Invazija Rusije na Ukrajinu. Hoće li delikatan mir na Balkanu biti narušen?

Raste zabrinutost zbog ruskog uticaja u regionu u kojem rastu tenzije. Dan prije nego što je ruski predsjednik Vladimir Putin naredio mobilizaciju rezervnih trupa u eskalaciji rata u Ukrajini, odvojio je vrijeme za neobičnu posjetu. Lider separatista Milorad Dodik, član tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda, jedan je od rijetkih evropskih političara koji je prekršio Putinovu izolaciju posjetom Kremlju.

Putovanje je bilo tim neobičnije što je Dodik u jeku predizborne kampanje za rukovodstvo bosanske etničke srpske enklave, Republike Srpske, za koju je više puta prijetio da će izaći  iz zajednice sa drugim etničkim grupama u BiH.

Nasmiješen i rukujući se za državnu štampu, Putin je Dodiku poželio uspjeh u kampanji.  

"Nadam se da će rezultati ojačati poziciju patriotskih snaga u zemlji", navodi se Putinova izjava u zvaničnom transkriptu razgovora.

To otkriva da je Putinu trebalo vremena usred istorijske mobilizacije da pojača kampanju političara izabranog 2018. sa manje od 400.000 glasova.

Dodik i njegova baza moći srpskih nacionalista su u središtu dugogodišnje igre moći koju Rusija i Zapad već decenijama igraju na Zapadnom Balkanu.

Sada, sa rastućim etničkim tenzijama, neki analitičari su zabrinuti da će Rusija nastojati iskoristiti svoj uticaj na ličnosti poput Dodika da poremeti delikatan mir koji se održava u regionu od razornih jugoslovenskih ratova 1990-ih.

"Situacija se dramatično promijenila od kada je Rusija napala Ukrajinu u februaru“, rekao je Lirim Bllaca, bivši kapetan u oružanim snagama Kosova i savjetnik za sigurnost kosovske vlade. "Bilo je više pokušaja Rusije da podstakne sukob na Balkanu."

"Imati bliže veze i uticaj, to je uvek bio Putinov cilj", rekao je Andi Hodžaj, profesor međunarodnog prava na Univerzitetskom koledžu u Londonu i stručnjak za Zapadni Balkan, koji obuhvata Bosnu i Hercegovinu, Albaniju, Kosovo, Srbiju, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju.

Ali „u dijelovima gde to ne može postići“, rekao je Hodžaj, „Putin će to destabilizirati“.

Dugogodišnje veze

Uticaj Rusije na Balkanu nije ništa novo. Od kada se Srbija prvi put izborila za nezavisnost od Otomanskog carstva u 19. vijeku uz podršku Rusije, bila je ključni saveznik etničkih Srba u regionu.

Ali sa NATO bombardovanjem Jugoslavije kasnih 1990-ih i priznanjem nezavisnosti Kosova od Srbije 2008. godine, mnogi srpski nacionalisti usvojili su neprijateljski stav prema Zapadu i umjesto toga naglašavali svoju istorijsku vezu sa Rusijom.

„Privlačnost Rusije je u tome što se percipira kao neko ko se suprotstavlja Zapadu“, rekao je Vuk Vuksanović, analitičar za Balkan iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku i saradnik LSE IDEAS, istraživačkog tima za vanjsku politiku London School of Economics.

Tokom 2010-ih, Rusije je potvrdila svoju reputaciju, vršeći svoj uticaj na Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija kako bi zaustavila nastojanja Kosova za međunarodno priznanje i zalažući se za srpsku autonomiju u Bosni.

Blokiranje uticaja Zapada

Stručnjaci kažu da se ruska kampanja uticaja na Zapadnom Balkanu ubrzala nakon invazije 2014. i naknadne aneksije Krima od Ukrajine, kada je počela djelovati agresivno kako bi spriječila napredovanje Sjevernoatlantskog pakta širom istočne Evrope.

Nedavno skinuta tajnost obavještajnih podataka američkog State Departmenta navodi da je Rusija potrošila skoro 300 miliona dolara od 2014. utičući na strane političare, navodeći Albaniju i Crnu Goru među svojim metama.

Vlada Crne Gore je 2017. čak optužila Rusiju da je organizirala zavjeru za ubistvo bivšeg premijera i izvršila državni udar kako bi spriječila ulazak zemlje u NATO. Crna Gora je postala  članica NATO u junu iste godine.

Godinu dana kasnije, ruske diplomate su bile umiješane u pokušaje podmićivanja pravoslavnih sveštenika u Grčkoj da govore protiv sporazuma sa Sjevernom Makedonijom, koji bi otvorio put njenom članstvu u NATO-u.

U Bosni, stručnjaci kažu da Rusija sve više radi na blokiranju reformi koje bi je približile članstvu u NATO i Evropskoj uniji. Istovremeno je izrazila snažnu podršku Dodikovim srpskim nacionalistima, koji su pojačali tenzije blokiranjem institucija na nacionalnom nivou i prijetnjom otcjepljenjem.

„Uz rusku pomoć, Republika Srpska je de facto postala mnogo nezavisnija“, rekao je Paul Stronski, viši saradnik u Carnegie Endowmentu za međunarodni mir. "Rusija... zaista tretira Dodika kao da je nezavisni šef države."

U međuvremenu, posmatrači kažu da je Rusija uložila novac u obuku i naoružavanje policijskih snaga Republike Srpske i njegovala veze između srpskih i ruskih ultranacionalista. Zaprijetila je da će staviti veto na proširenje mirovne misije UN-a na Bosnu, EUFOR, i na lokalnom nivou emitirala dokumentarac sa srpskim nacionalističkim liderima koji pozivaju na "denacifikaciju" zemlje.

"Aktivno radi na kompliciranju procesa pomirenja između Bošnjaka, Hrvata i Srba u zemlji", rekao je Stronski. “I… drži Bosnu u limbu, gdje postoji stalna mogućnost tenzija.”

Balans snaga

Cilj ovog poremećaja je, kažu analitičari, da se Zapad održi u pripravnosti za ponovni sukob na Balkanu i spriječi zapadne sile da ostvare veći uticaj.

"Rusija se dugo opirala angažmanu Sjedinjenih Država i Evrope sa zemljama bivšeg sovjetskog prostora", rekao je Stronski. „Rusija, angažovanjem na Balkanu, čini nešto suprotno – pokušava da se uključi u ono što smatra evropskim dvorištem."

Ali sve više, kaže analitičar Balkana Vuk Vuksanović, "lokalni moćnici ne žele biti žrtvovani zarad Rusije".

U Srbiji je proruska politika i dalje preduslov za nacionalističke političare, poput njenog predsjednika Aleksandra Vučića. Samo mjesec prije njegovog ponovnog izbora u aprilu, njegove pristalice izašle su na ulice u hiljadama da podrže ruski rat u Ukrajini. Majice sa Putinovim likom su navodno bile bestseler.  

Analitičari kažu da je sporazum o preferencijalnim cijenama sa ruskom kompanijom koja kontroliše snabdijevanje Srbije energentima bio od suštinskog značaja za Vučićevu pobjedu. Nakon ruske invazije na Ukrajinu, postao je jedan od rijetkih evropskih lidera koji se protivio sankcijama.

Ali Vučić je često pokušavao da uravnotežiti svoju podršku Rusiji sa molbama zapadnim silama. Iskoristio je svoje drugo inauguracijsko obraćanje da ponovo naglasio da je Srbija opredjeljena za članstvo u EU. U prošlosti su provladini tabloidi krivili ruske dezinformacije za nasilne proteste protiv izolacije i za podrivanje sporazuma sa Kosovom koji bi unijeli veću stabilnost u odnose.

„Vučić igra svoju igru“, rekao je Vuksanović, „balansirajući i dovodeći Rusiju i Zapad u poziciju jednih protiv drugih“.

Za Predraga Rajića, srbijanskog političkog analitičara koji je i savetnik srbijanskog ministra spoljnih poslova, ovo je samo zdrav razum, jer je Srbija ekonomski duboko zavisna od EU — sa njenom trgovinom kojom dominiraju Nemačka, Italija i druge zemlje EU.

"Naše veze sa Zapadom su veoma duboke", rekao je on. "U Srbiji nećete naći nikoga ko štedi novac u rubljama. A kada Srbi kupuju automobile ili stanove, oni vam kažu cijenu u eurima."

Sposobnost Rusije za nestašluke 'ograničena'

Ipak, EU je bila spora da kapitalizira sopstveni uticaj. Pregovori o članstvu su godinama u zastoju u mnogim balkanskim zemljama.

Kada je EU dodijelila Ukrajini status kandidata ovog ljeta kao odgovor na rusku invaziju, a istovremeno je nametnula više uslova Bosni, mnogi u regionu su to smatrali nepravednim, smatra Rajić.

"Ako mene pitate, ta odluka Brisela stvorila je mnogo više nestabilnosti u regionu nego što je to ikada imao ruski uticaj", rekao je on.

Lirim Bllaca, kapetan kosovske vojske, rekao je da kako uticaj pro-EU političara slabi, novi talas "desničarskog sentimenta" popunjava vakuum.

"Kada je počeo rat u Ukrajini, mogli ste to osjetiti", rekao je on, posebno u zajednicama kosovskih Srba, gdje su mnogi veterani prošlih ratova. "Mislim da smo svi imali uspomene na posljednji sukob."

Ali Bllaca i drugi analitičari se slažu da za sada otvoreni sukob ostaje malo vjerovatan.

Sa svojim resursima vezanim u Ukrajini, "sposobnost Rusije za nestašluke je u ovom trenutku ograničena", rekao je Vuksanović.

Iako "nema sumnje da će Rusija pokušati osvojiti nekoliko političkih poena u bilo kakvom političkom haosu", rekao je on, etnički lideri poput Dodika do sada su bili u stanju da održe vlast bez pribjegavanja nasilju.

„Sigurno je više problema na Balkanu nego prije 10 godina“, rekao je Vuksanović. Ali ipak je bolje biti u Beogradu ili Sarajevu nego u Harkovu ili Odesi“.