EU ima problem špijuna, a zašto ih je tako teško uhvatiti

 

Lebde za šankom na događaju umrežavanja think tankova. Oni dižu ruku u sali za novinare na brifinzima Evropske unije. Prisluškuju, ako je vjerovati upozorenju iz 2019. osoblja Evropske službe za vanjske poslove, u barovima i restoranima u blizini sjedišta Evropske komisije.

Da zidovi imaju uši odavno je činjenica briselske svakodnevnice. Ali borba protiv špijunaže dobija novu dimenziju, jer EU borci protiv špijunaže udvostručuju svoje napore suočeni sa ruskim neprijateljstvom, kineskim špijuniranjem i povratkom geopolitike velikih sila.

Problem za one koji su zaduženi za rješavanje problema je u tome koliko se može učiniti po tom pitanju. A odgovor je, za sada, izgleda: nedovoljno.

Za početak, niko zapravo ne zna koliko špijuna djeluje u glavnom gradu EU. Kada se od belgijskih zvaničnika službi sigurnosti zahtijeva da daju broj, šale se da će im biti drago da saznaju, ako iko zna.

Sjedinjene Američke Države i Australija zahtijevaju od ljudi koji rade za strane interese da se registriraju, dajući barem uvid u pokušaje uticaja na politički proces. Belgija ne.

Zatim, tu je i broj meta – i potencijal za naslovne priče – koje međunarodne objave pružaju.

Brisel je domaćin ne samo institucija EU i NATO-a, već i oko 100 drugih međunarodnih organizacija i 300 stranih diplomatskih misija. Zajedno, oni zapošljavaju oko 26.000 registriranih diplomata, prema belgijskom  Ministarstvu vanjskih poslova - svaki od njih je mogući špijun.  

Za špijune, diplomatski pasoš je konačno pokriće. Ne samo da je dodir sa najvišim zvaničnicima i otkrivanje informacija dio opisa posla, već su diplomate zaštićene od krivičnog gonjenja prema Bečkoj konvenciji. Belgijski sigurnosni zvaničnici procjenjuju da u nekim ambasadama između 10 i 20 posto diplomata čine obavještajci.

Poslovi u akademskim krugovima ili trustovima mozgova, mjesta na kojima su ljudi plaćeni da pribavljaju i analiziraju informacije, također su atraktivna pokrića.

Slobodni univerzitet u Briselu zatvorio je Konfucijev institute za kineski jezik i kulturni program, 2019. godine nakon što je direktor instituta optužen za špijuniranje u korist Pekinga. Belgija je, također, protjerala kineskog doktoranta 2021. jer je njegov akademski rad bio paravan za njegov obavještajni rad, prenose belgijski mediji.

Novinarstvo je još jedna dobra maska, pruža mogućnost pristupa nizu događaja štampu, kao i dobar izgovor za radoznalost i ugodan odnos prema ključnim zvaničnicima. Za svakog petog kineskog novinara koji radi u Briselu sumnja se da su obavještajci, navode belgijske službe sigurnosti.

Zaista, toliko je kineskih špijuna osumnjičeno za djelovanje u Briselu da neki to tretiraju kao neku vrstu šale.

"Pomalo liči na “gaydar", rekao je jedan bivši diplomata EU o razvoju sposobnosti za otkrivanje kineskih špijuna. “Teško je objasniti, ali kad jednom znaš, postaje lakše.”  

 

Otkrivanje špijuna à la belge

 

Uglavnom, identificiranje i hvatanje špijuna koji rade u briselskoj međunarodnoj zajednici zavisi od belgijske vlade.

Evropska komisija, Evropsko vijeće, Evropski parlament i NATO imaju zasebne sigurnosne urede, koji rade na sprečavanju špijuna da uđu u njihove zgrade i pristupe osjetljivim dokumentima.

Ali ne postoji formalna obavještajna agencija EU pa čak ni krovna organizacija koja bi koordinirala 27 nacionalnih špijunskih službi bloka – za razliku od, recimo, nacionalnih policijskih snaga, gdje Europol igra koordinirajuću ulogu. Neki su pozvali Evropu da stvori svoj odgovor CIA-i, jedinstvenom tijelu koje koordinira špijunske napore bloka, ali to u najboljem slučaju ostaje daleka mogućnost.

„Znam da je to osjetljivo za neke zemlje članice, ali bi bilo logično imati obavještajnu agenciju na evropskom nivou koja bi branila strateške interese Evrope“, rekao je Samuel Cogolati, belgijski parlamentarac iz Zelene stranke koji je glasno govorio o rizicima kineskog uticaja u Belgiji.

“Rizik od špijunaže je prisutan i ne može se zanemariti”, dodao je.

Malo je vjerovatno da će se koordinacija na nivou EU dogoditi uskoro, rekao je belgijski zvaničnik koji je često u kontaktu s obavještajnim agencijama.  

"To je jednostavno previše osjetljivo", rekao je zvaničnik, dok vlade EU nerado dijele informacije.  

Umjesto toga, najveći dio odgovornosti pada na belgijsku Službu državne sigurnosti i vojne zvaničnike u Općoj obavještajnoj i sigurnosnoj službi — koji rade sa 120 službi iz 80 zemalja na lovu na špijune.

 

Belgija ima dugu istoriju otkrivanja špijuna.

 

Šezdesetih godina prošlog vijeka predsjednik Charles de Gaulle povukao je Francusku iz vojne komandne strukture NATO-a, prisiljavajući transatlantski odbrambeni savez da premjesti svoje sjedište u Brisel. Bojeći se sovjetskog uticaja, Sjedinjene Države su insistirale da Belgija pojača svoje kontraobavještajne napore.

Belgijska državna sigurnost je šest puta povećala svoje ljudstvo, a belgijska vlada je tada rekla da želi spriječiti Brisel da postane "važan špijunski centar".

Bez obzira na to, Brisel se i dalje smatrao igralištem za špijune - posebno nakon završetka Hladnog rata, kada je kontraobavještajna služba postala manje prioritet. To je ostavilo Belgiju nespremnu kada je bila suočena sa velikim špijunskim skandalom 2003. godine, nakon što su uređaji za prisluškivanje otkriveni u zgradi “Justus Lipsius” Evropskog vijeća.

U 2016, obavještajna agencija ove zemlje bila je samo upola manja od njenih kolega iz EU, prema povjerljivom mjerilu belgijske vlade, u koje je vidio POLITICO.

Od tada su rasli pozivi za dodatnim ulaganjima: od službe državne sigurnosti, belgijskih pravosudnih organa, Evropskog parlamenta i nekoliko belgijskih političara. I pronađen je novi novac za kontraobavještajne napore.

 

Jačanje igre

 

Decenijama su čelnici EU, a posebno belgijski političari, odbacivali ideju da bi podli akteri u mjestima poput Pekinga, Moskve ili Teherana zapravo bili zainteresirani za tehnički dokument koji kruži hodnicima sivih zgrada u evropskoj četvrti. Ali nedavni događaji su barem neke od njih upozorili na rizike.

"Evropljani nikada nisu bili jaki u kontraobavještajnim službama", rekao je bivši visoki američki obavještajni zvaničnik. “Oni su bili veoma ovisni o SAD-u, sada postoji određena promjena mentaliteta.”

"Tamo je vrlo opasan svijet", dodao je američki zvaničnik, gledajući preko ramena u popularnom briselskom kafiću. “Jednostavno niste shvatili koliko trebate biti oprezni.”

Ruska agresija od 2014. povećala je svijest o opasnostima, a potrošnja je porasla kao odgovor. Nakon perioda u kojem je agencija dala prednost borbi protiv terorizma, nakon terorističkih napada u Parizu i Briselu 2015. i 2016. fokus je sada ponovo na kontraobavještajnoj službi, rekli su belgijski sigurnosni zvaničnici.

"Belgija je pojačala svoju igru i postala proaktivnija", rekao je visoki zvaničnik EU.  

Belgijska vlada je saopćila da ima za cilj od Brisela napraviti „neprijateljsko operativno okruženje“ za strane špijune, prema nedavnoj strategiji nacionalne sigurnosti.

Ranije ove godine, Belgija je usvojila zakon dajući službenicima sigurnosti više slobode tokom istraga. Ministar pravde Vincent Van Quickenborne, zadužen za državnu sigurnost, rekao je da će im zakon dati "više ovlasti za obavljanje intervjua, nametljivije metode, ali uvijek u skladu sa zakonom". To će, naprimjer, omogućiti izvorima službi državne sigurnosti da učestvuju u zabranjenim demonstracijama kako bi držali na oku svoje mete.

Belgijska državna sigurnosna služba skoro će udvostručiti svoje osoblje na 1.000 ljudi do 2024. godine, u investiciji koju je vlada nazvala "istorijskom". Koliko će od njih raditi na kontraobavještajnoj službi je povjerljivo, rekli su belgijski službenici sigurnosti, ali broj raste.

Očekuje se da će Van Quickenborne, također, podnijeti novi zakon koji će olakšati krivično gonjenje proširenjem definicije špijuniranja. Špijunaža sama po sebi nije klasificirana kao zločin u Belgiji. Samo prenošenjem povjerljivih informacija od ključnog nacionalnog interesa neprijateljskoj ili stranoj sili, špijuni se izlažu riziku krivičnog gonjenja.

Bivši belgijski diplomata Oswald Gantois, naprimjer, bio je pod istragom zbog curenja informacija ruskim tajnim službama, ali je tek 2018. osuđen za nezakonito udruživanje u svrhu krivotvorenja.

Neki su, međutim, zabrinuti da su napori Belgije i dalje nedostatni.

Drugi belgijski zvaničnik je naglasio da, iako više novca odlazi belgijskoj službi državne sigurnosti, a posebno kontraobaveštajnoj službi, zemlja se ne može takmičiti sa resursima stranih sila poput Kine.

"Budimo iskreni", rekao je Kenet Lasoen, stručnjak za belgijske obavještajne službe na Univerzitetu u Antverpenu. „Neprijateljsko operativno okruženje je Moskva sa FSB-om. Nije Brisel sa belgijskom Službom državne sigurnosti.”

 

Uhvati i pusti

 

Ako Belgija pojačava razotkrivanje špijuna, zašto napori službe državne sigurnosti ne čine vijesti češće?

Osude za špijunažu često dolaze na naslovne strane kako u SAD-u tako I u drugim zemljama EU. Neposredno prije ljeta, Estonija je jednu ženu osudila na više od osam godina zatvora, proglasivši je krivom za špijuniranje za Kinu. Njemački rezervni vojnik osuđen je zbog prenošenja informacija Moskvi. A u Štokholmu se trenutno sudi dvojici Šveđana zbog špijuniranja za Rusiju.

Belgija ima tiši pristup, iz raznih razloga.

Prvo, nesposobni za krivično gonjenje i još uvijek s ograničenim sredstvima, belgijski kontraobavještajni agenti moraju odrediti prioritet. Što više novca potrošite, više špijuna ćete naći i tako ćete opet morati potrošiti više novca, rekao je drugi belgijski zvaničnik.

Dakle, dok špijuniranje iz “neprijateljskih” zemalja, poput Rusije, Irana ili Kine, dobija više pažnje, belgijski kontraobavještajci će i dalje, vjerojatno, zatvarati oči na špijunažu od strane saveznika.

"To je pitanje prioriteta", rekao je prvi belgijski zvaničnik. “Radije bih da Amerikanci ili Nijemci prisluškuju nego Kinezi ili Rusi.”

Belgijske obavještajne službe, također, imaju tendenciju da izbjegavaju svjetla reflektora. Za špijune koji su uhvaćeni javnost možda nikada neće saznati, rekli su službenici sigurnosti. Optužbe, čak i kada bi bilo moguće, je kao bacanje bombe, rekli su zvaničnici sigurnosti, to šteti diplomatskim odnosima.

Umjesto toga, uhapšenim špijunima se često jednostavno kaže da napuste zemlju. To se dešava rutinski, ali se proces uglavnom odvija diskretno preko njihovih ambasada. Protjerivanja se rijetko objavljuju, kao što je bio slučaj kada je 21 ruski diplomata protjeran nakon što je Rusija napala Ukrajinu.

Ponekad Belgija pomaže zemljama saveznicama da uhvate špijune na njenoj teritoriji. Belgijska policija je 2018. uhapsila Kineza za kojeg se sumnja da je špijunirao General Electric Aviation.  

"Potom je izručen Sjedinjenim Državama, veoma su im zahvalni na tome", rekao je Van Kvikenborn. Čovjek je kasnije osuđen za zavjeru radi ekonomske špijunaže.

U drugim slučajevima, Belgija bi mogla obavijestiti sagovornike špijuna, tako da pristup informacijama prestane.

Rijetko se osumnjičeni špijuni jednostavno prozivaju. Godine 2020. pojavile su se vijesti da je Fraser Cameron, bivši britanski diplomata i bivši zvaničnik Evropske komisije koji je postao think tanker, pod istragom zbog sumnje da je prenosio osjetljive informacije Kini. Cameron negira optužbe i nije se suočio s optužbama.

Kada se optužbe za špijuniranje pojave u vijestima, one ne samo da odaberu moguće agente, rekli su službenici sigurnosti. Oni podižu svijest o problemu — što je samo po sebi korisno.

"Shvatanje da špijunaža nije naučna fantastika, već opipljiv i stvaran rizik, prvi je korak da se zaštitimo od nje", rekao je Nicolas Fierens Gevaert, glasnogovornik belgijskog Ministarstva vanjskih poslova.