Iz Brisela sa polugom: Kako EU ponovo kalibrira svoju kinesku strategiju

 

Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen postigla je važnu pobjedu. Evropska unija će uvesti carine na kineska električna vozila u narednih pet godina. Von der Leyen nije poput Trumpa – obožavatelj uvođenja carina i na prijatelje i na neprijatelje, ali je odlučna prilagoditi pristup EU Kini kako bi se uklopio u novu realnost. I ona je okupila kolektivnu moć briselske birokratije za postizanje rezultata.

Odluka o tarifi bila je trenutak za stvaranje ili prekid za politički dnevni red Von der Leyen. Sada kada je to prošlo, električna vozila su samo početak. Niz drugih istraga, od subvencija za vjetroturbine do javnih nabavki medicinskih uređaja i nedoličnog ponašanja kineskih giganata brze mode, još uvijek je u toku. Kreativan skup novih alata čini mogućim sigurniji evropski pristup.

Prvo, priča nije o tome koliko su zemlje članice podijeljene u svojim odnosima sa Kinom – one će to uvijek biti. Prava priča je da u ovom ključnom trenutku to nije bilo važno. Sa jasnim setom ciljeva, predsjednica Evropske komisije se nije suočila ni sa jednom koalicijom država članica, koja bi bila dovoljno jaka da se suprotstavi predloženim mjerama. Komisija je tiho započela ozbiljnu rekalibraciju odnosa EU i Kine - a Peking nije zadovoljan. Taj potez pokazuje da je Brisel naučio tri ključne lekcije o postupanju sa Kinom. Sada blok treba da nauči kako odgovoriti na reakciju.

 

 

Prva lekcija je bila da se ne mijenjaju pravila, već da se pronađu bolji načini za primjenu postojećih principa. Zvaničnici Evropske komisije imali su zadatak istražiti i riješiti distorzije koje stvaraju akumulatorska električna vozila iz Kine na evropskom tržištu. Njihova pretpostavka je bila da su niske cijene vozila kineske proizvodnje rezultat nezakonitih, nepravednih i netransparentnih subvencija i da to nanosi štetu evropskim proizvođačima. Dok tržišni udio evropskih automobilskih kompanija u Kini opada, kineski tržišni udio u evropskom sektoru električnih vozila raste. Stvari se brzo mijenjaju i to ne u korist evropskih proizvođača.

U poređenju sa mjerama iz Sjedinjenih Američkih Država, kompenzacijske carine su specifične, nijansirane i raspoređene. Ali će i dalje boljeti. Kineski proizvođači automobila, iako su teoretski u stanju apsorbirati dodatne carine, imaju ogroman poticaj za izvoz na tržišta koja donose veće marže. Ostvarivanje profita na drugim mjestima povećava njihove šanse za opstanak unutar žestoke konkurencije sa niskim maržama kineskog tržišta. Tarife, također, šalju važan politički signal: EU će pripisati cijenu poslovanju i spremna je stvoriti polugu za pregovore.

 

 

Drugo, svaka istraga u automobilskom sektoru stvorila bi visok stepen napetosti sa i unutar država članica, ali Brisel je naučio da vrijedi ne bježati. U Evropi su automobilske kompanije veliki poslodavci i oduvijek su se smatrale strateškom industrijom. Postoji ukupna ovisnost o velikim, uglavnom njemačkim, industrijskim divovima, od kojih mnogi zavise od kineskog tržišta zbog svog profita i preselili su proizvodnju i istraživanje i razvoj u sektoru električnih vozila u Kinu. Ovi giganti su protiv tarifa. Zato je debata bila tako žustra i zašto nije stajala ogromna grupa država članica koja se okupila oko Evropske komisije. Evropske prijestolnice su bile u sukobu oko toga šta žele i šta treba da žele. Njemačka vlada je bila posebno ljuta zbog istrage, smatrajući je štetnom za njemačke automobilske kompanije i njihove bliske veze sa kineskim tržištem.

Uzimajući u obzir automobile, komisija je signalizirala da Brisel ne samo da je voljan, već je i u stanju  reagirati na teška pitanja – čak i bez Nemačke. Ovo je stvorilo zamah za niz mjera koje dolaze u narednih nekoliko mjeseci – bilo da se radi o vjetroturbinama, modi ili elektrolizerima – dok će Brisel nastaviti budno pratiti sektore poput željezničkog voznog parka ili solarne energije, gdje je samo prijetnja istraga o subvencijama već dovela do povlačenja kineskih kompanija iz ponuda i projekata.

 

 

Treće, EU je znala da će Peking shvatiti koliko će carine biti značajne u njihovoj političkoj poruci – i da će kinesko rukovodstvo pokušati snažno odgovoriti. Slučaj tarifa za električna vozila bio je remek djelo u promatranju pokušaja Pekinga da ostvari politički uticaj. Naizgled u pokušaju da podstakne glasove protiv, kinesko rukovodstvo je dalo nejasna obećanja o ulaganjima u problematičnu automobilsku industriju u odabranim državama članicama zajedno sa ciljanim prijetnjama ključnim izvoznim proizvodima iz određenih zemalja EU. Peking je, također, poslao više delegacija na visokom nivou u Brisel i ključne zemlje članice.

Ali na kraju, Peking je malo toga mogao ponuditi. Pristup kineskom tržištu za evropske kompanije neće se značajno poboljšati. Neizvjesnost i regulatorne barijere pogoršale su tržišne uslove, a evropski tržišni udjeli u zemlji nastavit će se smanjivati. U prošlosti je pekinški pristup štapa i mrkve, zavadi pa vladaj redovno išlo u njegovu korist, ali ne i ovog puta. Komisija se suočila sa Berlinom i na taj način oborila Peking na leđa.

 

 

Budući da je Pekingu potreban pristup naprednim industrijskim tržištima za svoje proizvode, malo je vjerovatno da će se kinesko vodstvo sada pomiriti i prihvatiti poraz. Ukidanje carina i pokušaj uništavanja konkurencije još nižim cijenama je jedna od opcija, ali Brisel je upozorio kineske proizvođače, a u dogledno vrijeme mogu se očekivati dodatne regulacije. Debata oko sigurnosti povezanih vozila, naprimjer, već je počela.

 

U odgovoru na EU, Zhongnanhaiju su neophodna taktička prilagođavanja. Ulaganje u sektor čiste tehnologije ključno je za plan Pekinga za podsticanje rasta – neke procjene govore da su tehnologije čiste energije, uključujući električna vozila, doprinijele sa dva procentna poena rastu Kine na 5,4 posto BDP-a prošle godine. To je strateški sektor u ekonomskoj viziji kineskog lidera Xi Jinpinga za jačanje nezavisnosti lanaca snabdijevanja i jačanje ovisnosti drugih zemalja o Kini. Do sada, Xi uspijeva – zemlja dominira u svakom koraku procesa proizvodnje kritičnih tehnologija. Nizak nivo domaće potrošnje u kombinaciji sa prekomjernom proizvodnjom koju potiče država znači da kineske kompanije moraju izvoziti viškove kako bi održale ekonomski rast.

Najočiglednija opcija da Kina izbjegne carine, pozabavi se sigurnosnim problemima i poveća političku podršku saradnji bila bi da kineske kompanije ulažu u proizvodnju u EU. Ali ni to nije sasvim jednostavno. Kineski domaći ekosistem optimiziran je za jeftinu i visoku efikasnost i otporniji je na globalne šokove, jer su lanci snabdijevanja visoko lokalizirani. Ekonomsko obrazloženje da kineske kompanije proizvode u EU (ili da evropske kompanije ne premještaju proizvodnju Kini) postoji samo ako blok održava visoke tarife i regulatorne standarde na duži rok, koji proizvodnju u Kini za evropsko tržište čini neprivlačnom.

Dok je ekonomski podsticaj kineskim kompanijama da uspostave proizvodnju u Evropi upitan, kinesko rukovodstvo bi moglo vidjeti političku korist. Otvaranje radnih mjesta i članstvo u evropskom proizvodnom ekosistemu stvaraju uticaj na lokalne političare i, ovisno o veličini investicije, na vlade država članica. Ako bi Dongfeng, kineski državni proizvođač automobila, postao veliki poslodavac i porezni obveznik u Italiji, naprimjer, to bi povećalo moć lobiranja.

Ostaje da se vidi da li je ova kombinacija ekonomskih i političkih podsticaja dovoljno atraktivna za kineske kompanije da se presele u EU u većem obimu. Kinesko rukovodstvo izrazilo je zabrinutost zbog transfera tehnologije i premeštanja ključnih dijelova lanaca snabdijevanja iz Kine, što bi bilo potrebno za povećanje proizvodnje sa dodanom vrijednošću na tlu EU. Ako bi EU odredila takvo povećanje kao preduslov za izbjegavanje carina, kao što je rekao komesar za trgovinu Dombrovskis, planovi značajne kineske proizvodnje u EU bili bi mrtvi. Kineska kompanija Chery već je najavila odlaganje planirane proizvodnje u Španiji.

Da se suprotstavi Briselu, Peking stoga ima dvije mogućnosti. To bi moglo započeti puni trgovinski rat – povećanjem carina na evropski uvoz ili ograničavanjem izvoza kritične robe za odabrane evropske zemlje – i vidjeti može li to natjerati države članice da se suprotstave planovima Brisela o daljim mjerama. Alternativno, mogao bi se dublje ugraditi u evropski industrijski ekosistem, tražiti kompromis i pridržavati se zahtjeva za lokalizaciju podataka, lokalnog sadržaja i finansijske transparentnosti. Ovo drugo je politički malo vjerovatno, dok bi prvo moglo biti preskupo s obzirom na poljuljanu kinesku ekonomiju - ako države članice podrže Brisel i nazovu to blefom Pekinga.  

 

ZAKLJUČAK  

 

Dugotrajni dogovori u okviru Evropske komisije koji su konačno doveli o uvođenja carina na kineska električna vozila, ukazali su na odlučnost zemalja članica Evropske unije da smanji ovisnost od Kine i, ujedno, zaštiti evropsku autoindustriju, koja već osjeća posljedice povećanog uvoza iz Kine.  

U tekstu se analizira način na koji se u Evropskoj komisiji došlo do konačnog dogovora o uvođenju carina na kineske automobile, ali se daje i osvrt na, u međuvremenu, najavljene istrage koje je Evropska komisija pokrenula kada je u pitanju oprema za vjetroturbine i druge kineske proizvode koji ugrožavaju evropsku proizvodnju.  

Dok se u Evropskoj komisiji ozbiljno bave pitanjem smanjenja ovisnosti o Kini kada je u pitanju proizvodnja vezana za zelenu ekonomiju, u zemljama Zapadnog Balkana ovome pitanju se ne posvećuje gotovo nikakva pažnja. Kineski proizvođači redovno dobijaju tendere za nabavku opreme, čak i za sigurnosne službe, za koju su brojne zemlje procijenile da predstavlja prijetnju sigurnosti tih zemalja. Kineske kompanije, obilato potpomognute, od strane kineske države kroz subvencije, najnižom cijenom dobijaju tendere. Iako u zemljama Zapadnog Balkana nema mnogo kompanija koje se bave proizvodnjom električnih automobila npr. dosta kompanija sarađuje sa autoindustrijom EU. Svaki poremećaj na tržištu proizvodnje i prodaje automobila u EU sigurno će se odraziti i na kompanije na Zapadnom Balkanu koje sarađuju sa njima. Zbog toga bi vlasti država Zapadnog Balkana morale povesti računa o toj činjenici.