Dok traje rat u Ukrajini, istražitelji uporno prate zločine

 

Petnaest ljudi je poginulo nakon što je ruski projektil 16. marta pogodio ljude koji su redu čekali da kupe hljeb u sjevernom ukrajinskom gradu Černihiv.

Černihiv je bio napadnut od početka ruske invazije na Ukrajinu 24. februara prošle godine, a ukupan broj mrtvih u gradu tog dana u martu bio je 53. CNN je javio da je guverner Černigovske oblasti Vjačeslav Čaus rekao medijima da to nije prvo granatiranje civila od strane ruskih snaga.

„Rusi granatiraju i uništavaju uglavnom civilnu infrastrukturu u gradu Černihiv i drugim gradovima u regionu“, rekao je Čaus.  

Ubrzo nakon početka ruske invazije, ukrajinske vlasti su počele prikupljati dokaze o zločinima koje su počinile ruske snage kako bi ih dostavili u domaćim tužilaštvima.

Ured glavnog državnog tužitelja Ukrajine saopćio je da je od početka invazije do 17. decembra registrovano više od 54.000 navodnih ratnih zločina i zločina agresije, od kojih je oko 52.000, prema domaćem zakonodavstvu, kvalificirano kao kršenje zakona i običaja ratovanja.

U oktobru je glavni tužilac Andrij Kostin rekao da su ukrajinske vlasti do tada podigle optužnice protiv 186 osoba za ratne zločine. Međutim, mnoge osumnjičene osobe nisu dostupne vlastima Ukrajine za hapšenje ili krivično gonjenje, jer se nalaze u Rusiji ili u područjima Ukrajine pod ruskom okupacijom.

"Većina njih o sumnji je obaviješteno u odsustvu, ali to je u slučajevima u kojima smo identificirali počinitelje", rekao je Kostin medijima.

Predmeti 45 osumnjičenih su pripremljeni za suđenje, a Kostin je rekao da je do sredine oktobra osuđeno 10 osoba, svi lično.

Kako se sukob nastavlja i ne vidi se kraj, postoji čitav niz domaćih i međunarodnih napora da se istraže ratni zločini počinjeni u Ukrajini u nadi da će počinitelji prije ili kasnije biti izvedeni pred lice pravde.

Ukrajinske pravosudne vlasti provode opsežne istrage i započele su domaće krivično gonjenje. Međunarodni krivični sud je, također, započeo istragu i poslao veliki tim u Ukrajinu.

Postoji i zajednički istražni tim koji podržava EU, koji čine Ukrajina i šest zemalja EU, a koordinira evropsko tijelo za pravosudnu saradnju Eurojust.

Neke zemlje EU, poput Njemačke i Španije, otvorile su vlastite istrage o mogućim ratnim zločinima u Ukrajini.

Na terenu, pored domaćih i međunarodnih istražitelja, neke ukrajinske nevladine organizacije rade i na dokumentiranju zločina prikupljanjem dokaza sa mjesta zločina, provjeravanjem podataka iz otvorenog izvora i intervjuiranjem preživjelih, a dvije od njih su za BIRN govorile o složenoj situaciji sa kojom su se susreli na terenu.

Jedna od nevladinih organizacija je Truth Hounds, čiji su istražitelji došli u prvu terensku misiju na lokaciju napada na Černihiv 16. marta. Oni su prikupljali i dostavljali dokaze ukrajinskim pravosudnim organima za potencijalnu upotrebu u krivičnom gonjenju, ali su objavili i vlastite izvještaje.

U svojoj prvoj misiji u martu i drugoj misiji u junu, prikupili su svjedočanstva, fotografije, dokaze o oružju korištenom u napadu na Černihiv, koje su kasnije kombinirali sa materijalima o naoružanju i ruskoj vojsci.

U oktobru su objavili izvještaj pod nazivom ‘Ko je sljedeći na mrtvoj liniji?’, u kojem su detaljno rekonstruirali napad, identificirali tačno vrijeme i vrstu oružja koje je korišteno, te na kraju jedinice koje su vjerojatno bile uključene.

Marina Slobodianiuk, koja vodi istražni odjel u Truth Hounds, sama je provela neke od terenskih misija, upoznala preživjele i izbjeglice i dokumentirala njihova svjedočenja.

„Psihološki, nije lako vidjeti sve zgrade koje su potpuno uništene i srušene, ili ozbiljno oštećene, a ljudi nastavljaju živjeti tamo sa svojim porodicama“, rekao je Slobodianiuk za BIRN.

“Upoznali smo preživjele, čuli njihove priče, vidjeli neke slike koje su snimili, mislim na njihove rane i ozljede, ako pričamo o mučenjima, naprimjer, a također, obišli smo i neka sela koja su blizu ruske granice i ljude koji su zaista pod još uvijek teškim granatiranjem sa ruske strane”, dodala je Slobodianiuk.

 

Dokumentiranje priča preživjelih

 

Global Rights Compliance, fondacija koju čine pravnici i stručnjaci iz oblasti međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava u područjima pogođenim sukobima, pruža podršku ukrajinskim pravosudnim organima dok istražuju ratne zločine.

Anna Mikitenko, viši pravni savjetnik Global Rights Compliance-a i menadžer za državu u Ukrajini, objasnila je za BIRN da tu podršku nude uglavnom putem 'mobilnih pravosudnih timova', novoformiranih jedinica „međunarodnih advokata koji mogu pratiti Ured glavnog tužitelja i istražitelja na terenu, pomoći u dokumentiranju zločina, u prikupljanju dokaza, saslušanju svjedoka”.

Od početka invazije na Ukrajinu, Mikitenko je radila sa ukrajinskim pravosudnim istražiteljima koji su razgovarali sa mnogim osobama koje su preživjele zločine u regiji Herson, koja je bila pod ruskom okupacijom.

"Ono što vidite su ljudi koji su živeli pod ruskom okupacijom sedmicu, dvije sedmice, mjesec ili pola godine i misle da im je to najgore što im se dogodilo i nadaju se da ove teritorije neće biti ponovo okupirane", rekla je Mikitenko.

Rekla je da svjedočenja koja je čula pokazuju otpornost meštana uprkos onome što su preživjeli,  

„Na pitanje da li su bili podvrgnuti bilo kakvim zločinima, oni kažu: 'Ne, ne, nismo, ali znate, ruski vojnici su dolazili, ponekad su nas sve tjerali da kleknemo, pucali su nam iznad glava, ali to je u redu.'”

Mikitenko je rekla da je od februara postignut napredak u poboljšanju kvaliteta ukrajinskih istraga, posebno kada su u pitanju zločini seksualnog nasilja.

„Kada smo se početkom aprila vratili u Kijev, prvi slučajevi koje smo vidjeli bili su, najblaže rečeno, ne po standardima, u smislu da smo vidjeli da istražitelji mogu doći u selo, da sakupe sve seljane i traže da dizanjem ruku žene se izjasne da li su silovane. Ne moram  objašnjavati koliko je to loše", kaže Mikitenko.

Tužitelji su reagirali kako bi reformirali process

„I onda smo pratili ovaj tim u oktobru i ono što su uradili ovi policijski istražitelji. Došli su u svaku kuću u selu koja je još uvek bila pogodna za život i predali letke sa brojevima telefona za psihološku pomoć, za medicinsku pomoć, razgovarali su sa svakom osobom o njihovim potrebama i potrebama preživjelih”.

Ona je objasnila da je primarni cilj posjete bio “da se ljudima kaže da je pomoć dostupna, da da je pravosudni sistem otvoren za njih, da je spreman da primi njihove izvještaje i da nije bilo apsolutno nikakvog pritiska da moraju svjedočiti”.

„Dakle, to je u praksi pristup usredsređen na žrtve“, rekla je ona. “I nemojte me pogrešno shvatiti, ne kažem da je savršeno, jer je na kraju ipak bio isključivo muški istražni tim, što samo po sebi nije sjajno, ali je promjena.”  

 

Analiziranje dokaza, formiranje slučajeva

 

Marina Slobodianiuk iz Truth Hounds objasnila je da prije svoje terenske misije “prikupe neke primarne informacije o incidentima koji su se dogodili u regiji ili području, a zatim pokušavaju dobiti neke kontakte ili samo imena osoba do kojih mogu otići i postavljati pitanja”.

„Ali ponekad samo, znate, odemo u kuće, odemo u neke stanove za koje znamo da su se u njima desili neki grozni događaji i jednostavno objasnimo ljudima ko smo, šta radimo i iz kog razloga, a onda pokušavamo razgovarati sa njima, intervjuirati ih... ako pristanu na to”, rekla je Slobodianiuk.

Nakon što su prikupljeni dokazni materijali, Slobodianiuk i njene kolege ih pregledaju i “pokušavaju ih analizirati i provjeriti šta od tih materijala može predstavljati ratni zločin”, kao i da ispituju kako bi potencijalni slučaj mogao biti ojačan dodatnim dokazima iz otvorenih izvora.

“Nakon analize ovih informacija iz terenskih misija, istražujemom počinjemo razvijati slučaj, graditi i istraživati, pronalazeći informacije iz različitih izvora”, dodje Slobodianiuk.

U prvim danima invazije, neke lokacije koje su bile poprište zločina velikih razmjera od strane ruskih snaga, poput grada Buče, bile su "pretrpane" ljudima koji su istraživali. To je uključivalo tužitelje, ali i novinare, za koje je rekla da su "retraumatizirali" neke preživjele.

Međutim, dodala je, “postoje slučajevi da do svjedoka i preživjelih uopće niko ne dođe, a mnogo puta smo doživjeli i susreli se sa situacijom, kada smo mi, dokumentarci, bili prvi koji smo intervjuirali takve osobe”.

Ona je dodala da moraju razgovarati i sa ljudima koje su već intervjuirali domaći istražitelji „jer je ponekad kvalitet ovih saslušanja u službenoj istrazi veoma nizak... Zato što se neki od njih nikada u svojoj profesionalnoj karijeri nisu bavili ratnim zločinima, ponekad čak i kažu da ne znaju šta da pitaju, a šta da provjere ili kako da dokumentuju ispravno dokaze”, objasnila je Slobodianiuk.

 

Haški sud raspoređuje tim

 

Odmah nakon što je počela invazija  Rusije na Ukrajinu, Međunarodni krivični sud, MKS je najavio početak istrage, a u Ukrajinu su došli i predstavnici mnogih evropskih zemalja i međunarodnih organizacija i institucija, kako bi prikupili dokaze o počinjenim zločinima.

Tužilac MKS-a Karim Khan rekao je medijima sredinom oktobra da je njegova kancelarija održavala kontinuirano prisustvo na terenu u Ukrajini od maja, kada je izvršila „najveće raspoređivanje od 51 osobe“ u zemlji sa zadatkom da istražuju zločine koji sežu do aneksije Krima od strane Rusije 2014. godine.

U martu su Litvanija, Poljska i Ukrajina uspostavile zajednički istražni tim, istražno partnerstvo između država koje podržava Eurojust, Agencija Evropske unije za saradnju u krivičnom pravosuđu.

ICC se pridružio zajedničkom istražnom timu u aprilu, zatim Estonija, Latvija i Slovačka u maju i Rumunija u oktobru. Prema internet stranici Eurojusta, uključene zemlje članice EU već “sve posjeduju velike količine dokaza u obliku iskaza svjedoka i žrtava, ukrajinskih izbjeglica”.

Portparol Eurojusta Ton van Lierop objasnio je da istrage provode zemlje članice i da je uloga Eurojusta da koordinira i omogući bolju komunikaciju.

“Želimo spriječiti, naprimjer, prekomjernu dokumentaciju, jer možete zamisliti s ovom bazom dokaza, koju će zajednički istražni tim uspostaviti, imat ćemo puno informacija, tako da želimo znati koje su informacije dostupne gdje, ko ih je prikupio”, rekao je van Lierop za BIRN.

Dodao je da postoji redovna razmjena informacija između zajedničkog istražnog tima i Međunarodnog krivičnog suda.

“Mislim da je dobra saradnja naglašena činjenicom da su oni sada učesnici ovog zajedničkog istražnog tima, što je prvi put da su uključeni u zajednički istražni tim”, rekao je van Lierop.

Stručnjaci upozoravaju da je vrijeme u ključno u istraživanju ratnih zločina. Devet mjeseci nakon početka invazije, evidencija optužnica nije velika, ali Mikitenko iz Truth Hounds kaže da je optimistična u pogledu mogućnosti da bi se slučajevi mogli pokrenuti protiv više viših službenika ili zvaničnika u ovoj godini, čak i ako slučajevi ne stignu sudovima do kasnije.

“Ne očekujem velike predmete na sudovima, ne očekujem da će Ukrajina odjednom imati slučaj protiv Ministarstva odbrane Rusije ili nešto sličnog nivoa, bila bih sretna da sljedeće godine vidimo proces izgradnje sofisticiranih predmeta protiv počinitelja srednjeg i visokog nivoa”, rekla je Mikitenko.