Kako Ministarstvo odbrane Rusije regrutuje zarobljenike za rat protiv Ukrajine

U februaru 2023. osnivač Wagner Grupe Jevgenij Prigožin izjavio je da njegova kompanija više ne regrutuje zatvorenike. Otprilike u to vrijeme pojavili su se izvještaji da su ljudi koji su se predstavljali kao zaposlenici Ministarstva odbrane Ruske Federacije počeli regrutirati zarobljenike za slanje u rat. Dopisnici BBC-a uspjeli su saznati kako je to uređeno i šta se kasnije dešava sa regrutima.

Sahrana
Alfia je 17. marta (promijenjeno ime sagorovnice i regija stanovanja, redakcija BBC-ja ima dokumente koji potvrđuju njen identitet) sahranila je svog 25-godišnjeg sina jedinca. Njen sin Vadim je odgajao trogodišnje blizance, jer je njihova majka umrla od komplikacija tokom pandemije koronavirusa.
Alfia je smatrala da njen sin nije trbao podvrgnut regrutaciji kao samohrani otac, ali poziv je stigao u februaru, nakon što su vlasti objavile kraj talasa mobilizacije. Čovek je otišao u vojni komesarijat sa izvodom iz matične knjige rođenih i otišao na sastanak. Na pitanje žene zašto joj je djeci oduzeta jedina osoba koja je brinula o njima, Vojni komitet joj je savjetovao da se "žali".
Žena nije otišla nigdje da se žali, kaže da nije bilo vremena, bavila se upisom starateljstva nad unucima, bez čega ih nije mogla poslati ni u vrtić ni kod ljekara, i raditi - sada je ostala jedini hranitelj u porodici. Nakon sedmice obuke, Vadim je poslan na front, gdje je, iako nikada nije služio vojsku niti držao oružje, umro u roku od sedam dana.
Alfia je sahranila Vadima, a na sahrani su bila njegova djeca prijatelji i radne kolege. Otac, sa kojim je Vadim, prema Alfiji, bio veoma blizak, nije mogao  prisustvovati sahrani: služio je osmu godinu desetogodišnje kazne u zatvoru visoke sigurnosti u susjednom regionu. 
"Saša je dobar čovek, ali eksplozivan", kaže Alfija. "U mladosti je osuđen za teške telesne povrede, potukao se. Drugi put se takođe potukao i slučajno ubio komšiju. Porodica ubijenog i dalje komunicira sa mnom, shvataju da nije namjerno, takav je karakter. Nije čak ni pio."
Nakon što su Vadima sahranili, Alfia je čekals poziv svog muža da ga obavijesti o tome šta se dogodilo. Ali dvije sedmice nije bilo poziva, a onda ju je noću nazvao nepoznati muškarac iz zatvora: "Saša je odveden". „Wagner?” upitala je Alfia preplašeno. "Ne, samo vojnici!"

Jevgenij Prigožin je nekoliko meseci ranije došao u zatvor u kojoj je Aleksandar služio kaznu (to potvrđuje i plan putovanja osnivača Wagner Grupe, naznačen na njegovom zvaničnom kanalu). Zapaljivi govor nije ostavio utisak na Aleksandra.
"Odrastao je u Ukrajini", kaže Alfija. "Stalno smo išli tamo, brat mu je još u Mikolajevu, a majka mu je tamo sahranjena. On zna da su priče o ukrajinskim fašistima laži, jako se bojao za brata, stalno me je pitao kako je, ostajemo u kontaktu." 
Aleksandar je presudom za ubistvo, fizički jak i bez zavisnosti od droga, izazvao interesovanje regrutera, oni su ga lično nagovorili da ode. „Odbio sam ih“, sažeto kaže Aleksandar u prepisci sa Alfijom.
Ali nije uspio izbjeći da ga regrutira rusko Ministarstvo odbrane.

Regrutacija

Neki rođaci, sa kojima je BBC uspio razgovarati, tvrde da ljudi koji se predstavljaju kao zaposleni u Ministarstvu odbrane regrutuju zarobljenike za front od kraja septembra. Ali onda je regrutacija bila u zatrvorima, gdje su bivše snage sigurnosti služile rok. Zatvorenici iz "običnih" zatvora, sudeći po svjedočenjima njihovih rođaka, počeli su se aktivno vrbovati od januara ove godine.
Razgovori sa osuđenicima u zatvorima vođeni su po istoj shemi koju su ranije koristili regruteri Wagner Ggrupe. Prije dolaska regrutera komunikacija je prekinuta u svim zatvorima – i službenim i nezvaničnim kanalima. Zatvorenicima je ponuđeno da potpišu šestomjesečni ugovor sa Ministarstvom odbrane Rusije u zamjenu za "potpuno pomilovanje uz brisanje kaznenih evidencija iz baza podataka" na pola godine plus mjesečnu plaću. Nakon toga, od onih koji pristanu je zatraženo da popune upitnike sa ličnim podacima.
Na društvenim mrežama rođaci iz mnogih regija Ruske Federacije izvještavaju o regrutovanju zatvorenika od strane Ministarstva odbrane. Kako je rekla supruga jednog od osuđenika, njen muž je 20. aprila odveden u rat iz zatvora 11 Hanti-Mansijskog autonomnog okruga. Ovo je najnovija od svih poznatih regrutacija.
Prema riječima rođaka osuđenika, regrutaciju je u zatvorima Mordovije vršila osoba čiji se podaci potpuno poklapaju sa oficirom ruske vojske u činu general-majora, zamjenikom komandanta trupa jednog od vojnih okruga.
Na društvenim mrežama rođaci osuđenih navode da su se mnogi odlučili za dobrovoljni odlazak u rat, želeći skratiti rok izdržavanja kazne i izbrisati krivični dosije. Ali drugi rođaci kažu da su "u zatovima sada stvoreni takvi uslovi iz kojih možete pobjeći na kraj svijeta pa i u rat".
Pod teškim uslovima u ovom slučaju, zatvorenici ne misle na pritisak u slučaju odbijanja regrutacije, već na opće stanje u nizu ruskih zatvora. Ruski branitelji ljudskih prava više puta su napomenuli da su zatvorenici često mučeni u mjestima lišavanja slobode, a osuđenici koji su bolesni često ne mogu dobiti nikakvu medicinsku pomoć.
BBC je uspio razgovarati sa trojicom rođaka zarobljenika koji su odvedeni u rat bez objašnjenja.
Kako proizilazi iz razgovora sa rođacima, od januara su zatvorenici koji su svoje podatke prepustili neimenovanim predstavnicima Ministarstva odbrane odvođeni iz kolonija i tjerani da potpišu zahtjev za pomilovanje. Kako navode rođaci šestorice zatvorenika, prema dokumentaciji, osuđenici su nakon toga navodno prebačeni iz svog zatvora u popravni zatvor broj 12 Rostovske oblasti na dalje izdržavanje kazne. 

Proces 

Regrutovani zatvorenici dovođeni su na poligone u blizini Donjecka ili Luganska. Ovdje im je ponuđeno da potpišu šestomjesečni ugovor sa Ministarstvom odbrane - ali ne sa Rusijom, već sa "Luganskom ili Donjeckom Narodnom Republikom". Ugovor je potpisan u ime dobrovoljca koji se želi pridružiti jedinicama "narodne milicije" samoproglašene "DPR" ili "LPR".
Jedan od sagovornika BBC kaže da je to bila "ponuda koja se ne može odbiti, ni ispred ni podruma, jasno je stavljeno na znanje".
Nakon obuke, zarobljenici su upućeni u vojne jedinice na teritoriji Donbasa, gde su od njih "uporno tražili" da potpišu još jedan ugovor - sada na godinu dana. Tako će, prema tvrdnjama rođaka, zarobljenici godinu i po služiti u takozvanoj "vojsci" samoproglašene "DPR" ili "LPR". Nakon prvih šest mjeseci službe, obećava im se odmor od dvije sedmice.
Zatvorenici koji su stigli preko Ministarstva odbrane najčešće završavaju u odredu "DPR" "Somalija", bataljon vojne jedinice 52892, koji se nalazi u blizini Donjecka, ili su raspoređeni u vojnu jedinicu "LPR" # 08807 (sada je reformisan).
Bataljon "Somalija" se smatra elitnom jurišnom jedinicom "narodne milicije DNR". Ova jedinica postala je poznata tokom bitaka za Ilovaisk i Donjeck aerodrom. Prvi komandant "Somalije" je rodom iz Ukrajine Mihail Tolstih, poznatiji po pozivnom nadimku "Givi".

Optužen je da je naredio pucanje na ukrajinsko vojno osoblje koje je napuštalo unaprijed dogovoreni "zeleni koridor" iz okruženja kod Ilovajska, kao i da je zlostavljao ukrajinsko vojno osoblje. Nekoliko trenutaka kada je Tolstih tukao zatvorenike snimljeno je na video snimku koji su prikazali ruski TV kanali. Dana 8. februara 2017. godine, Mihail Tolstih je poginuo u svojoj kancelariji u bazi bataljona "Somalija" u gradu Makijevka od posljedica vatre iz Jmil mlaznog bacača plamena.
Odredi formirani od zatvorenika često se nazivaju "Oluja", dok u strukturi ruske vojske postoji nekoliko odreda sa istim imenom, koji nisu vezani za formacije u kojima učestvuju zatvorenika.
Zatvorenici koji su u jesen 2022. odvedeni iz zatvora za bivše snage sigurnosti često nisu dobijali ni vojne karte ni žetone za identifikaciju vojnog osoblja. Vojne karte samoproglašenih republika su već bile izdate onima koji su došli da se bore u zimu-proljeće 2023. godine, ali su se razlikovale od sličnih dokumenata drugih vojnih jedinica.
Rođak takvog "dobrovoljca" kaže da je jedini dokument koji ukazuje na pravi status osuđenika takozvani "obrazac-100", odnosno potvrda o povredi. Prošle godine su takve potvrde koje su se izdavale zatvorenicima nosile oznaku "ZK RF", a sada se slovo "Š" pripisuje kao skraćenica od naziva jedinice "Oluja". 

Novac

Osuđenicima se obećava mjesečna plaća od 150.000 do 200.000 rubalja, kao i vraćanje vojnih činova i beneficija za one koji su ih lišeni sudskom odlukom. Ali svi rođaci zatvorenika, sa čijim svjedočenjima je BBC uspio stupiti u kontakt, napominju da oni koji su regrutovani za rat ne primaju više od 40.000 rubalja mjesečno.
Mnogi osuđenici koji se bore u Ukrajini kao dio Wagner Grupe šalju novac svojim rođacima. Oni koji su napustili zatvor uz pomoć Ministarstva odbrane nemaju takvu mogućnost. Novac primaju na bankovnu karticu. Nekoliko zatvorenika uspjelo je svojim suprugama prenijeti login i lozinku potrebne za daljinsko upravljanje karticom. Nakon što su ušle u aplikaciju banke, žene su vidjele da je kartica istaknuta pod nazivom "Vojska Rusije".
Informacije o zalihama i opremi su oprečne. Neki kažu svojim najmilijima da su dobili novo oružje i uniforme, zimske i ljetne komplete. Drugi osuđenici se, naprotiv, žale da su dobili samo jednu jaknu i pantalone, kao i veoma loše beretke i traže od rodbine da pošalju novac za kupovinu potrebne opreme.
Prije upućivanja u zonu borbenih dejstava, zatvorenici koji su potpisali ugovore sa Ministarstvom odbrane prolaze u prosjeku samo 10 do 14 dana vojne obuke. Ovaj izraz su u razgovoru za BBC koristila trojica zatvorenika, koji se ne poznaju. Prema vojnim stručnjacima, ovo je vrlo kratak rok. Stručnjaci kažu da bi sedam ili 10 dana obuke moglo biti dovoljno da se osvježe vještine onih koji već imaju borbeno iskustvo. Poređenja radi, vojnici regruti u SSSR-u su obučavani oko četiri do šest mjeseci prije nego što su poslati u Afganistan.

Mrtav i ranjen

O sudbini poginulih zatvorenika koji su otišli da se bore preko Ministarstva odbrane ne zna se mnogo. Annin brat (ime promijenjeno) bio je ratni veteran, napustio je zatvor 20. septembra, a umro je 14. oktobra.
"Tijelo je dovezeno, predate su nam dokumenta - vojna knjižica, pasoš i izvod iz matične knjige umrlih. Piše da je umro u Soledaru. Sahranjen je uz počasti, za šta zahvaljujemo lokalnom vojnom komesarijatu. Pisala sam upravi zatvorea u kojem je služio kaznu. Tamo su mu odgovorili da je pomilovan, a oni tako nešto nemaju. Vojni komesarijat uopšte ne daje nikakva objašnjenja."
Rođaci još dvojice zatvorenika rekli su da su za smrt svojih najmilijih saznali od kolega u službi osuđenika, ali zvaničnih informacija još nema. Identifikacija tijela poginulih i njihovo slanje kući može potrajati dugo, rečeno je rođacima na telefonskoj liniji Ministarstva odbrane Rusije. Objašnjeno im je da tijela poginulih prvo moraju biti uklonjena sa bojnog polja, zatim dopremljena u mrtvačnicu okupiranog Donjecka ili Luganska, a zatim prevezena u Rostov. I tek nakon toga rođaci mogu dobiti službene dokumente o smrti zatvorenika.
Rodbina ranjenih zarobljenika, također, skreće pažnju na probleme sa transportom. Prema navodima rođaka, njihovi najmiliji koji su ranjeni su odbijeni za prebacivanje u bolnicu u Rusiji, navodeći moguće probleme na kontrolnim punktovima i nedostatak pasoša ili ruskih vojnih karata.
Uprkos činjenici da je Rusija zapravo anektirala dio teritorija Donjecke i Luganske oblasti Ukrajine, još uvijek postoje kontrolni punktovi pod kontrolom ruskih snaga sigurnosti na granici između ovih entiteta i regiona Rusije.
"Ovdje niko nije operiran. Ljudi hodaju po bolnici sa ranama od metaka, komadićima koji vire iz nogu", rekao je u intervjuu za CNN zatvorenik koji se bori u jedinici "Oluja" 08807 "LPR". Tvrdi da se njegovi saborci u službi vraćaju na prvu liniju iz bolnica sa nezaliječenim ranama.

***

Alfia stalno piše i zove zatvor u kojem je njen muž služio kaznu. Najčešće, kada čuju njena pitanja, spuštaju slušalicu, kaže ona.
„Razmišljala sam da sa djecom odem do kapije i da stojim tamo dok neko ne izađe“, kaže Alfia. 
Taj plan teško da će se ostvariti: ona još nije primila isplate „za sina“, na poslu „svi saosjećaju, ali niko neće da radi za mene“, kaže ona. Blizanci su "bolesni od sukoba", a njeni dani bolovanja tretiraju se sa manje razumevanja.
"Boli me što Sanja ne zna za Vadika", kaže ona. Nakon pauze, kaže: "Možda Sanje nema, a nas troje smo ostali."
Muž je nikada nije nazvao. Alfia je sigurna da bi joj se on javio da je i najmanja prilika.
Alfia nije rekla bratu čovjeka iz Mikolajeva o slanju Aleksandra na front. Na pitanje zašto, kratko kaže: "Šteta".