Kako Rusija koristi prisilno izdavanje pasoša na okupiranim teritorijama
![](/img/s/1300x800/upload/images/article/9288/89647b9c49f3589d539fe0396a23fec6.png)
Vještačku stvoreni građani Ruske Federacije argument su u mogućim pregovorima oko završetka rata
Dodatni tuš i batine za glasanje za Putina. „One devojke koje su u početku odbijale glasati na predsjedničkim izborima za Putina, pokušali su ih stimulisati dodatnim tuširanjem. Ako takav argument nije upalio, direktno su rekli: ili ćete ići na izbore dobrovoljno ili pod prinudom, ali ćete nakon toga biti zgaženi od strane zatvorskog osoblja. Štaviše, to je urađeno na način da samo po broju nogu možete odrediti broj ljudi koji se gomilaju oko vas, očima ne možete vidjeti ništa posebno".
Naravno, građani Ruske Federacije mogu glasati na predsjedničkim izborima Ruske Federacije. To se dešava ovako.
“Ili će vas bez upozorenja odvesti fotografu koji vas fotografiše i za dvije tri sedmice je gotov pasoš državljanina Rusije ili vam fotografa dovoze direktno. Sve to praćeno je prijetnjama pogoršanjem situacije prilikom razmatranja krivičnog postupka (povećanjem roka), prijetnjama zabranom rada i kupovine zarađenim novcem nakon preseljenja u koloniju te obaveznim patriotskim predavanjima. Ovo je priča bivše zarobljene Ukrajinke koja je bila u istražnom zatvoru na okupiranoj teritoriji, sa kojom radim u okviru zaštite prava žrtava rata i prikupljanja dokaza o ratnim zločinima.
Legalizacija okupacije i kršenja ljudskih prava. Od prvih dana okupacije, Rusija je aktivno koristila pasoš kao sredstvo kontrole nad ukrajinskim zemljama i narodom. Prisiljavajući ljude da dobiju ruske pasoše, okupatorska država rješava nekoliko zadataka odjednom:
— Legitimizira okupaciju u očima međunarodne zajednice, pozivajući se na "zaštitu njenih građana";
— Prisiljava Ukrajince da sarađuju sa okupacionim vlastima;
— Priprema teren za dalju aneksiju po „krimskom scenariju“, legitimiše unutrašnje izbore u Rusiji na okupiranim teritorijama.
Za to se koriste sistemski represivni mehanizmi, kao što su ekonomski pritisak, ograničavanje slobode kretanja, zastrašivanje, pritisak kroz krivične ili administrativne predmete.
Prema Conflict Observatory, od 2022. godine, više od dva miliona Ukrajinaca na okupiranim teritorijama dobilo je ruske pasoše pod pritiskom. Komitet UN za ljudska prava (UNHRC) priznao je da je nametanje ruskog državljanstva stanovnicima okupiranog Krima diskriminacija na osnovu nacionalnosti i kršenje ljudskih prava.
U junu 2024. godine Evropski sud za ljudska prava je jednoglasnom odlukom u međunarodnom predmetu "Ukrajina protiv Rusije (u vezi Krima)" priznao da je Ruska Federacija masovno i sistematski kršila prava ljudi na Krimu. Jedno od prepoznatih kršenja bilo je i nametanje ruskog državljanstva, što predstavlja kršenje člana 8. „Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života“ Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Prisilno izdavanje pasoša na okupiranim teritorijama direktno krši IV Ženevsku konvenciju o zaštiti civilnog stanovništva u vrijeme rata i predstavlja ratni zločin prema odredbama Krivičnog zakona Ukrajine.
S obzirom da ukrajinski Krivični zakon ne sadrži član o zločinima protiv čovječnosti, najviše političko i vojno rukovodstvo Rusije može biti osuđeno za ovaj zločin u skladu sa Rimskim statutom od strane Međunarodnog krivičnog suda iz Haga.
Vještački stvoreni građani Ruske Federacije kao argument u mogućim pregovorima. Početak 2025. godine je period u kojem se od marta do aprila 2022. godine najviše govori o okončanju ili zaustavljanju rata.
U ovom trenutku smo u fazi diskusija, zatvorenih ili najavljenih otvorenih pregovora o tome kakav bi trebao biti format takvih pregovora i njihov predmet. Jedno je jasno, Rusija će nastojati zadržati kontrolu nad okupiranim teritorijama, a očito je da će među nizom argumenata prebivalište „ruskih državljana“ na okupiranoj teritoriji Ruske Federacije svakako biti jedan od njih.
Argumenti s naše strane, koji su potkrijepljeni kvalitetnom bazom dokaza, imat će uticaja i danas i u budućnosti. Kako na političkim pregovorima tako i tokom raznih pravnih procesa.
Žrtve ratnog zločina ili kolaboracionisti? Uz pitanje vanjske politike, postoji i unutrašnje pitanje: šta učiniti sa milionima građana Ukrajine koji su dobili ruske pasoše?
Prema mom mišljenju svaki slučaj treba pažljivo proučiti i ono što ni u kom slučaju ne bi trebalo da se dešava je kolektivno kažnjavanje i represivne mjere prema svima koji imaju pasoše Ruske Federacije.
Već danas i sada moramo obavijestiti naše ljude na okupiranim teritorijama o mogućnosti prijave prisile na dobijanje pasoša Ruske Federacije. Uz poštovanje sigurnosti Ukrajinaca na okupiranim teritorijama, možemo dokumentirati slučajeve prisilnog pasoširanja kao ratni zločin i obavijestiti kako agencije za provođenje zakona Ukrajine, tako i Međunarodni krivični sud iz Haga, koji mogu izdati nove naloge za hapšenje visokih zvaničnika iz Rusije koji upravljaju procesima prisilnog nametanja pasoša na okupiranoj teritoriji.
Generalno, državna politika u tom pravcu treba se zasnivati na činjenici da, prvo, Rusija čini zločine, a drugo, Ukrajinci koji ostaju na okupiranim teritorijama su, zapravo, jedan na jedan sa snažnom represivnom mašinom Rusije, koja ima dugo i uspješno iskustvo u izvršavanju političkih zadataka vrha ove države. Za njih su prava Ukrajinaca prazne riječi.
Zaključci i naše akcije. Prisilno izdavanje pasoša je oružje okupacije koje se koristi za kontrolu, asimilaciju, pripremu za okupaciju ili pokušaj legitimizacije postojeće okupacije. Očigledno je da se radi o masovnom i sistematskom kršenju ljudskih prava i da ima sve znakove zločina protiv čovječnosti.
Odlučna reakcija međunarodne zajednice i sistematski rad Ukrajine na diplomatskom i pravnom nivou pomoći će zaštiti ukrajinskih građana, kazniti krivce i očuvati pravo Ukrajinaca na državljanstvo Ukrajine čak i u teškim uslovima okupacije koji sada postoje.
U uslovima nepovjerenja građana i nepovjerenja u državne institucije, u ovom radu važnu ulogu moraju imati zaštitnici ljudskih prava i organizacije za ljudska prava.