Centre za mučenje u Hersonu planirala je ruska država, kažu advokati

   

Dokazi prikupljeni u Hersonu, u južnoj Ukrajini pokazuju da ruski centri za mučenje nisu bili "nasumični", već su planirani i direktno finansirani od strane ruske države, prema timu ukrajinskih i međunarodnih advokata na čelu sa britanskim advokatom.

Grad je bio pod ruskom kontrolom osam mjeseci, od 2. marta prošle godine do ulaska ukrajinskih snaga u grad 11. novembra.

Advokati, nazvani Mobile Justice Team, rekli su u četvrtak da su istražili 20 mučilišta u Hersonu i zaključili da su oni dio "proračunatog plana za terorisanje, pokoravanje i eliminaciju ukrajinskog otpora i uništavanje ukrajinskog identiteta".

Dokazi koje su prikupili ukrajinski tužioci i analizirao Mobile Justice Team uključuju planove koje su okupatorske snage Vladimira Putina koristile za uspostavljanje, upravljanje i finansiranje 20 centara za mučenje u Hersonu.

„Komore za masovno mučenje, koje finansira ruska država, nisu slučajne, već su dio pažljivo osmišljenog i finansiranog plana sa jasnim ciljem da se eliminira ukrajinski nacionalni i kulturni identitet“, rekao je britanski advokat Wayne Jordash, koji vodi tim.

Više od 1.000 preživjelih predalo je dokaze, a više od 400 ljudi je nestalo iz Hersona, kažu advokati.

Centre su vodile ruske službe sigurnosti, FSB, kao i ruska zatvorska služba i lokalni saradnici, prema advokatima, a osmišljeni su da potčinjavaju, prevaspitaju ili ubijaju ukrajinske građanske vođe i neistomišljenike.

Među zatvorenicima su bili svi koji su bili povezani s ukrajinskom državom ili ukrajinskim civilnim društvom, kao što su aktivisti, novinari, državni službenici i nastavnici. Druge žrtve su rekle da su nasumično zaustavljene na ulici, a zatim privedene zbog navodnog "proukrajinskog" materijala na svojim telefonima.  

Zatvorenici, muškarci i žene, bili su podvrgnuti fizičkim premlaćivanjima, mučenju električnim udarom i gušennjem u vodi. Bili su primorani  učiti i recitirati proruske slogane i pjesme, kažu u timu.

Nejasno je da li je više od 400 ljudi koji su nestali ubijeno tokom okupacije ili su odvedeni u Rusiju.

„Putinov plan je da okupira Ukrajinu, potčini ukrajinsko stanovništvo ruskoj vlasti i uništi ukrajinski identitet. Ovaj plan postaje jasniji kako se dokazi o ratnim zločinima prikupljaju i kako naše istrage napreduju”, rekao je Jordash.

On je u maju osnovao Mobile Justice Team kako bi pomogao uredu ukrajinskog glavnog tužioca u istrazi i procesuiranju navodnih ruskih ratnih zločinaca. Finansira ga Ministarstvo vanjskih poslova Velike Britanije, EU i State Department SAD i ima za cilj popuniti prazninu u ukrajinskom nacionalnom tužilaštvu kroz obuku i mentorstvo. Prije invazije, Ukrajina je imala 8.000 tužilaca, ali nijedan sa specijaliziranim iskustvom za ratne zločine.

Jedan od objekata za mučenje koje je tim pregledao nalazio se u podrumu poslovnog bloka, a drugi su, prema timu, bili prenamijenjeni objekti za pritvor.

Reporteri Guardiana bili su među desetinama novinara koji su vidjeli i čuli dokaze o torturi odmah nakon što je grad oslobođen.

U novembru je Guardian posjetio jedan maloljetnički pritvorski centar i razgovarao sa žrtvama koje su tamo držane. Žrtve i svjedoci koji su živjeli oko centra rekli su da nikada nisu vidjeli lica muškaraca koji su ih vodili centar, jer su nosili balaklave, a bili su obučeni od glave do pete u crno.

Trojica komšije i dva lokalna vlasnika prodavnice smještene ispred prenamijenjenog centra za maloljetnike rekli su da su prve vriske čui oko šest sedmica nakon što su vidjeli da ruski vojnici preuzimaju zgradu. Svjedoci su kazali da su gledali kako ljude privode sa vrećama na glavama, a neka tijela izvlače.

„Samo su me malo tukli, imala sam sreće, ali su moji sustanari bili jako pretučeni“, rekla je Ženija Dremo u novembru.  

Dremo je opisala kako su ruski vojnici „jednu elektro-šipku pričvrstili na mošnice kolege u ćeliji, a drugu na penis. Onda bi dva sata sjedio i slušala ga kako vrišti.”

Još jednog muškarca, Roma, koga je Guardian intervjuisao, Rusi su optužili da je učestvovao u ilegalnim aktivnostima pokreta otpora tokom okupacije. Rom je rekao da su mu Rusi pričvrstili šipke na testise, ali su potom odlučili da ne uključuju električno punjenje.

Međutim, rekao je da su njegovi sustanari, od kojih su neki držani u pritvoru cijelih osam mjeseci okupacije, bili podvrgnuti strujnim udarima.  

“U njihovim očima nije bilo života, to su bili slomljeni ljudi”, rekao je ovaj Rom.