Glavni cilj. Šta će Rusija dalje?

Nakon što nije uspjela zauzeti cijelu Ukrajinu, Rusija će pokušati implementirati projekat Novorosija u verziji 2.0

Oslobođeni su Buča, Irpin i Gostomel, a nadležne strukture sada rade na pronalaženju svih onih koji su mučili i ubijali stanovnike ovih gradova. Svaki zločin će biti dokumentiran, traže se svjedoci koji mogu razjasniti smrt svakog čovjeka, mislim da će se svi ovi materijali prikupiti, pokrenuti slučajevi, sve ove činjenice će biti osnova međunarodne istrage, a samim tim, donosit će se odluke o zločinima i ratnim zločincima. Štaviše, razlozi za pokretanje ovakvih slučajeva su jasni i relevantne međunarodne institucije su izrazile namjeru da nam pomognu u ovom procesu.

Sada će sve zavisiti od toga koliko će efikasno i brzo naša tijela raditi. Jasno je da moramo raditi u prilično teškim uslovima, ali mislim da će svi krvnici biti pronađeni i osuđeni, prije svega od strane međunarodnih sudova za ratne zločine ili zločine protiv čovječnosti. Naše obavještajne službe znaju koje su vojne jedinice bile stacionirane na ovim prostorima pa su shodno tome poznata imena i prezimena komandanata ovih vojnih jedinica. I oni i oni koji su im dali zločinačka naređenja - najviši politički vrh Rusije - doživjet će zasluženu kaznu.

Nadam se da ako naše specijalne službe, naše obavještajne agencije budu u mogućnosti da dođu do nekoga, da će doći do njih. Ali to će biti prilično teško, jer su vojne jedinice stacionirane na ovim prostorima povučene sa teritorije Ukrajine. Oni su krenule obnoviti borbenu sposobnost u Bjelorusiji i Rusiji i vjerovatno će se vratiti u Ukrajinu u bliskoj budućnosti, ali u drugi region: učestvovat će u neprijateljstvima na istoku. Zato će do njih biti mnogo teže doći, ali čvrsto vjerujem da će se prikupiti potrebni dokazi i čvrsto vjerujem u neminovnost kazne. Ono što se desilo u Buči, Irpenu i drugim gradovima je užasno, ali, nažalost, ovo možda nije zadnji put da čujemo i vidimo informacije o ratnim zločinima. Mislim da ćemo se, kako se teritorije oslobađaju, mnogo puta suočiti sa takvim činjenicama.

Trenutno Rusi nemaju snage i sposobnosti da blokiraju i napadnu Harkov

Izjave ukrajinskih zvaničnika da će se glavne vojne akcije u bliskoj budućnosti odvijati na jugu i istoku nisu neosnovane. Naši obavještajci su imali informacije da će Rusija povući svoje BTG iz Kijevske i Černigovske oblasti i prije nego što je to

počelo. Štaviše, kada su predstavnici ruske delegacije na razgovorima to predstavili kao gest dobre volje sa svoje strane, rekavši da su za uspjeh daljih pregovora spremni smanjiti intenzitet borbi u Kijevu i Černihivu, jednostavno navode da se vojska spremala za odlazak.

Zašto se to radi? Negdje u trećoj ili četvrtoj nedjelji rata, Rusi su zaprepašteno shvatili da im nedostaje inspiracije, nemaju potencijala, vještina da napadaju u različitim smjerovima istovremeno. Stoga su se fokusirali na smjer koji im je važan.

Zašto su istok i jug važni?

Prvo, Rusija je shvatila da se cilj njihove takozvane specijalne operacije - da zauzmu, okupiraju i kontroliraju čitavu teritoriju Ukrajine, ne ostvaruje, pa su morali čuvati obraz. Odnosno, ako već moraju zaustaviti ovu tzv. specijalnu operaciju, recimo, mirovnim sporazumom ili primirjem, moraju pokazati barem nešto, a Donbas im je jako potreban. Da podsjetim da je prije ruske invazije prethodilo takozvano priznanje Luganske Narodne Republike i Narodne Demokratske Republike Ukrajine - a da bi se moglo reći da je to "oslobođenje" bilo ključni cilj koji su postigli, krajnje je za njih je važno da zauzmu ove teritorije.

Druga stvar: Rusima su potrebne intenzivne borbe u Donbasu kako bi ispunili jedan od ključnih zadataka koji su postavili od samog početka: potpuno opkoljavanje i uništenje ukrajinske grupe u tzv. ekološkoj zoni (Operacija Savezničke snage) u oblastima Luganska i Donjecka. U trenutku invazije tamo su bile stacionirane mnoge naše najsposobnije brigade i većina našeg naoružanja, pa Rusija smatra da će, ukoliko se unište savezničke snage, to značajno oslabiti sposobnosti ukrajinske vojske.

Treće, Donbas je potreban i Rusima kako bi konačno završili zadatak zauzimanja Mariupolja, koji ne mogu zauzeti već četiri sedmice. Mariupolj je za njih važan jer je luka i zato što je ključna tačka u probijanju takozvanog kopnenog koridora od Krima do Donbasa. Istovremeno, borbe u Mariupolju su teške, jer se bore u prilično gustom okruženju - da biste se kretali u takvim uslovima, morate imati opipljivu prednost i stoga Rusija želi skoncentirati što više vojnika tamo.

Koliko sam shvatio, ruske trupe planiraju nastaviti aktivna neprijateljstva prekosutra. Njihova rotacija se postupno bliži kraju, odnosno, još uvijek su u stanju završiti one BTG-ove koji su pretrpjeli značajne gubitke. Za to se regrutuju vojnici iz vojnih baza u Armeniji i Tadžikistanu, kontingenti iz Sirije, Južne Osetije i Abhazije, mobiliziraju rezervisti i postepeno, za sada u malim količinama, ali već

sklapaju ugovore sa dobrovoljcima. Dakle, za ovu drugu rotaciju su do sada regrutovali ljude.

I za njih je izuzetno važno, da ovu operaciju završe do kraja aprila kako bi došli do administrativnih granica i potom krenuli u ofanzivu u drugim pravcima. Šta se podrazumijeva pod drugim područjima? Harkiv, Zaporožje, Odesa, Mikolajiv. To su planirali i ti planovi nisu nestali. Sada Rusija, pošto nema mogućnost zauzeti čitavu Ukrajinu, zapravo pokušava realizirati projekat Novorosija, samo u verziji 2.0, odnosno, odsjeći jugoistok od ostatka Ukrajine. I nastoji izvršiti ovaj zadatak do 9. maja, da izvještava o svojim herojskim uspjesima 9. maja i da može nametnuti svoje uslove Ukrajini u pregovorima, čija će se ključna runda održati otprilike u isto vrijeme.

Šta će sad Rusi?

Prvo će pojačati juriš na Mariupolj, iako je tamo već prilično teško. Drugo, oni već prikupljaju resurse za udar na Kramatorsk-Slovjansk iz pravca Balaklija-Izjum kako bi pokušali opkoliti našu grupu u Donbasu i spriječiti je da manevrira. Navodno će zadati dodatne udare u pravcu Zaporožja i, možda, Krivog Roga, ne toliko da bi ih sada zarobili, koliko da bi okovali dio naših oružanih snaga koji se tamo nalazi i lišili ih mogućnosti da obsiguraju materijalne i ljudske resurse.

I Harkov je ostao na listi prioriteta, ali sada nije glavni. Oni su dijelom već ušli u ovaj grad, ali su odatle protjerani. Čak im je suđeno za izdaju, jer su jedinice 58. armije poražene kod Harkova. Sada Rusi nemaju snage i sposobnosti da blokiraju i napadnu Harkov, pa će biti pozicionih borbi, ali im je sada glavna stvar Mariupolj.

Što se tiče Hersonske oblasti i okupiranog dijela regije Zaporožj, to su regioni u kojima pokušavaju zaživjeti Iz nekog razloga su se nadali, da su ljudi koji su ih savjetovali (obavještajci, kontraobavještajci i politički savjetnici, uglavnom naši bivši građani, politički emigranti) mislili da će iz nekog razloga biti nešto kao 2014. godine. Da će biti hljeba, soli, ćilima, da će se moći dogovoriti da će biti, ako ne saradnje, onda barem bez otpora i najlojalnijeg stava. A kada su sa iznenađenjem saznali da se sve to ne dešava, već prilično aktivan protest, odlučili su promijeniti taktiku. U stvari, počeli su uvoditi prilično aktivan okupacioni režim. Šta to znači? Policijski čas, ulične patrole, krivični postupci za otpor okupatorskoj vlasti, zabrana masovnih skupova. Ali za sve to će im trebati dodatne snage i to je jedan od razloga zašto se invazija velikih razmjera u to vrijeme činila malo vjerovatnom. Nije bilo dovoljno snaga i sredstava za invaziju, to je Rusima počelo nedostajali krajem prve sedmice. I što je najvažnije - nije bilo dovoljno snaga i sredstava da

kontrolišu teritorije koje će zauzeti. Da bi kontrolirali grad, morat će patrolirati ulicama, postavljati kontrolne punktove, čuvati kritične objekte - pruge, puteve, vojne jedinice. Njima su potrebne komande, sopstvene jedinice FSB-a, kontraobaveštajne službe, opere, sudije, tužioci, policija, Rosgarda i sav taj ogroman broj ljudi. I oni postepeno okupljaju ove brigade, koje će sada raditi, da tako kažem, u Hersonu, Berdjansku, Skadovsku, Heničesku, odnosno sve to sada pripremaju.

Rusi su neko vrijeme vjerovali da sve to neće biti potrebno, za njih će to učiniti lokalno stanovništvo, lokalni izdajnici. Ali nisu našli dovoljno policajaca, a sada će sve raditi mnogo teže, ali za to je potrebno vrijeme i dodatna sredstva. To je ono što oni sada rade.