KABANOVSKI: Javno neslaganje unutar ruske elite najavljuje borbu za moć koja dolazi

“Došao sam da sahranim Cezara, a ne da ga hvalim.” – Marko Antonije, Vilijam Šekspir

Kako Rusija maršira od neuspjeha do neuspjeha u Ukrajini i dok se u glavama moskovskih elita kristalizira spoznaja o neminovnom porazu, shvatanje moći Vladimira Putina postaje sve slabije. Poraz na bojnom polju i na međunarodnoj javnoj sceni pokrenuo je fenomen koji se u Putinovoj Rusiji smatra davno mrtvim – opipljivo političko neslaganje i fragmentaciju unutar elite.
Ovaj razvoj događaja je značajan, jer potiče iz Putinovog establišmenta moći, u oštroj suprotnosti sa prošlim izazovima ličnosti poput Alekseja Navalnog i takozvanih „ruskih liberalnih“ ili „demokratskih snaga“. Ove prijetnje, iako su iritantne za Putina, nikada nisu bile istinski politički opasne. Putina je više uznemirila činjenica da je neko iznutra davao informacije Navaljnom o Putinovom najbližem okruženju kako bi poravnao međusobne račune. Ali politički, Navalnijev rad nije predstavljao prijetnju monolitu Putinove moći.
Danas se, međutim, narativ mijenja. Bivši šef kuhinje i sadašnji glavni  Wagner Grupe, Jevgenij Prigožin, koji drži čekić, vrlo je javno i histerično izložio politički diskurs i destruktivnu borbu za moć unutar Putinove elite u javnost. U videu snimku nastavlja dizati ulog u svom sukobu sa Ministarstvom odbrane Rusije, a preko punomoćnika se pojavljuje i sa samim Putinom.
Prigožin je prozvao ministra odbrane Sergeja Šojgua i načelnika Generalštaba Valerija Gerasimova za sve, od nesposobnosti do namjerne sabotaže ruskih ratnih napora. On u dugim, dobro montiranim video zapisima stalno navodi da potkopavaju njegovu Wagnerovu grupu tako što im uskraćuju municiju. 
Istovremeno, regularna ruska vojska bez borbe predaje položaje oko Bahmuta koje je Wagner mjesecima zauzimao, ostavljajući Wagner Grupu da polako umiru, nesposobni da napreduje protiv Ukrajinaca niti da se povuku prema ruskoj vojsci, jer je upozoren da će biti otpušten, što je naknada za njegovu javnu iskrenost.
Uprkos tome, Prigožin nastavlja nesmanjeno javno prozivati, objavljujući pismo Šojguu u kojem ga poziva da posjeti linije fronta i podijeli svoje ogromno vojno iskustvo sa trupama. Šojgu nema ni jedan dan vojne obuke, a Prigožin nastavlja naglašavati taj nedostatak u svakoj prilici koju ima.
Situacija je dostigla vrhunac 9. maja kada je Prigožin dao provokativnu izjavu, pitajući šta bi zemlja trebalo da uradi ako se ispostavi da “deda” nije ništa drugo do potpuni „kretoglavac“ (ludak) čija nesposobnost dovodi u opasnost čitavu budućnost Rusije. Iako nije imenovao, svi su znali cilj njegovog otrova. Iako je Prigožin naveo tri potencijalne ličnosti, uključujući Šojgua i Gerasimova, za razliku od Putina, nijedna nije nazvana "dedom" od početka rata.
Prigožin je u veoma nesigurnom položaju, kako geografski, tako i politički. Zaglavio je u Bahmutu gdje nije ispunio obećanje Putinu da će zauzeti grad. On je uhvaćen između nemilosrdne odbrane ukrajinskih snaga na svom frontu i ruske vojske na njegovom krilu. Njegove vojne mogućnosti su sve manje, što ga navodi da pribjegne politici, potencijalno opasnijem bojnom polju.

Prigožin se sada možda suočava sa završnicom, jer se navodi da je ponudio da ukrajinskoj vojsci otkrije položaje ruske vojske, što bi moglo zapečatiti njegovu sudbinu kao još jedne žrtve ovog rata.
Njemu se u javnoj kritici pridružuje Igor “Strelkov” Girkin, ozloglašeni ultra-nacionalista koji je predvodio rusku invaziju na Donbas 2014. godine i bio je procesuiran u Hagu zbog svoje uloge u obaranju leta MH17. Girkin je osnovao "Klub ljutih patriota", grupu ruskih nacionalista koji se zalažu za radikalnu eskalaciju rata. Postao je lice stvarnih ruskih nacista, pozivajući na proširenje rata na taktičko nuklearno oružje i pokretanje napada na Kazahstan kako bi se uspostavio režim lojalan Moskvi.
On emituje propovijedi koje su još više desničarske od Prigožinovih, kritizirajući potpuni neuspjeh ruske vojske i Putina. Dok Prigožin kritikuje Putina indirektno, Girkin više od godinu dana glasno i snažno proziva Putina zbog lošeg upravljanja i nesposobnosti.
Kritika, koliko god bila oštra, nije pravo iznenađenje. Činjenica je da se i jedan i drugi time bave nekažnjeno. To sugerira da su to baloni koji se puštaju kako bi se procijenila obim Putinove odlučnosti i njegove sposobnosti da uguši neslaganje, ne među općom populacijom, već među elitama koje polako ali sigurno izvlače noževe u iščekivanju Putinovog kolapsa.
Prigožin je povezan sa Sergejem Kirijenkom, šefom predsedničke administracije, i braćom Kovalčuk. Girkin je lice radikalnijih interesa, rado ističe Prigožinovo jevrejsko naslijeđe i boji njegovu kritiku dobrom dozom ruskog antisemitizma. Obojica su nemilosrdna djeca sa plakata za tvrdnje o onima koji se spremaju za bitku daleko od očiju javnosti.
Putinova nemoć u obračunu s dvojicom nadobudnika predstavlja egzistencijalnu prijetnju njegovom režimu. Ironično, Putin je u potpunosti rehabilitirao Staljina kao simbol stroge vladavine, samo da bi izgledao slab u poređenju sa stanovišta svog biračkog tela. Propagandisti kao što je Vladimir Solovjov pozivaju na Staljinov kazneni pristup neistomišljenicima i povratak timova za kaznena pogubljenja kako bi ih iskorijenili. Staljin je pretvarao dželate u žrtve iz hira, Putin nije, a malo je verovatno da je to zbog dobrog srca i visokog moralnog ubeđenja. To ukazuje na slabost njegove pozicije i na krhkost njegovog režima i nesigurnu vlast.
Međutim, mogu postojati i druge prijetnje osim ovih javnih izljeva otrova. Značajniji izazov Putinovom režimu možda se sprema ispod površine. Presretnuti telefonski razgovori među oligarsima otkrivaju gubitak vjere u Putina i njegov uži krug. Osnivanje više od  40 privatnih vojnih korporacija u protekloj godini, od kojih je samo Gazprom formirao tri, nagoveštava političku nestabilnost izvan javnog neslaganja. Prigožin i Girkin su samo javna lica privatnih interesa koji pokušavaju da procijene kada je pravo vrijeme da se bace na ranjenog i slabog vođu.
Kampovi koji se bore za kontrolu dolaze sa suprotnih strana kriminalnog spektra: onih koji imaju nadu u rehabilitaciju od strane međunarodne zajednice i onih koji su potpuno izvan zone spasa. Dok bi prvi tražili zbližavanje sa svijetom, drugi će Rusiju staviti na put Sjeverne Koreje, ugnjetavanja i izolacije radi njihovog očuvanja. Međutim, prije nego što budućnost Rusije bude mogla biti zacrtana, postojat će borba za kontrolu nad zemljom i Putinovom ogromnom ličnom imovinom razbacanom širom svijeta.
Ovi konkurentni interesi su uključeni u političko manevrisanje iza kulisa. Međutim, kada se povećaju gubici Rusije na bojnom polju i Ukrajina počne potiskivati rusku vojsku sa okupiranih teritorija, delikatna kućica od karata će pasti. Lako je zamisliti scenario da se Rusija pretvara u slobodnu teritoriju za sve između različitih političkih i finansijskih frakcija. Iako je teško predvidjeti ishod, jedna stvar je kristalno jasna: Vladimir Putin neće biti dio toga. Njegova pogrebna lomača je pripremljena i čeka svog "Cezara".