Energetska nezavisnost Ukrajine: stvarnost i izgledi za zimsku sezonu

Gotovo sva energija na okupiranim teritorijama, kao i ključni objekti na kontroliranim teritorijama, pogođeni su ili potpuno uništeni. Šta reći ako je 87 posto svih termoelektrana na ugalj nepovratno izgubljeno. A oko 70 posto instaliranih vjetrokapaciteta i veliki dio solarnih stanica trenutno su nedostupni zbog vojnih operacija, oštećenja i neprikladnih vremenskih uslova.

Trenutno energetski sistem Ukrajine radi pod trajnom prijetnjom ruskog granatiranja, koje ima za cilj destabilizaciju njegovog funkcioniranja. U decembru 2024. godine, masovni raketni napadi ponovo su primorali zemlju da implementira planove isključenja struje koji pogađaju milione građana.

Pred Ukrajinom se postavljaju pitanja: kako osigurati stabilno snabdijevanje električnom i toplotnom energijom u uslovima rata? Koje alternative mogu pomoći da se izbjegne humanitarna kriza? Ima li relevantnih iskustava iz drugih zemalja? Agencija UA.News je istražila ovo pitanje.

Od krize do krize: realnosti ukrajinskog energetskog sistema  

Jedan od ključnih izazova za ukrajinsku energetsku industriju (osim, naravno, neprijateljskog granatiranja) je smanjenje raspoloživih nuklearnih proizvodnih kapaciteta. Na mnogo načina, razlog leži u gubitku Zaporoške nuklearne elektrane. Ova elektrana je prije rata davala oko 25 posto ukupne proizvodnje električne energije u mirnodopskim uslovima, a njeno zauzimanje stvarilo je teško nadoknadiv deficit. Trenutno u Ukrajini rade samo tri nuklearne elektrane koje daju otprilike 7,8-7,9 GW kapaciteta, što pokriva oko 50 do 55 posto zimske potražnje.

Hidroelektrane su, također, pretrpjele značajne gubitke zbog uništavanja brana i stanica, posebno Kahovske HE. Generalno, izgubljeno je oko 30 postohidroenergije. Osim toga, nizak nivo vode u akumulacijama Dnjeparske kaskade otežava njihov rad, posebno tokom vršnih opterećenja. Izuzetno je teško izbalansirati takve stvari, a i zbog toga se Ukrajincima tako često gasi svjetlo.

Kritična je i situacija sa obnovljivim izvorima energije. Većina vjetroelektrana je ili na okupiranim teritorijama ili ne radi zbog oštećenja. Operativni kapaciteti osiguravaju samo oko 370 MW od postojećih 1,9 GW instalirane snage.

Generalno, stanje u elektroenergetskom sistemu ostaje konstantno loše, sa malim periodima kratkoročnog poboljšanja situacije. Razmjere razaranja su prevelike da bi se zimu moglo proći bez isključenja električne energije, čak i ako iznenada dođe mir i prestane granatiranje - zaštita od koje je, kako se pokazalo, uglavnom postojala samo u izjavama zvaničnika, a ne u stvarnosti.

A u uslovima redovnih napada Ruske Federacije na objekte energetske infrastrukture, sve postaje još komplikovanije. Uostalom, iako energija ima određenu rezervu stabilnosti, ona je već gotovo iscrpljena, a kumulativni učinak napada može dovesti do još većeg razaranja, pa čak i, dugoročno gledano, kolapsa.

 

Alternativni izvori energije i uvoz

Kao odgovor na sve izazove vremena, Ukrajina pokušava da nadoknadi deficit: prvenstveno uvozom električne energije iz Evropske unije. Trenutno, uvoz je oko 2-2,1 GW na svom vrhuncu, ali to nije dovoljno da se u potpunosti pokriju potrebe, posebno tokom vršnog opterećenja.

Uz to, razmatra se opcija aktivnijeg korištenja mobilnih plinskih turbinskih agregata, autonomnih kotlovnica u urbanim sredinama i drugih alternativnih rješenja. Takve instalacije mogu pomoći u osiguravanju energetskog balansa u regijama koje doživljavaju najduže nestanke. Međutim, njihova implementacija je komplicirana prilično visokim troškovima i potrebom za dodatnom zaštitom od granatiranja.

Značajnu ulogu igra i modernizacija elektrodistributivnog sistema. Integracija sa evropskim energetskim sistemom ENTSO-E omogućava dobijanje hitne pomoći u vidu dodatnog uvoza, ali to zahtijeva dalje prilagođavanje ukrajinskih mreža evropskim standardima. Trenutno se na zapadu Ukrajine grade dodatne linije koje imaju za cilj osigurati još veći uvoz iz Evropske unije.

Iskustvo drugih zemalja kao vodič za Ukrajinu

Iskustvo drugih zemalja koje su se suočile sa kriznim uslovima, kao što su ratovi, granatiranje kritične infrastrukture ili jednostavno dugotrajni nestanci struje iz unutrašnjih razloga, mogu poslužiti kao vodič za Ukrajinu. Ovi primjeri pokazuju kako su nacionalne vlade, zajednice i međunarodni partneri u stanju pronaći rješenja u vanrednim okolnostima.

Istovremeno, treba shvatiti da se nijedna od navedenih država u svojoj novijoj historiji nije suočila sa izazovima takvog razmjera kao što je Ukrajina. Ipak, njihova praksa i iskustvo i dalje mogu biti vrijedni za Ukrajinu.

Naprimjer, Finska, koja dugo nije bila u ratu, ima oštre klimatske uslove i veoma hladne zime. Ova zemlja je razvila efikasan sistem centraliziranog snabdijevanja toplotom. Finske termoelektrane istovremeno proizvode električnu i toplinsku energiju, što omogućava optimizaciju korištenja resursa i smanjenje gubitaka. Ovo je posebno važno kada je pristup vanjskim izvorima energije ograničen. U slučaju mogućeg oštećenja mreže, finske općine imaju rezervne autonomne izvore energije kao što su mini CHP ili dizel generatori.

Osim toga, Finska aktivno razvija sistem akumulatora toplote. To su posebne instalacije koje pohranjuju višak toplinske energije za korištenje u vršnim periodima. U kriznim situacijama ovaj pristup pomaže da se osiguraju osnovne potrebe stanovništva čak i u uslovima nestašice energije – naprimjer, u slučaju prekida rada zbog teških vremenskih uslova.

Primjer Izraela je nešto bliži u kontekstu. Zbog stalnih sigurnosnih prijetnji, ova država veliku pažnju posvećuje decentraliziranoj energetici. Svaki stambeni prostor ili strateški infrastrukturni objekat opremljen je sistemima lokalne namjene kao što su solarni paneli i baterije. U uvjetima neprijateljstava, to minimizira ovisnost o glavnim elektroenergetskim mrežama, koje se mogu oštetiti.

 

Izrael, također, implementira takozvane "pametne mreže", koje omogućavaju automatsko preusmjeravanje tokova energije na prioritetne objekte - bolnice, vodovod, vojne objekte, pansione sa starijim osobama itd. - u slučaju oštećenja na drugim dijelovima mreže . Međutim, uprkos bliskosti uslova (rat i stalne sigurnosne prijetnje), Izrael možda nije baš relevantan primer za Ukrajinu zbog razlike u klimi: nema hladnih zima, a termometar uvijek ima pozitivnu temperaturu.

Još jedan zanimljiv primjer je Velika Britanija. Tokom Drugog svjetskog rata, Ujedinjeno Kraljevstvo se suočavalo sa čestim nacističkim bombardiranjem, koje je uništilo kritičnu infrastrukturu zemlje, uključujući elektrane. Glavni odgovor je bila nacionalna kampanja o racionalizaciji energetskih resursa. Građanima je objašnjeno kako da uštede toplotu, svjetlo i gorivo, a ohrabrili ih da se pridruže lokalnim inicijativama za obnovu infrastrukture.

Vlada je, također, stvorila posebne timove za popravku koji su brzo obnavljali oštećene objekte. Savremeni ekvivalent ovog pristupa u Ukrajini su mobilne energetske grupe koje se bave hitnim popravkom oštećenih mreža.

Konačno, slučaj Južne Koreje može biti koristan. Ova država također nije dugo bila u ratu, ali se redovno suočava sa prirodnim katastrofama i egzistencijalnom geopolitičkom prijetnjom sjevernog susjeda.

Seul posvećuje veliku pažnju ulaganjima u rezervne kapacitete. Zemlja je stvorila ogromne podzemne rezervoare za skladištenje nafte i gasa, koji osiguravaju stabilnost snabdijevanja energijom u slučaju krize. Osim toga, državna vlada je razvila nacionalne planove odgovora na energetsku krizu, uključujući modeliranje situacija u kojima glavni infrastrukturni objekti nisu u funkciji. Ovaj pristup uključuje obuku stanovništva za djelovanje u vanrednim situacijama, uključujući korištenje alternativnih izvora energije.

Primjena ovih primjera u ukrajinskoj stvarnosti može uključivati:

Međunarodna podrška i prilagođavanje najbolje prakse lokalnim potrebama i dalje je ključna po ovom pitanju. Samo efikasnom koordinacijom na državnom i lokalnom nivou Ukrajina će moći manje-više uspješno prezimiti u uslovima treće godine rata.

Kao zaključak, može se konstatovati da se Ukrajina tokom zimskog perioda suočava sa izuzetno teškim uslovima. Uprkos masovnom granatiranju, energetski sistem i dalje pokazuje određenu količinu otpornosti, ali su njegovi resursi izuzetno ograničeni.

Kratkoročno, ključno je ojačati integraciju sa evropskim energetskim tržištima, kao i mobilizirati domaće rezerve za stabilizaciju situacije. Istovremeno, dugoročna energetska nezavisnost moguća je samo ako se provedu sistemske reforme, ulaganja u obnovljive izvore energije i razvoj decentralizirane proizvodnje.