Godina koja je promijenila odnose Kine i Rusije

Dok su ruski tenkovi ulazili u Gruziju pod okriljem noći u avgustu 2008., prva reakcija Pekinga pokazala je tihu nervozu.

Tadašnji kineski lider Hu Džintao navodno je bio frustriran i posramljen jer je Moskva izabrala dan otvaranja ljetne Olimpijade u Pekingu da pokrene invaziju. Kina je čak pokušala da blokira diplomatske pokušaje Rusije da legitimizuje rat u različitim multilateralnim organizacijama i susjednim regionima kao što je centralna Azija.

Brzi prelazak na februar 2022. u fokus je ubacio veoma drugačiju sliku razvoja odnosa Kine i Rusije definisanih rastućim afinitetom za ponovno ispisivanje globalnog poretka i zajedničkog suprotstavljanja Sjedinjenim Američkim Državama na globalnoj sceni.

Ponovo, uz sve jače odjeke ratnih bubnjeva ruske invazije, početkom godine dok je Kina bila domaćin drugih Olimpijskih igara, predsjednik Vladimir Putin je otputovao u Peking kako bi se sreo sa Si Đinpingom, gdje su dva lidera označila novu eru u vezama svojih država tako što su najavila početak strateškog partnerstva "bez granica".

Kao znak koliko su se odnosi Kine i Rusije transformisali u posljednjih 14 godina između dva događaja, dva lidera su 4. februara potpisala zajedničku izjavu od 5.300 riječi, prije ceremonije otvaranja Olimpijade. Ovaj dokument ponudio je okvir za dalju političku, ekonomsku i vojnu saradnju pokazujući zajednički front naspram Zapada.

Ali novoproglašeno bezgranično partnerstvo uskoro će biti testirano.

Ruski tenkovi su 24. februara ponovo ušli u susjednu bivšu sovjetsku republiku, ovaj put izazivajući najveći rat u Evropi od Drugog svjetskog rata. Međutim, za razliku od Gruzije, Putinova invazija na Ukrajinu izazvala je brzi ekonomski i politički odgovor Zapada i ukrajinske snage, opremljene stabilno dopremanim zapadnim oružjem, uspjele su da odbiju ruske trupe i nizom neprijatnih neuspjeha iz kolosijeka izbace zacrtane ciljeve Kremlja.

Od tada, Peking se kretao čudnom linijom uz Moskvu: govoreći protiv sankcija Zapada uvedenih Rusiji i često jačajući narative Kremlja o ratu, dok se istovremeno distancirao od Putina i ponekad nudio ublažene kritike invazije.

Nakon godine koja je iznevjerila mnoga očekivanja i razbila nekoliko mitova o odnosima Kine i Rusije, šta 2023. može da donese?

"Vojna nesposobnost Rusije donekle je oslabila njen položaj, ali Kina je i dalje posvećena Rusiji kao strateškom partneru", rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Steve Tsang, direktor Kineskog instituta Univerziteta SOAS u Londonu. "Rusija se možda pokazala manje vrijednom, ali Peking i dalje vidi Sjedinjene Države kao strateškog konkurenta i želi da na svojoj strani zadrži Rusiju na svojoj strani."

Strateška nagrada

Uprkos mnogim problemima koje je ruska invazija na Ukrajinu pokrenula kod kuče i u inostranstvu, kineski stratezi i dalje vide Moskvu koja jača svoju privrženost Kini kao prednost dok Peking produbljuje kompeticiju na globalnom nivou sa Sjedinjenim Državama.

"Odnos se i dalje shvata kao stvarna pogodnost i nagrada za Sija, čak iako iz rata Rusija izađe oslabljena", rekao je za RSE Andrew Small, saradnik German Marshall Funda i autor knjige "Bez granica: insajderska priča o ratu Kine protiv Zapada".

Analitičari tvrde da je zbog rata Peking nemiran i da su, s vremena na vrijeme, kineski zvaničnici davali signale o svom nezadovoljstvu, kao što je podrška izjavi iz novembra na samitu G20 u Indoneziji u kojoj se napada Moskva zbog globalnih političkih i ekonomskih posljedica uzrokovanih invazijom.

Ali rat je takođe više nego ikada prije, pojačao zavisnost Rusije od Kine, i politički i ekonomski, i Putinova spremnost da otvoreno izaziva Sjedinjene Države i dalje ve veoma privlačno za Peking dok nastavlja svoj uspon na globalnoj sceni.

"Slabija Rusija je i dalje bolji partner od bilo koje druge opcije koju ima Kina, naročito u smislu vojne, ekonomske i političke vrijednosti", rekao je Small. "Strateški pejzaž je i dalje isti za Sija. Peking očekuje da se upusti u period borbe i nije spreman da se povinuje."

Posredovanje u ovom partnerstvu bio je dugoročni cilj kreatora kineske politike, rekao je Small. Dok su i Peking i Moskva često nalazili interese koji se preklapaju u međunarodnim tijelima kao što su Ujedinjene nacije, njihov odnos je još uvijek bio definisan dubokim nepovjerenjem, naročito s ruske strane.

Godinama je Moskva u osnovi zatvarala rusko tržište za kineske investicije.

Kremlj je bio na oprezu u vezi ugovora o gasovodu koji bi mogli da povećaju energetsku sigurnost Kine i ostajao suzdržan u pogledu prodaje oružja koja uključuju napredno oružje kao što je protivraketni odbrambeni sistem S-400 i mlazni avioni Su-35 za koje su ruski zvaničnici smatrali da bi omogućili kineskim vojnim kompanijama da naprave obrnuti inženjering proizvoda.

Ali dosta toga se promijenilo nakon ruske aneksije ukrajinskog poluostrva Krim 2014. i izbijanjem borbi na istoku Ukrajine. Moskva se našla obhrvana sankcijama sa Zapada, uključujući i Evropsku uniju (EU), najvećeg eneggetskog kupca. A i maju te godine Putin je otišao u Šangaj gdje je imao namjeru da započne okretanje Moskve prema Istoku uz pomoć ogromnog ugovora o prirodnom gasu u formi gasovoda 'Moć Sibira' vrijednog 400 milijardi dolara, koji bi energent isporučivao u Kinu.

Dalje restrikcije su podignute u mjesecima koji su slijedili kada je Rusija prodala napredne borbene avione i raketne sisteme Kinezima. Istovremeno, promijenjena je i priča oko kineske investicione inicijative 'Pojas i put' koji je isprva viđen kao način zadiranja u ruski uticaj u područjima kao što je centralna Azije koje Kremlj smatra svojom sferom uticaja.

"Interesantan dio ovog rata i njegovih posljedica za Kinu je pitanje da li vrijede rizici koje je Rusija preuzela", rekao je Small u odnosu na kineske ambicije da položi pravo na samoupravni Tajvan koji Peking vidi kao odmetnutu provinciju. "Jasno im je pokazalo koliko štete to može da nanese ako procjena bude loša."

Pogled na 2023.

Gledajući unaprijed u novu godinu, centralno pitanje ostaje to kako će Kina prebroditi razvojni put svojih veza s Rusijom nakon poteza u Ukrajini.

Dok eksperti kažu ja je jasno da Peking nema namjere da odbaci Moskvu kao partnera, jasna su i ograničenja političke i ekonomske razine koje bi Kina ponudila Rusiji kao pojas za spasavanje.

"Čini se da će Kina i dalje nastaviti da nudi jaku retoričku podršku Rusiji, ali manje je izgledna praktična vojna i ekonomska podrška", rekao je za RSE Charled Dunst, suradnik Centra za strateške i međunarodne studije i autor knjige "Poražavanje diktatora". "Sjedinjene Države su ponavljale upozorenja Kini da vojna i ekonomska podrška Rusiji može da izazove sankcije SAD-a, što je situacija koju Kina sa ekonomijom u nezavidnoj poziciji, želi da izbjegne."

Imajući to na umu, čini se da je Kina odlučna da nastavi da kupuje ruske energente po sniženim cijenama i cilja da obavlja transakcije u rubljima i kineskoj valuti kao dio šireg napora da se zaštiti od povratnog udarca sankcijama.

Isto tako, mnoge ruske regije postavile su nove rekorde u trgovini sa susjednim kineskim provincijama, što je zavisnost koja će izgleda rasti u budućnosti.

Malo je vjerovatno da će Kina postati glavna ekonomska podrška Rusije u bliskoj budućnosti, kaže Agathe Demarais, direktorka za globalne prognoze Economist Intelligence i autorka knjige "Povratni udarac: Kako sankcije oblikuju svijet suprotan interesima SAD".

"Rusija će pokušati da uradi sve što može kako bi povećala izvoz energenata u Kinu", rekla je ona za RSE. "To ne bi trebalo da bude teško za izvoz nafte, ali će problem biti gas, koji je žila kucavica ruskog režima. Gotovo svi ruski gasovodi su podešeni za Evropu a izgradnja novih je skupa, iziskuje naprednu tehnologiju i traži vrijeme i novac."

Nesigurnost takođe leži u bilo kojem potezu Kine da pomogne Rusiji da izbjegne udarce američkih sankcija na njenu ekonomiju.

Peking je u prošlosti pomagao partnerima da prebrode multilateralne sankcije kao što je Iran, gdje je cilj bio da se ublaži finansijski udar i kupi jeftina nafta. Ali Demarais kaže da je Kina takođe rasplamsala svoje veze s Teheranom tokom tog perioda zbog pretjeranog pritiska na Iran u pregovorima i iskorištavanjem ekonomskih poteškoća ove zemlje.

Sa Rusijom, Peking će tražiti način da uči iz prethodnih iskustava i pronađe balans između vlastitih energetskih i finansijskih interesa dok istovremeno drži Rusiju čvrsto na mjestu.

"Kina zna da će moći da dobije ustupke od očajne Rusije bez novca", rekla je Demarais. "Takođe, kineske kompanije nisu previše uzbuđene u vezi jačanja poslovanja s Rusijom jer se boje promjene sekundarnih sankcija, a kineske kompanije ne žele da rizikuju. To znači da će odnos biti veoma neuravnotežen i da će Kina imati prednost."

S pogledom na 2023., Small keže da je ključni zadatak za kineske stratege da drže blizu Moskvu, a pritom da zadrže veze sa Zapadom neoštećene, u čemu se čini da je Peking uspješan nakon novog talasa približavanja evropskim liderima kao što je predsjednik Francuske Emmanuel Macron i predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel.

"Oni znaju da Rusija želi poštovanje i ako joj to daju, onda je ovo jeftina trgovina za Peking", dodao je Small. "Ako Rusiju tretiraju kao ravnopravnu, čak i ako ne misle da je tako, onda će se isplatiti Kini i to sve više postaje način na koji Si pristupa ovom odnosu u cjelini."