj istrazi nezavisnog ruskog medija Čerta, uključivali su visoke stope ubistava, samoubistava, saobraćajnih nesreća i drugih nesreća sa smrtnim ishodom.

 

Pad nataliteta u Rusiji

 

Povrh svega, Rusija se već dugo suočava sa padom nataliteta za koji Eberstadt kaže da je počeo da pada nakon 2015.

„Demografi gledaju na ono što oni nazivaju stopom ukupnog fertiliteta (TFR) koja predstavlja rođenje po ženi“, kaže Eberstadt, dodajući: „U većini zemalja vam je u osnovi potrebno 2,1 da biste održali svoju populaciju“.

Prema podacima Svjetske banke, ruski TFR je posljednji put bio na 2,1 1988. Nakon stalnog pada počeo je ponovo da raste nakon 2000. godine, ali je dostigao vrhunac od oko 1,8 2015. godine, prije nego što je ponovo pao na 1,4 do 2022. godine.

Prepoznajući nadolazeću demografsku bombu, ruski predsjednik Vladimir Putin učinio je sve da ohrabri svoj narod da ima više beba.

Neki od napora Kremlja bili su relativno benigni, a Putin je jednostavno pozvao žene da zatrudne za dobrobit zemlje.

„Ako želimo da opstanemo kao etnička grupa — pa, ili kao etničke grupe koje naseljavaju Rusiju — mora biti najmanje dvoje djece (po porodici)“, rekao je on u govoru u februaru prošle godine.

Drugi napori, kao što je suzbijanje pristupa abortusima, bili su daleko podmukliji.

Ipak, čak i uz ove napore, Kremlj se samo nada da će dostići TFR od 1,8 do 2036. godine, daleko ispod 2,1 koliko je potrebno za održavanje ruske populacije, koja se procjenjuje da trenutno ima oko 146 miliona.

A jedna od najvećih prepreka postizanju ovog cilja je rat u Ukrajini, iako je komplikovaniji nego jednostavno imati manje muškaraca za dobijanje djece.

„Broj mrtvih vojnika, posebno s obzirom na to koliko njih ima od 40 do 60 godina, ovde nije presudna stvar“, kaže Balzer, dodajući: „Ključno je šta to čini ruskom društvu“.

Balzer ukazuje na rastuću stopu PTSP-a i ovisnosti o alkoholu i drogama među ruskim vojnicima koji se vraćaju kući, kao i na porast ubistava i nasilnih zločina koji uključuju veterane.

„To je okruženje u kojem ljudi ne žele imati još djece“, kaže Balzer.

 

"Ruski paradoks"

 

Opadanje stanovništva i nizak TFR nisu problem sa kojima se suočava samo Rusija – mnoge razvijene zemlje trenutno imaju TFR ispod 2,1, uključujući SAD (1,7) i Ujedinjeno Kraljevstvo (1,6).

 

“Cijeli svijet se suočava sa opadanjem stanovništva za 25 posto do kraja stoljeća, ali Rusija će biti mnogo gora”, kaže Balzer. “Neki demografi sugeriraju da će populacija Rusije 2100. godine biti upola manja od današnje.”

“Ne mora biti, ali ako Putin želi da se nastavi boriti u ovom ratu, to će imati mnogo gore posljedice”.

Osim pada nataliteta, postoji i ono što Eberstadt naziva „ruskim paradoksom“.

Dok populacija razvijenih nacija, čak i dok je u brojčanom opadanju, nastavlja uvoditi inovacije i doprinositi oblastima nauke, tehnologije i općeg napretka, Rusija ostaje donekle u zaleđu uprkos relativno visokom nivou obrazovanja.

„Postoji ogroman fond talenata u (Rusiji), zaista impresivnih talenata“, kaže Eberstadt. “Ono što je misteriozno, ako ne i bizarno, jeste koliko se malo tog talenta danas pretvara u produktivno znanje ili u ekonomsko bogatstvo”.

Suočena sa polovinom sadašnjeg stanovništva, Rusija će se još više boriti da bude ono što je Balzer nazvao "održivom zemljom".

 

Šta to znači za rat u Ukrajini?

 

Iako budućnost izgleda sumorna za Rusiju, malo je vjerovatno da će se negativni efekti nadolazeće demografske krize pojaviti dovoljno brzo da zaustavi njenu tekuću invaziju na Ukrajinu.

„Ako je Putin potpuno napolju... onda ga nije baš briga (za demografsku krizu)“, rekao je za Kyiv Independent John Foreman CBE, bivši britanski ataše za odbranu u Moskvi od 2019. do 2022. godine. "Putin je spreman žrtvovat apsolutno sve za front".

“I čini mi se da imaju otprilike dovoljno vojnika i dobrovoljaca i drugih da nastave borbu. Ne radi se o apsolutnim brojkama, već o relativnim brojevima, a istovremeno Ukrajina pati od svojih problema”, dodaje Foreman.

Ukrajina se, također, suočava sa sopstvenom demografskom krizom, iako joj je u velikoj meri nametnuta od strane Rusije.

Stanovništvo Ukrajine se smanjilo za više od 10 miliona od prve invazije Rusije 2014. i palo je na oko 37 miliona do januara 2024.

"To je trka do kraja", kaže Foreman, dodajući: "U osnovi je koja strana može duže izdržati".