23.04.2024.

Između Zapada i Rusije: Opasna raskrsnica zapadnog Balkana

Zapadni Balkan je i dalje najopasnija geopolitička raskrsnica, jer se zemlje razlikuju u mišljenjima u pogledu svoje strateške orijentacije. Istraživanje koje je naručio Američki republikanski institut (IRI) i sprovedeno između februara i marta ove godine pokazuje razlike u percepciji globalnog Istoka i Zapada, pa čak i kako se na njih gleda kao na susedne zemlje. Dok je za Kosovo i Albaniju bliskost sa Zapadom najvažnija, za Srbiju se čini da je Rusija najvažniji prioritet.

Iako je svih šest zemalja Zapadnog Balkana u procesu pridruživanja Evropskoj uniji (EU), uniji globalnog Zapada, istraživanja pokazuju da na Rusiju i dalje gleda sa divljenjem značajan deo stanovnika regiona.

Srbija sa Rusijom – pretnja regionu

Na pitanje o budućem kursu spoljne politike, etnički Albanci u regionu su više prozapadni. Na prvom mestu je Kosovo, gde 87 odsto građana smatra da zemlja treba da vodi isključivo EU i zapadnu spoljnu politiku. Druga zemlja je Albanija, gde je 87 odsto ispitanika podržalo prozapadnu politiku.

U drugim zemljama Zapadnog Balkana podrška prozapadnoj politici je ispod 50%. U Bosni i Hercegovini, na primer, 39% ispitanika smatra da zemlja treba da vodi samo proevropsku i prozapadnu politiku, 44% smatra da iste odnose treba održavati, dok je 8% izrazilo mišljenje isključivo o odnosima sa Rusijom. U Crnoj Gori 36% je izrazilo želju za dobrim odnosima samo sa EU i Zapadom, dok je 3% želelo isključivo prorusku spoljnu politiku.

Čini se da je Srbija jedina zemlja u kojoj više građana želi spoljnu politiku koja je isključivo naklonjena Rusiji (12%) nego politiku koja je isključivo proevropska i prozapadna (10%). Dok se većina, odnosno 31% ispitanika, zalaže za uravnoteženu spoljnu politiku između Zapada i Rusije, 27% je za prorusku politiku koja održava odnose i sa Zapadom.

Severna Makedonija (RSM) je zabeležila pad podrške politici evropskih integracija i podrške Zapadu uopšte, posebno nakon tri uzastopna veta koje su njeni susedi nametnuli na putu ka evroatlantskim strukturama. Grčka je 2008. stavila veto na članstvo zemlje u NATO-u, koje je izglasano posle decenije odobrenjem Prespanskog sporazuma, što je dovelo do promene imena zemlje. Francuska 2019. godine nije dozvolila početak pregovora zbog zahteva za novom metodologijom u procesu pristupanja EU, koju je Brisel odobrio godinu dana kasnije. U međuvremenu, bugarski veto datira još od 2020. godine i zahteva početak pregovora o ustavnim amandmanima kako bi se etnički Bugari uključili u preambulu, u skladu sa francuskim predlogom koji su usvojili parlamenti obe zemlje 2022. Kao rezultat toga, anketa IRI pokazuje da samo 31% građana RSM smatra da spoljna politika zemlje treba da bude isključivo pro-EU i prozapadna, 23% misli da treba da bude uravnotežena sa Rusijom, 12% misli da bi trebalo da bude prozapadna, ali 11% misli da treba da održava odnose sa Rusijom ali održava odnose sa Zapadom, a 5% želi isključivo prorusku spoljnu politiku.

Albanija i Kosovo su takođe na prva dva mesta kada su u pitanju odnosi sa NATO. Na Kosovu 88% ispitanika smatra da je članstvo u NATO najbolji odnos sa ovom organizacijom. Ova cifra je veća nego 2022. godine, kada je 75 odsto ispitanika bilo za članstvo. U Albaniji je ova cifra 85%.

U Severnoj Makedoniji je 52 odsto za članstvo u NATO-u, što je povećanje u odnosu na 2022. godinu, dok je u Bosni i Hercegovini 50 odsto, što je blagi pad u odnosu na prije dvije godine. U Crnoj Gori podrška članstvu u Alijansi iznosi 39%, što je pad od 2% u odnosu na 2022. godinu, dok u Srbiji samo 3% želi članstvo.

Osim u percepciji Zapada i Rusije, velike su razlike i u identifikaciji prijateljskih država šest zemalja Zapadnog Balkana. Za Kosovo i Albaniju, na primer, SAD su najveći prijatelj, a za Srbiju, Rusija. Crna Gora i Severna Makedonija vide Srbiju kao svog najvećeg prijatelja, dok Bosna i Hercegovina vidi Tursku.

Postoji mnogo odgovora na najveće pretnje ovim zemljama. Albanija, Kosovo i Bosna i Hercegovina vide Srbiju, dok Severna Makedonija vidi Bugarsku kao najveću pretnju. Srbija i Crna Gora, s druge strane, vide SAD kao veću pretnju.

Kada je reč o Rusiji, 32% ispitanika u Albaniji, 17% u Crnoj Gori, 15% u Bosni i Hercegovini, 12% u Severnoj Makedoniji i 8% na Kosovu vidi Rusiju kao pretnju. Zanimljivo je da je na pitanje u kojoj meri je ruska agresija u Ukrajini opravdana, značajan deo ispitanika u Srbiji (37%) odgovorio da je potpuno ili delimično neopravdana. U Severnoj Makedoniji 53% ispitanika deli ovo mišljenje protiv Rusije, u Crnoj Gori 61%, na Kosovu 72% i u Albaniji 82%.

Percepcija, prisustvo i uticaj

Rezultati ovog istraživanja potvrđuju vezu između percepcije Rusije i njenog prisustva i uticaja u pojedinim zemljama regiona. Uprkos tome što nije čak ni među 10 najvećih stranih investitora ili velikih trgovinskih partnera u mnogim od njih, Rusija nastavlja da vrši veliki uticaj po niskoj ceni. To postižu snažnom propagandom i širenjem lažnih vesti, posebno putem novih medija, uvek koristeći teme koje se dotiču etnonacionalističkih i verskih osećanja građana regiona. Podstičući strah i mržnju prema „drugima“ u regionu sa etničkom i verskom raznolikošću, Rusija teži da održi tenzije na visokom nivou, što ne samo da otežava put ka Evropi, već i čini Balkan potencijalnim centrom sukoba koji bi pomogao Moskvi da se promeni fokus dalje od Ukrajine.

 

Piše: Dželal Neziri, urednik i saradnik The Geopost iz Severne Makedonije