Civilni istražitelji prikupljaju dokaze o ruskim ratnim zločinima u Ukrajini

 

Sljedećeg dana, razgovor se transformirao u koaliciju za ljudska prava koja ima za cilj zaštititi one koji su pogođeni ruskom agresijom, a kasnije i privesti najviše rusko rukovodstvo i počinioce ratnih zločina pred lice pravde.

Koalicija Ukrajina 5 ujutro sada se sastoji od 31 ukrajinske i dvije strane nevladine organizacije koje imaju zadatak da dokumentiraju hiljade navodnih ruskih ratnih zločina u Ukrajini.

Od početka ruske invazije na Ukrajinu, koalicija je koristila informacije iz otvorenih izvora i posjećivala mjesta zločina na istoku i jugu zemlje kako bi prikupila izvještaje iz prve ruke o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti počinjenih u Ukrajini.

"Želimo osigurati da se što više ratnih zločina istraži," izjavila je za Kyiv Independent Tetiana Pečončik, koja vodi centar za ljudska prava Zmina, koji je dio koalicije.

Glavno tužilaštvo trenutno istražuje više od 69.000 slučajeva ratnih zločina i zločina agresije koje su Rusi navodno počinili od početka rata prije skoro godinu dana.

Ruske snage konstantno napadaju stambene zgrade i vitalnu javnu infrastrukturu u Ukrajini. Dokazi prikupljeni na ukrajinskim teritorijama oslobođenim od ruske okupacije ukazuju na sistematska kršenja međunarodnog prava, uključujući ubistva civila, silovanja, mučenja, pljačke i ilegalno raseljavanje Ukrajinaca u Rusiju.

Prema podacima Ujedinjenih naroda, potvrđeno je da je od 24. februara u Ukrajini ubijeno 7.155 civila, a povrijeđeno 11.662 civila. Međutim, očekuje se da će stvarni broj žrtava biti znatno veći, jer podaci sa okupiranih teritorija i područja u kojima se vode borbe trenutno nisu dostupni.

 

Mučeni lokalni stanovnici

 

Andriju Žerdijevu su bili potrebni mjeseci da se u potpunosti pomiri sa onim kroz šta je prošao dok je živio pod ruskom okupacijom u Snihurovki, gradu u južnoj ukrajinskoj Mikolajevskoj oblasti.

Rusija je okupirala Snihurovku, strateško željezničko čvorište, od marta do početka novembra kada su ukrajinske trupe oslobodile to područje.

Žerdijev, koji je vlasnik računovodstvene firme, živio je mirno u svom rodnom gradu sve dok Rusi nisu došli.

Više puta su ga ispitivali, tukli, izgladnjivali i lišili vode kod kuće, a kasnije u hladnoj zatvorskoj ćeliji sa dva drvena kreveta i rupom umjesto toaleta.

Žerdijev sin, u dvadesetim godinama, organizovao je jedinicu otpora sa 30-ak stanovnika Snihurovke. Ruskim snagama je bilo lako da ih identifikuju u ovom malom gradu uz pomoć desetina lokalnih saradnika.

Jednog dana, ruski vojnici su se pojavili na vratima Žerdjeva tražeći njegovog sina.

"Odmah su me bacili na koljena", rekao je drhtavim glasom.

Kada je rekao Rusima da nije organizovao niti finansirao jedinicu otpora, jedan od vojnika ga je udario pesnicom u lice. Svaki njegov odgovor o sinu praćen je batinanjem.

Rusi su Žerdijeva zatvorili u lokalni restoran, jedno od dva mjesta koja su lokalni stanovnici identifikovali kao ruske komore za mučenje.

Kaže da su ga ispitivala dva Rusa. Jedan je mučio Žerdijeva.  

„Sada ću ti pucati u nogu, a ti ćeš mi sve ispričati“, rekao mu je ruski vojnik, uperivši pušku u Žerdijevu nogu. Drugi Rus je mirno pokušao da ga ubijedi da preda sina.

Nakon ispitivanja, dok je njegov dom bio pretresan i provaljen, Žerdijevu je rečeno da se pojavi u lokalnoj policijskoj stanici, koja je pretvorena u još jednu komoru za mučenje u gradu.

On je pristao, ne videći drugu opciju. U policijskoj stanici, Žerdijev je ponovo pretučen prije nego što ga je saslušao službenik koji je nadgledao zatvor.

"Sviđala mu se njegova uloga. Čuo sam ga kako odlazi u druge ćelije i radi isto", rekao je Žerdijev, dodajući da su druge ćelije bile pretrpane, a da su neki zatvorenici ispitivani  u hodniku.

Rusi su Žerdijevu dali dvije sedmice da preda sina, "u suprotnom, mjere će biti oštre", rečeno mu je.

Žerdijev nije imao nameru da se odrekne svog sina. Rekao je da su lokalna bolnica i mrtvačnica prepuni tijela onih koji su se aktivno opirali ruskoj okupaciji.

Kada je posljednji put pušten, Žerdijev je odveo svoga sina iz Snihurovke. Pomogao mu je lokalni gradonačelnik, koji je pobjegao na teritoriju pod kontrolom Ukrajine.

Prerušio se u staricu kako bi neopažen izašao iz svoje kuće i napustio okupirani grad koristeći pasoš kolegice, jer su Rusi tražili njega i njegovog sina na svojim kontrolnim punktovima.

“Gradonačelnik mi je dao dva sata da se spakujem. Krenuli smo popodne kroz ruski kontrolni punkt”, rekao je Žerdijev. “U Snihurivku sam se vratio prvog dana nakon oslobođenja.”

Prema riječima Natalije, medicinske sestre u lokalnoj bolnici koja je ostala u Snihurivki za vrijeme okupacije, neki mještani su primljeni sa jasnim znacima torture. Natalia je odbila navesti svoje prezime zbog straha od odmazde. Pokazala je fotografije dvojice civila koji su dovezeni u bolnicu sa znacima nasilne smrti.

Ruski vojnici pitali su zaposlene u bolnici o pacijentima koji su se žalili, rekla je Natalija.

Kako bi zaštitili ljude, osoblje je registrovalo pacijente pod lažnim imenima kako bi spriječilo Ruse da identifikuju žrtve ili da se osvete onima koji su govorili o zlostavljanju.  

 

Dokumentovanje ratnih zločina

 

Tročlana ekipa civilnih istražitelja ratnih zločina iz Zmine snima svjedočenje Žerdijeva u novootvorenoj gradskoj vijećnici u Snihurovki.

Tim pročešljava Žerdijevo iskustvo, pitajući ga o detaljima uniforme – poput ševrona ili zakrpa – svake osobe uključene u njegovu torturu, zajedno sa njihovom visinom, imenima, nadimcima i svim drugim posebnim identifikacionim oznakama.

Zmina je kasnije učitala Žerdijevo svedočenje u bazu podataka Istražnog dokumentacionog sistema, ili I-DOC, koju je napravila Norveška.

I-DOC je alat koji pomaže istražiteljima da sistematski analiziraju svjedočenja i dokaze kako bi prikupili sve potrebne informacije o počinjenim ratnim zločinima i pomogli ukrajinskim organima za provođenje zakona da pokrenu suđenja.

Rekord drži voditeljica Zmine ekipe Jelizaveta Sokurenko.

Sokurenko je počela raditi kao civilni istražitelj ratnih zločina u septembru nakon što je kao novinar provela dvije godine izvještavajući o zločinima iz mržnje.

Od tada je na putu kroz oslobođena područja Harkovske, Donjecke, Mikolajvske i Hersonske oblasti.

Kako ukrajinske snage oslobađaju više teritorija, količina posla sa kojim se suočavaju Sokurenko i njene kolege se gomilaju.

U prosjeku Ured glavnog tužioca otvori oko 200 novih istraga potencijalnih ruskih ratnih zločina svakog dana širom Ukrajine.

"Snihurovka je jedan veliki ratni zločin", rekla je Sokurenko za Kyiv Independent.

Ne mogu se svi zločini počinjeni tokom sukoba kvalificirati kao ratni zločini. Djelo mora ispunjavati specifične zahtjeve težine i svrhe da bi se okarakterisalo kao ratni zločin.

Zminin projekat, koji finansira Holandija, uglavnom se fokusira na četiri vrste potencijalnih ratnih zločina: mučenje, prisilna deportacija, otmice i protivzakonito zatvaranje te ubistva civila. Ipak, tim prikuplja dokaze i o drugim vrstama zločina.

"Dokumentiramo što je više moguće", kaže Sokurenko.

Zminin tim od 13 ljudi dokumentirao je više od 1.100 navodnih ratnih zločina koristeći informacije otvorenog koda, zajedno sa oko 100 izjava iz prve ruke žrtava i svjedoka u njihovim terenskim istragama koje su započele u septembru.

"Većina dokaza - ili svi dokazi koji se izvedu - mogu biti upotrebljivi", rekao je britanski advokat Geoffrey Nice za Kyiv Independent.

"Usuđujem se reći da nevladine organizacije daju sve od sebe (dokumentiranje navodnih ratnih zločina), i to u najboljoj namjeri, ali to im ne ide uvijek kako treba. Može im se pomoći", rekao je Nice, koji je vodio suđenje protiv bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.

Prema Pečončik, Zmina formalno sarađuje sa Tužilaštvom.

“Pružamo im dokumentovane činjenice, priče i svjedočenja. Članovi Zmine spadaju u grupu stručnjaka koju predvodi Tužilaštvo”, rekla je ona.

Svjedočenje Žerdijeva posljednje je koje je Zminin tim postavio na I-DOC.

Ali ovo prikupljanje dokaza i slaganje zagonetki ratnih zločina je test za ukrajinski pravosudni sistem.

Broj od 69.000 istraga "nije konačan", kaže Pečončik. "Ovo je zadatak bez presedana za koji će biti potrebno više od jedne generacije da se dokumentuje i istraži."